Dostupni linkovi

logo-print

Sirija: Humanitarna pomoć kao ratno sredstvo


Sirijci nakon što su dobili hranu od jedne humanitarne organizacije, mart 2013.

Sirijci nakon što su dobili hranu od jedne humanitarne organizacije, mart 2013.

Oliver Holmes i Stephanie Nebehay (Reuters)

Petnaest minuta vožnje je potrebno da biste došli od hotela sa pet zvjezdica u Damasku gdje su smješteni UN-ovi humanitarni radnici do predgrađa koja drže pobunjenici i u kojima smrznuta djeca umiru od gladi.

Prošlo je više mjeseci otkako su Ujedinjeni narodi i druge organizacije dostavile hranu i lijekove u mnoga takva područja, jer ih sprječavavaju sirijske vlasti za koje se sumnja da koriste glad kao oružje protiv sopstvenog naroda.

Kako su Ujedinjeni narodi pokrenuli godišnji apel u ponedjeljak za sredstva potrebna za pomoć devet miliona Sirijaca, neke svjetske sile koje su oslabile rad na uspostavljanju mira također onemogućavaju UN-ovom osoblju da se usprotive zvaničnicima predsjednika Bashara al-Assada i dođu do okupiranih područja u zemlji.

„U dijelovima Sirije koje kontroliše vlada, mora se pregovarati šta, gdje i kome se donosi pomoć, kao i regrutovanje osoblja, a nekada su to i naređenja,“ kaže Ben Parker, koji je godinu dana vodio UN-ov ured za koordinaciju humanitarnih aktivnosti (OCHA) Siriji do prošlog februara.

„Zvanični stav sirijske vlade jeste da je humanitarnim agencijama dozvoljeno da se kreću svuda i prelaze preko svih linija,“ napisao je prošli mjesec u žurnalu 'Humanitarian Exchange'.

„Ali je za svaku akciju potrebno dobiti dozvole što traje dugo, i što omogućava stavljanje veta,“ dodaje on.

Borci i pobunjeničke grupe također predstavljaju prepreku.

Ujedinjeni narodi pretpostavljaju da oko četvrtine miliona Sirijaca živi pod opsadom tokom zime, i većina njih je okružena vladinim snagama; tu je i nekih 45.000 ljudi u dva grada koji žive pod opsadom pobunjeničkih snaga.

Obavezujuća rezolucija Vijeća sigurnosti bi mogla formalno natjerati vlasti da dozvole ulazak humanitarnim agencijama u područja kao što su predgrađa Damaska i stari grad Homs, gdje lokalni doktori tvrde da djeca umiru zbog neuhranjenosti. Međutim, podijeljenost zapadnih sila koje podržavaju pobunjenike i Rusije, su paralizirale svijet još od početka sukoba u Siriji 2011. godine.

Rezultat toga jeste da su međunarodne agencije zakonski primorane da surađuju sa vladom koja, prema tvrdnjama humanitarnih radnika, koristi prijetnje, onemogućava dobijanje viza stranim uposlenicima i onemogućava pružanje pomoći milionima ljudi van zona opsade, i na taj način guši kritike i obeshrabruje pokušaje razbijanja opsade.

„To je fundamentalna greška u međunarodnom sistemu koja omogućava zemljama da sopstvene ljude drže u zarobljeništvu,“ izjavio je zapadni diplomata koji radi na problemima vezanim za humanitarnu pomoć. „Sirija... može zabraniti pristup sopstvenom narodu i reći 'milioni će umrijeti od gladi ako ne slijedite naše instrukcije'“.

„Stvarnost je takva da postoji rizik od izbacivanja (iz zemlje),“ rekao je. 'Morate se fokusirati na moralne obaveze da pomognete što više ljudi možete.“

Trojanski konj

Što se tiče Assadove vlade, bivši UN-ov uposlenik u Siriji Ben Parker kaže da su humanitarne operacije „trojanski konj da se država delegitimiše, razviju kontakti sa opozicijom i dobije međunarodna podrška za vojnu intervenciju“.

Reagujući na kritike da se ne žale dovoljno glasno, humanitarni radnici su u privatnom razgovoru naveli slučaj UN-ovog šefa agencije koji je završio svoj rad u Damasku prošle godine nakon sukoba sa sirijskim zvaničnicima oko pristupa za podjelu humanitarne pomoći. Sirija je jasno rekla da njegova viza neće biti obnovljena.

Interni UN-ov dokument u koji je Reuters imao uvid prošli mjesec, navodi da je vjerovatnije da će vize za međunarodne uposlenike prije biti stavljene na čekanje u 2013. ili odbijene nego odobrene.

Dokument opisuje sirijsku birokratiju koja se miješa u operacije, kao i poteškoće koje stvaraju borbe i nedostatak suradnje mnogi, često protivničkih pobunjeničkih grupa širom zemlje.
Sirijske izbjeglice u Iraku

Sirijske izbjeglice u Iraku


Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) ovog mjeseca je rekao da su obje strane blokirale medicinsku pomoć bolesnima i ranjenima.

„Nismo bili uspješni u pokušajima da povećamo svoje medicinske aktivnosti u Siriji, koje su i dalje ispod naših očekivanja,“ rekao je predsjednik ICRC-a Peter Maurer. „Na obje strane se borimo sa argumentom da će bilo kakva medicinska pomoć koju donesemo u jedan dio ili drugi biti protumačena kao indirektna vojna podrška suprotnoj strani.“

Sirijci u dijelovima zemlje do kojih dolazi vrlo malo ili nimalo humanitarne pomoći kažu da se osjećaju napuštenima i krive svjetske sile jer su produžile rat koji je odnio preko 100.000 života tako što su podržavale zaraćene strane, ali i jer nisu uspjele ublažiti utjecaj rata na civile.

Aktivista opozicije u Damasku koji koristi ime Tariq al-Dimashqi i radi u terenskoj bolnici u istočnim predgrađima pod opsadom, kaže da nije vidio UN-ovu pomoć u vidu lijekova i hrane više od godinu dana.

„Ujedinjeni narodi treba da urade nešto da spase civile,“ rekao je. „Moraju pritisnuti režim i zaustaviti opsadu.“

Neki lijekovi budu prokrijumčareni u područje pod opsadom, kaže, ali zalihe bolnice su slabe.

Djeca umiru

Nemogućnost pristupa za nezavisne agencije otežava provjeru hrane i medicinskih zaliha u mnogim područjima. Aktivisti opozicije su objavili video tijela nekoliko ekstremno mršave djece za koju lokalni doktori tvrde da su umrli zbog izgladnjivanja.

U septembru je objavljen snimak tijela jednogodišnje Rane Obeid, čija su rebra bila vidljiva ispod kože i stomak napuhan, uz izjave doktora da je ona šesto dijete umrlo od gladi u Moudamiyi, naselju udaljenom petnaest minuta od Four Seasons hotela u Damasku.

Dostavljanje humanitarne pomoći preko raznih prvih borbenih linija širom Sirije je veoma teško. Od 23 miliona stanovnika, Ujedinjeni narodi tvrde da je 2,3 miliona izbjeglica pobjeglo iz zemlje i sa sobom donijelo patnje rata u često krhke susjedne zemlje, dok 9,3 miliona ljudi treba pomoć unutar Sirije.

Dva miliona ljudi se nalazi u teško dostupnim područjima.

Ovogodišnji poziv UN-a za skupljanje 1,41 milijarde američkih dolara za humanitarne aktivnosti u Siriji dosegao samo 62 posto ciljanog iznosa. UN-ova šefica za humanitarnu pomoć Valerie Amos će pokrenuti novi apel za 2014. godinu u ponedjeljak i vjerovatno će tražiti još više novca.

Dvanaest UN-ovih radnika i 32 dobrovoljca sirijskog arapskog Crvenog polumjeseca je ubijeno, a 21 UN-ov uposlenik je zarobljen, navodi se u prošlomjesečnom dokumentu UN-a koji je Reuters imao priliku vidjeti – ali nije navedeno koje ih grupe drže u zarobljeništvu.

U zemlji u kojoj je došlo do eksplozije broja stanovnika prije nego je rat počeo, polovina onih kojima je potrebna pomoć u Siriji su djeca.

„Doći će vrijeme kada će svaka pomoć koju dostavimo doći prekasno i ožiljci te djece će biti preduboki da zarastu,“ rekla je Maria Calivis, direktor UN-ovog fonda za djecu, UNICEF-a, za Bliski istok i Sjevernu Afriku.

Ovog mjeseca UN nije uspio dostaviti hranu 600.000 ljudi od planiranih četiri miliona mjesečno, cilja koji nikada nije ostvaren.

Od 91 javne bolnice u Siriji, njih 36 nije u funkciji, 22 su oštećene, a skoro polovina od 658 vozila hitne pomoći je ukradeno, spaljeno ili iznimno oštećeno, navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Domaća industrija lijekova – koncentrisana pretežno u područjima najviše oštećenim u borbama, je doživjela krah u augustu 2012. godine otkada je skoro sva proizvodnja zaustavljena, dodala je WHO. Grupe za zaštitu prava navode da su sirijske snage namjerno bombardovale bolnice.

WHO je prošlog mjeseca navela da se dječija paraliza, koja je neizlječiva i koja u roku nekoliko sati parališe djecu, proširila od istočnog grada Deir al-Zor do glavnog grada Aleppa i Damaska. Ovo je prvo izbijanje bolesti u zemlji od 1999. godine.

WHO mora raditi preko vlade i vakcine još nisu došle do svih područja u zemlji, iako organizacija navodi da je do sada došla do 600.000 ljudi u spornim područjima.

„Održava se pritisak“ za pristup medicinskim zalihama, navodi Elizabeth Hoff, predstavnica WHO-a u Siriji.

"Slab odziv"

Istraživači javnog zdravstva iz Libana Fouad Fouad i Adam Coutts kritikuju lokalnu i međunarodnu reakciju:

„Širenje dječije paralize tipa I u Siriji predstavlja više od samog sloma sistema javnog zdravstva tokom rata,“ navodi Coutts. „To je simptomatično za humanitarnu akciju u kojoj je javno zdravstvo zanemareno i koje je i dalje nedovoljno finansirano i koordinisano.“

Fouad je rekao da je preko 70 posto medicinskog osoblja napustilo Siriju zbog krize i da nema podataka o mentalnom zdravlju unutar zemlje. Briga o mentalnom zdravlju je zapostavljeno područje i „srceparajući“ izazov, navodi Elizabeth Hoff.

Lajšmanioza, bolest koju prenose pješčane muhe koja uzrokuje rane na koži, se širi toliko brzo da je zaradila lokalni nadimak „čir Aleppa“.

U Aleppu, nekada najnaseljenijem gradom u Siriji, Fouad kaže da niko nije imao operaciju na srcu više od godinu dana. „Ovo nije nova kriza. Ovo nije prvi sukob,“ rekao je. UN bi trebalo da radi bolje.“

Peggy Hicks, šefica advokature lobističke grupe Human Rights Watch, navodi da su napori UN-a u posljednje vrijeme doveli do skromnog napretka u procesu eliminisanja birokratskih prepreka za humanitarnu pomoć.

„Međutim, kako se približava zima, ovi mali koraci koje je Sirija napravila nisu dovoljni,“ rekla je. „UN bi trebalo da nastavi naglašavati činjenicu da je pravi test ustvari promjena situacije na terenu, posebno za 280.000 Sirijaca u opkoljenim gradovima.“

2. oktobra je Vijeće sigurnosti UN-a je pozvalo sirijsku vladu u neobvezujućoj izjavi da omogući dostavu humanitarne pomoći preko granica. Humanitarni radnici UN-a navode da je njihov pristup od tada poboljšan.

Amosova iz UN-a je ovog mjeseca rekla da je postignut „skroman napredak“ sa Damaskom, kao i da je međunarodnom osoblju izdano 50 viza i omogućeno da postave centre za pomoć u kojima čuvaju i iz kojih dijele pomoć. Ipak, UN-ovim humanitarnim konvojima iz Turske je još uvijek zabranjen ulazak u zemlju i zajednice pod opsadom su još uvijek nepristupačne.

UN je prošle sedmice objavio da je Damask odobrio prvi zračni konvoj za Siriju iz Iraka, koji će dostaviti pomoć većinom kurdskom sjeveroistoku zemlje, ali su snježne padavine odgodile početak letova. Ovaj napredak je ostvaren tokom tajnih razgovora koje je vodila Valerie Amos sa nekoliko zemalja, uključujući i saveznike Sirije, Iran i Rusiju.

Peggy Hicks is Human Rights Watch-a kaže da se mora više uraditi da se primora svjetske sile da zahtijevaju humanitarni pristup Siriji.

„Uvijek ima prostora za glasnije zalaganje,“ rekla je. „Smatram da ima više prostora za jasne poteze da bi se Vijeće sigurnosti prisililo da održi svoju riječ.“

Prevela: D.F.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG