Dostupni linkovi

logo-print

Spas eura je odgođen


Odraz znaka eura postavljenog ispred Evropske centralne banke u Frankfurtu

Odraz znaka eura postavljenog ispred Evropske centralne banke u Frankfurtu

Piše: Stefan Kaiser (Der Spiegel), priredila Sabina Čabaravdić

Očigledno su nade bile prevelike, šef Centralne evropske banke Mario Draghi očito želi otkupiti državne obveznice da bi pomogao zemljama u krizi, ali se još uvijek ori s protivnicima u sopstvenim redovima. Kakvu god odluku donesu njegove kolege u Centralnoj banci, biće opasno.

Očekivanja od ovog četvrtka bila su ogromna. U Evropskoj kuli u Frankfurtu odlučivalo se, ni manje ni više, nego o budućnosti zajedničke valute. Investitori iz cijelog svijeta očekivali su odluku ECB o otkupu državnih obveznica - što bi smanjilo teret kamata u zemljama koje su u krizi. Bar bi bio vidljiv početak izlaska iz krize.

Prvi čovjek ECB, Mario Draghi lično je gajio i potpirivao takve nade riječima kako je “Centralna banka spremna poduzeti sve kako bi spasila euro”. Izjava koja je prošle sedmice cijene dionica na berzama znatno podigla.

Ovoga četvrtka (2. august) javnosti je međutim samo mogao ponuditi razočarenje. I to u tako komplikovanoj rečenici da ju je poslije sat vremena morao objašnjavati. A ona glasi: "Kao dio svog mandata, u srednjoročnom razdoblju stabilnosti cijena, uzimajući u obzir neovisnost u vođenju monetarne politike Upravni odbor Centralne banke može na tržištu preduzeti operacije koje su dovoljno velike da bi ostvarile svoj cilj”.
Mario Draghi

Mario Draghi


I kao da rečenica nije bila dovoljno nejasna, postavio je Draghi još dva preduvjeta koja bi kao trebala pomoći. Prvo, vlade zemalja u krizi moraju provesti reforme. I drugo: političari moraju pripremiti sve da uspostave Fondove koji će otkupiti obveznice. Kad se ispune ova dva uvjeta, kaže Draghi u svojoj poruci, Centralna banka bi mogla sudjelovati u velikim novčanim čudima. A i to mora biti detaljno ispitano u narednim sedmicama u različitim tijelima ECB.

Investitori su bili razočarani, a širom Evrope dionice su počele padati, npr. Dax za 2,2 posto. A za španske državne obveznice ž, investitori su zahtijevali naglo vraćanje kamata za više od sedam posto - na razinu od prošle sedmice, prije govora guvernera Draghi-ja.

Weidmann protiv ostatka Evrope

To što šef ECB nije ovoga puta mogao obećati od onoga što je izrekao u Frankfurtu leži u otporu unutar same Banke. U pitanju je rat različitih ideologija. Dok se bankari iz Italije, Španije i Francuske bore za smanjenje kamata kroz kupovinu državnih obveznica, guverner Centralne banke Njemačke Jens Weidmann ne želi se u to upustiti. On se plaši da bi na taj način ECB izubila svoju neovisnost od politike čime bi se izložila još većem riziku od negativnih bilanci.

E sad, ko je više u pravu: Weidmann ili Francuzi, Talijani i Španci? Obje strane imaju dobre argumente. Puno toga govori u prilog tezi da bi kupovina obveznica, barem na kratko, pomogla u ublažvanju najoštrijih špiceva euro-krize. Na primjer:

Visoke kamatne stope: “visoke riziko-premije za neke državne obveznice nisu prihvatljive", kazao je Draghi. I u pravu je. Ako Španija treba ponuditi investitorima više od sedam posto kamate kako bi posudili novac na tržištu kapitala, to se na duge staze ne može izdržati. A moguće obveznice ECB mogle bi smanjiti kamatne stope.

Postoji opasnost od inflacije. Posebno Nijemci strahuju od toga da im novac više neće vrijediti. Ekonomisti se svađaju oko toga da kupnja obveznica može podići cijene.

Do sada je, od maja 2010. godine, Evropska centralna banka na tržište izbacila obveznica u vrijednosti 211 milijardi eura, što u odnosu na količine koje je izdala Američka centralna banka nije tako puno. Ali ako Evropska banka ponudi veće iznose, nije sigurno da će novac i povratiti s tržišta.

Draghi je namjerno ostavio otvorenim mogućnost zamrzavanja daljnje kupovine. Detalji se još dogovaraju. Trenutno je veći problem od moguće inflacije činjenica da Centralna evropska banka dugoročno gubi kredibilitet kao čuvar novca.

Evropski bankari okupljeni u Centralnoj banci moraće odabrati koji im je rizik manji: postupni gubitak njihove vjerodostojnosti kombinovan s eventualnom inflacijom, ili kolaps eurozone? Odlučile li se za ovo drugo to može značiti i kraj ECB-a, odnosno ukidanje njihovih radnih mjesta. Jer, bez eura nisu potrebni ni euro-bankari.
XS
SM
MD
LG