Početkom nedjelje, prvi put u istoriji, Crnogorci su izabrali svoj Nacionalni savjet u Srbiji. Najviše elektonskih glasova osvojila je lista koju prevodi akademski slikar Ratko Šoć iz Vrbasa. Od 23 mandata, njoj je pripalo 17, dok je listi Aleksandra Vučinić, iz udruženja Krstaš, pripalo šest mandata.
Šoć je rođen na Cetinju 1938., gdje je počeo školovanje, pa nastavio u Herceg Novom i Novom Sadu, gdje je završio Umjetničku akademiju. Postdiplomske studije je nastavio u Rimu. Bavio se i poezijom. Između ostalog, napisao poznatu pjesmu "Osam tamburaša s Petrovaradina".
RSE: Vaša lista je na izborima za Nacionalni savjet Crnogoraca u Srbiji osvojila najviše elektorskih glasova. Da li to automatski znači da ćete Vi biti izabrani za predsjednika Savjeta? Kakva su Vaša očekivanja?
Šoć: Još nismo imali tu sjednicu. Najvjerovatnije, kako vidim po raspoloženju, ću biti izabran, ali o tome ne mogu sada ništa definitivno da kažem jer je sve to u povoju.
RSE: Vi ste akademski slikar, umjetnik. Ulazite li neminovno u političku arenu? Šta Vas je osnovno motivisalo da uđete u angažman, koji, po definiciji, znači jedan obiman i težak posao, a to je promocija i zaštita pojedinačnih, kolektivnih i identitetskih interesa Crnogoraca u Srbiji?
Šoć: Nisam imao nikakvu namjeru da se bavim politikom i nikada nisam bio ni u jednoj partiji i nikakvoj stranci. Prosto se ukazala prilika da se uradi nešto po tom pitanju.
RSE: Kako bi Vi okarakterisati ili okategorisali trenutni položaj crnogorske nacionalne manjine ili zajednice u Srbiji? Na čemu mislite da treba urgentno ili najhitnije poraditi? Gdje su prava Crnogoraca u Srbiji i u kojoj sferi su najupitnija?
Šoć: Prava svih su ista jer smo u jednoj teškoj ekonomskoj situaciji i jedino što nas sve zbližava je siromaštvo. U Srbiji, 1993. godine, bilo je 180.000 Crnogoraca, a sada ih ima 38.000. Došlo je do jedne autoasimilacije. Ljudi su tražili posao, misleći da će asimilacijom lakše doći do nekog posla i obezbjediti sebi neku egzistenciju. Hitna rješenja su ekonomska.
Kada je čovjek u nekom blagostanju, daleko se to lakše rješava, nego kada je siromašan. Sirotinju je lako zapaliti. Nema tu ničeg specifičnog za Crnogorce u odnosu na ostale. Nema tu neke velike mudrosti. Svi smo sirotinja i bijeda. Nezadovoljni smo svi. Svijet se polarizovao na mnogo bogate i mnogo siromašne. Nema srednje klase. Ona je propala između ove dvije.
RSE: U prvim komentarima na izbor prvog Nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji, navodi se kako ćete na leđima imati teško breme odgovornosti za sudbinu crnogorske zajednice u Srbiji, koja je do sada bila rasuta u brojnim udruženjima, koji su konstituisani nakon državnog osamostaljenja Crne Gore, od 2006. godine i kako ćete se naći pred krupnim izazovima pokušaja asimilacije. Da li dijelite mišljenje da je na djelu dalji pokušaj asimilacije Crnogoraca u Srbiji?
Šoć: Mislim da nije. To su sve lični interesi. Nemojte misliti da Srbi bolje žive od Crnogoraca. Nije to u pitanju. Politika tjera svoje. Nisam u toj branši. Slikar sam po profesiji i to drugačije gledam, na neki humaniji način. Kada je u pitanju politika i vojska, to je dijametralno suprotno od moje profesije. Za disciplinu, dovoljna je milicija, a za emancipaciju, ni milenijum.
RSE: Ako preuzmete poziciju, koja je vrlo moguća, da budete na čelu Nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji, šta bi bio Vaš nacionalni program? Na čemu bi bio kratkoročni ili dugoročni fokus, kada je riječ o očuvanju vrijednosti crnogorske samobitnosti - identiteta, tradicije, kulture, običaja i slično?
Šoć: Po meni, najvažnije je "gađati" nekoga kulturom. To je ono osnovno što treba da bude neka perjanica svega toga. Očuvanje nacionalnog blaga je vrlo bitno jer imamo čime da se ponosimo. Cetinje uvijek poredim sa Firencom. Firenca je dala Leonarda i Mikelanđela, a Cetinje i Crna Gora su dali Lubardu i Dada i mnogo drugih dobrih i velikih slikara i stvaralaca.
RSE: Da li će u Vrbasu, gdje Vi živite, biti uveden crnogorski, kao službeni jezik? Dobar dio nacionalne crnogorske zajednice u Srbiji živi u Vrbasu.
Šoć: Ja i srpski razumijem dobro. Neće tu biti nikavih problema što se tiče jezika. Ono što može da se uradi po tom pitanju, će raditi lingvisti i oni koji više znaju o pravu. Ja ću se fokusirati na kulturu i očuvanju tradicionalne kulturne baštine Crnogoraca, ali i na pomirenju svih grupacija Crnogoraca u Srbiji.
RSE: Hoće li taj posao biti jednostavan?
RSE: Vi ste zadovoljni trenutnim položajem Crnogoraca u Srbiji, ali ćete, sa neke nove pozicije, raditi na daljem unapređenju njihovog statusa?
Šoć: Jeste. Zadovoljan sam. Vidio sam u prvom pokušaju da imaju volje da se okupe i da se radi po tom pitanju.
RSE: Kako reagujete na komentare kako na Vašoj lista, ili u njenom dijelu, nisu autentični zastupnici interesa Crnogoraca u Srbiji, da tu ima nacionalnih konvertita, koji su sada podobni i koji u svemu tome vide neke druge interese, makar se takvi komentari mogu naći na Internet forumima? Šta Vi na to kažete?
Šoć: Malo pratim Internet, ali kada vidim čega sve ima na Internetu, i Interpol bi imao posla. Svako ima pravo da iznese šta hoće, ali uglavnom su to sve lični interesi.
