Dostupni linkovi

logo-print

Slučaj Pijunović: Prisjećanje na zločine Crvenih beretki PLP


Teslić

Teslić

Miroslav Pijunović zvani Piko izjasnio se pred Okružnim sudom u Doboju da nije kriv po optužnici koja ga tereti za ratni zločin počinjen protiv civilnog stanovništva na području Teslića. Pijunović je optužen da je od maja do jula 1992. godine učestvovao u pojedinačnom i kolektivnom mučenju, odvođenju, silovanju i protivpravnom zatvaranju.

Prema navodima optužnice, Miroslav Pijunović zvani Piko bio je pripadnik policijske formacije 'Miće' - Crvene beretke koja je bila u sastavu oružanih snaga Republike Srpske (RS).

Početkom juna 1992. godine pripadnici policijske formacije 'Miće' – Crvene beretke iz sastava oružanih snaga Republike Srpske odveli su stolara Jozu Martinovića iz njegove kuće u policijsku stanicu Teslić. Nakon hapšenja Martinović se sreo sa optuženim Miroslavom Pikom Pijunovićem. Uoči rata u Bosni i Hercegovini Pijunović je dolazio u Martinovićevu stolarsku radnju kako bi sa ovim zanatlijom dogovorio posao oko uređenja kafića koji je tada imao u Maglaju.

„Kad sam ja priveden gore, on je metnuo pištolj na sto i pita mene da li ja njega znam. Ja rekoh: 'Znam te iz viđenja, ne znam te dovoljno.'. Kaže on: 'Znaš, znaš. Nisi htio raditi Srbima, radio si balijama i ustašama.'. Kaže: 'Da pređemo na stvar - deset hiljada maraka za srpsku vojsku.'.“

Pijunović je od Martinovića uzeo ukupno 40.000 maraka. Posljednji iznos od 20.000 maraka Martinović mu je dao nakon povratka iz dobojske bolnice u kojoj je završio nakon premlaćivanja u zgradi policije i bivšem sjedištu Teritorijalne odbrane u Tesliću.

„Dovezen sam ovdje, kući, jer je Piko čekao kod moje kuće, a mene dovez'o čovjek koji je radio u bolnici kao vozač. Moja žena i sestra dale su dvadeset hiljada u francima, šilinzima i njemačkim markama, i on je pare uzeo. I moja žena pita: 'Smije li Jozo da jede?'. 'Nek jede, nek se najede.'.“

Istog dana, optuženi Pijunović je vratio Martinovića u zatvor kroz koji je prošlo više stanovnika Teslića bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Pripadnici Crvenih beretki svakodnevno su tukli zatvorenike, a od posljedica premlaćivanja nekoliko ih je preminulo, kaže Martinović, koji je u zatvoru proveo oko mjesec dana.

„Udarali su nas tim bejzbol palicama, letvama, pendrecima. Nema s čim nisu udarali.“

Prema navodima optužnice Pijunović se tereti da je od maja do jula 1992. godine učestvovao u pojedinačnom i kolektivnom mučenju, odvođenju, silovanju i protivpravnom zatvaranju civila. U jednoj od sedam tačaka optužnice navodi se da je Pijunović sa drugim pripadnicima Crvenih beretki učestvovao u odvođenju civila iz jedne porodične kuće u Tesliću, za koje je poslije utvrđeno da su ubijeni. Radi se o teslićkim Bošnjacima, prisjeća se Martinović.

„Odveden je čovjek sa tri sina. Za njih se ne zna. Ne znam koji je razlog da su oni odvedeni i pobijeni.“

Ključan momenat

Među onima koji su prošli torturu Crvenih beretki bio je i predratni ugledni privrednik i direktor teslićkog preduzeća “Borja” Hrvoje Vrdoljak, koji je preminuo devet mjeseci poslije izlaska iz zatvora. Njegova supruga, dr. Jasna Vrdoljak, opisala je svoja ratna iskustva u knjizi “Lavandin otok”.

„Poslije tri dana, uz pomoć ljudi koji su radili tada u SUP-u Teslića, a bili su Srbi, ljudi su ga izvukli i doveli ga ovdje. Neću zbog njih da spominjem imena. Imao je modrice po glavi, na čelu, imao je puknutu kožu na repnom dijelu kičme, to je bila prosjeklina od udaraca, i rekao mi je: 'Tukli su nas, morali smo držati ruke uza zid i pjevali smo Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala.'.“

Nakon terora u Tesliću, Vojska RS je uhapsila više pripadnika ove policijske formacije, ali oni nikad nisu procesuirani za svoja nedjela. Dušan Jotanović u to vrijeme je bio u Tesliću.

„Oni su pripadali jednoj formaciji, rekao bih, malo strožijoj, koja je vršila represiju – i ovo je vrlo važno - i prema dijelu srpskog stanovništva.“

Jozo Martinović i dr. Jasna Vrdoljak kažu da su Pijunović i Crvene beretke povezani i sa hapšenjem a kasnije i ubistvom predratnog predsjednika opštine Teslić i direktora SDK-a u Doboju Rasima Galiješevića, čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Kažu i da ih je obradovala vijest o suđenju Pijunoviću pred Okružnim sudom u Doboju, ali i da Mitar Piko Pijunović nije jedini pripadnik Mića koji zaslužuje da se nađe na optuženičkoj klupi.

„To je jedan ključan momenat u životu ljudi koji su, nažalost, sudionici tragičnih dešavanja. Ja takvim ljudima poput njega – zaista mu želim da smogne snage da preispita svoju savjest, da preispita svoju najdublju intimu i da dobro misli o tome da li bi on, i njemu slični, to što su činili, učinili svojim najdražim.“ – riječi su dr. Jasne Vrdoljak.

Martinović zaključuje:

„Ja mislim da je Piko bio izvršitelj, ali da su naredbodavci bili drugi ljudi koji su dirigovali Mićama. Mislim da tu ima više ljudi koji bi trebali da odgovaraju sem Pike.“

************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

XS
SM
MD
LG