Dostupni linkovi

logo-print

Siroče iz Gruzije postalo američka paraolimpijska zvijezda


Elizabeth Stone

Elizabeth Stone

Piše: Richard Solash

Elizabeth Stone je plivačica svjetske klase koja je rođena bez donjeg dijela desne noge. Već je osvojila nekoliko medalja na ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama, gdje predstavlja SAD – jedna je od nekoliko sportista sa invaliditetom koji su usvojeni iz bivšeg Sovjetskog saveza. Međutim, Stoneova se počela boriti sa svojim invaliditetom mnogo prije nego je ušla u bazen, u periodu kada je bila siromašno siroče u sovjetskoj Gruziji.

Danas je 31. august i Paraolimpijske igre 2012 su već počele. Tenzije su porasle pred žensko finale u leđnom plivanju na stotinu metara.

Elizabeth Stone koja predstavlja SAD, ulazi u zonu bazena u invalidskim kolicima i dočekuju je povici publike. Nosi slušalice na ušima i crnu kapicu za plivanje. Njene tamne oči su ubrzo fiksirale vodenu traku koja je pred njom, jer ona predstavlja udaljenost između nje i uspjeha za koji je radila godinama.

Stone, 22, je osvojila bronzanu medalju uz ostvareno vrijeme od jedne minute i 12 sekundi:



Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine je imala još bolji rezultat i kući se vratila sa srebrnom medaljom. Oba puta je to postigla bez donjeg dijela desne noge.

Počela se boriti sa svojim nedostatkom mnogo prije nego je započela njena plivačka karijera; život je započela u malom gruzijskom sirotištu pred sami raspad Sovjetskog saveza. Ona je jedna iz grupe uspješnih američkih sportista sa invaliditetom koji su svoje putovanje započeli kada su usvojeni iz neke od zemalja bivšeg Sovjetskog saveza.

U razgovoru za RSE/RL iz Olimpijskog sela kazala je da je zahvaljujući iskustvu koje je imala postala veliki borac:

„Od rođenja sam živjela u sirotištu u Kutaisiju. Ne sjećam se mnogo toga, ali se donekle sjećam sirotišta – nedostajalo je svega jer je sirotište bilo veoma siromašno. Sjećam se kupatila, sobe sa jednom crvenom kantom.“

Stone je uvjerena da je njeno rijetko stanje, poznato pod nazivom longitudinalna deficijencija femura, zbog kojeg joj je desna noga dosta kraća od lijeve, razlog zbog kojeg su je njeni gruzijski roditelji napustili po rođenju 1990.

„Tada je to bila komunistička zemlja i mislim da djeca sa invaliditetom nisu bila prihvaćena“
, navodi Stone.

„Možda su također shvatili da ću imati posebne medicinske potrebe koje koštaju“, dodaje.

Nakon socijalnog i političkog prevrata tokom pada Sovjetskog saveza, njena budućnost je bila sve samo ne sigurna.

Linda Stone
, fizioterapeut iz Michigana, SAD, je željela usvojiti dijete sa posebnim potrebama. Njen zastupnik je stupio u kontakt sa sirotištem u Kutaisiju, koje je poslalo fotografije djece u njihovoj brizi.

„Na poslanim fotografijama četiri djevojčice su imale simpatične mašne na glavama, ali su izgledale apsolutno pasivno“, kazala je Linda Stone u julu, u intervjuu za američku web stranicu za protetiku.

Sarai Gascon iz Španije i Elizabeth Stone na početku utrke 100m leptir na Paraolimpijadi, London, avgust 2012.

Sarai Gascon iz Španije i Elizabeth Stone na početku utrke 100m leptir na Paraolimpijadi, London, avgust 2012.

„Elizabeth je vrištala. Izgledala je kao borac“, sjeća se Linda Stone.

Kada su joj bile četiri godine, samo mjesec dana nakon što je došla u SAD, Stone je dobila svoju prvu protezu. Uskoro je odredila gruzijski nadimak za protezu.

„Kada sam tek došla u SAD govorila sam gruzijski. (Nakon što sam dobila protezu) nazivala sam je 'p'ekhi', što je gruzijska riječ za nogu. Postojala je jezička barijera sa mamom, tako da je to preraslo u 'Becky'. I dan danas svoju nogu nazivam 'Becky'.“, kaže Elizabeth.

Stone skida 'Becky' kada pliva, što objašnjava njen ulazak u prostor bazena u Londonu u invalidskim kolicima.

To radi od svog prvog plivačkog susreta, kada se takmičila sa sportistima bez invaliditeta, što je i dalje ostalo svježe u njenom sjećanju:

„Osvojila sam pretposljednje mjesto, ali sam ipak bila bolja od nekoga; očigledno je činjenica da sam pobijedila jednu osobu probudila iskru u meni. Nakon toga se nisam osvrtala“, priča Elizabeth.

Stone navodi da su joj ljekarska briga koju je dobila u SAD-u i resursi dostupni sportistima sa invaliditetom bili neophodni.

Godine koje je provela trenirajući šest dana u sedmici su se isplatile u Londonu, jer je također osvojila i bronzanu medalju u utrci na stotinu metara u leptir stilu. Na posljednjoj utrci u petak, 7. septembar, imat će priliku da se dodatno dokaže.

Stone nije jedini paraolimpijski sportista iz bivšeg Sovjetskog saveza kojeg je usvojila američka porodica.

Plivačica Jessica Long, 20, je vjerovatno najprimjećeniji sportista koji predstavlja SAD u Londonu ove godine.

Plivačica bez obje noge je rođena kao Tatiana Kirillova i usvojena je kada joj je bilo 13 mjeseci iz sirotišta u Irkutsku, Rusiji. Osvojila je četiri zlatne medalje na ovogodišnjim igrama, i sada ukupan broj medalja koje je osvojila iznosi 15.

Tatyana McFadden, rođena u Sankt Petersburgu, je osvojila zlato u atletici.

Jedna od plivačkih zvijezda na Paraolimpijskim igrama 2004. u Ateni je bila Mikhaila Rutherford; njena majka je pobjegla iz zatvorene zone Černobila prije nego što je dala kćer na usvajanje u Minsku.

Ovogodišnje Paraolimpijske igre će biti zatvorene u nedjelju, 9. septembra.
XS
SM
MD
LG