Dostupni linkovi

logo-print

Sjećanje na žrtve logora Omarska i Trnopolje


Obilježavanje godišnjice logora Omarska

Obilježavanje godišnjice logora Omarska

Ne postoji dovoljno riječi kojima se mogu dočarati strahote, niti ublažiti bol preživjelih i porodica nevino ubijenih. No ono na čemu svakako treba raditi jeste održavanje živog sjećanja - da se ne zaboravi. To je samo jedna u nizu poruka koja se mogla čuti sa obilježavanja 21. godišnjice postojanja zloglasnog logora Omarska i 6. avgusta, dana kada je počelo njegovo raspuštanje.

Logor se nalazio na području istoimenog rudnika, dvadesetak kilometara od Prijedora prema Banjaluci. Kroz logor je prošlo oko 6.000 zatvorenika nesrpske nacionalnosti. Pakao tortura i iživljavanja nije preživjelo više od 700 nevinih ljudi.

Logoraš Senad Mešić ispričao je kako mu se vrlo teško vratiti na mjesto gdje je prisustvovao brojnim strahotama:

„Na toj banderi su mog brata razapeli, moga strica, njegova četiri sina. Puno sam toga preživio, a šta ćeš - živjeti se dalje mora, ali se zaboraviti ne smije.

Tesva Elezović jedna je od 37 žena koje su bile zatočene u Omarskoj:

„Od ponižavanja, tuče, maltertiranja, silovanja mene i mojih kolegica, i muškaraca. Razbijena mi je sva porodica. Uništena mi je kuća. Ali sve bih to prežalila da mi nije sin ubijen, od 21 godinu, koji je bio u policiji i kojeg još ni danas-dani nisam našla", priča Tesva Elezović.

Hamdija Draganović, rodom iz Donje Ljubije, 1992. godine nasilno je odveden iz svoje kuće. Prvo je bio zatvoren u Keratermu, a potom prebačen u Omarsku. Opisao je postupak ispitivanja na kojem je završio jer je tražio da ide u toalet:

„Nisam čuo nijedno pitanje zato što je ispitivač sjedio na drugoj strani, ja sam sjedio na stolici. Više mene je bio stražar koji je izumio novu spravu. Našao je komad pneumatskog crijeva, otkinuo komade, naoštrio ivice i cijelo vrijeme me tukao po ramenima, po ušima i po glavi tako da je nijedno pitanje nisam čuo", sjeća se Hamdija Draganović.

Sa skupa su ponovo upućene poruke vlastima Prijedora i rudnika Mital da se dozvoli da se objekti logora Omarska pretvore u memorijalni centar, te da se dozvoli postavljanje spomen obilježja. Predsjednik Saveza Logoraša Bosne i Hercegovine Jasmin Mešković zalaže se za dostojno obilježavanje svih mjesta logorskih stradanja u BiH:

„Ne sa ciljem da bi se izazivali podjele i sukobe među narodima u BiH, jer spomen obilježja i memorizacija tih objekata treba da služe kao opomena", kaže Mešković.

Organizovano je i kampovanje u krugu još jednog prijedorskog logora - Trnopolje. To je najmasovniji logor na tom području kroz koji je prošlo oko 23.000 zatvorenika, od kojih je oko 300 ubijeno. Organizovana je otvorena diskusija o tome kako podsticati pravo na sjećanje. Prisutni su bili aktivisti cijelog regiona, među kojima više od 100 mladih ljudi, što otvara novu dimenziju sučeljavanja sa prošlošću, kaže jedan od organizatora kampa Edin Ramulić:

„Jedino u njima vidim jednu vrstu novog iskoraka u našim društvima u regionu, da se zaista počinjemo baviti suštinskim stvarima i da napokon uredimo naše živote, da ih popravimo na onome etičkom, moralnom...“, navodi Ramulić.

Predstavljena je i knjiga Gorana Šimića pod nazivom „Suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini“. Autor za naš program kaže kako je želio što jednostavnijim jezikom prikazati činjenice oko suđenja za ratne zločine, te ukazati na problem konfliktnosti u našem društvu:

„Mislim da mi zanemarujemo činjenicu da smo mi za svog života doživjeli jedan rat i da živimo u jednom društvu koje je na rubu eskalacije sukoba - i bez obzira što mi ne želimo to prihvatiti, ali sigurno je ono opterećeno velikim konfliktnim potencijalom. S druge strane, 20 godina suđenja za ratne zločine u BiH i regionu bivše Jugoslavije nam zorno pokazuju da ona neće riještiti naše probleme, da su ona izvanredna stvar koja nam je jako potrebna, međutim, ona sama po sebi nemaju potencijal da nam ponude trajni mir i da možemo jedni drugima reći da u budućnosti više nećemo ratovati.“

Goran Šimić je mišljenja da je došlo do pomaka u suočavanju sa prošlošću, ali da je sada zastoj u tom procesu.

Logori Omarska i Trnopolje dva su od tri zloglasna prijedorska logora. Zločini su činjeni i u logoru Keratrem. Zbog zločina počinjenih u tim logorima Haški tribunal je osudio Milomira Stakića na 40 godina, Radoslava Brđanina na 32 godine, Zorana Žigića na 25 i Duška Tadića na 20 godina zatvora. Današnje vlasti u Prijedoru i dalje negiraju zločine počinjene na području i ne dozvoljavaju izgradnju spomen-obilježja.

*******************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG