Dostupni linkovi

logo-print

Serdarević: Kovačev rečnik po ugledu na Krležin


Seid Serdarević

Seid Serdarević

Seid Serdarević, prvi čovek Frakture, ugledne izdavačke kuće iz Zagreba koja je objavila sabrana dela nedavno preminulog Mirka Kovača, govori za RSE o profesionalnoj saradnji i prijateljstvu sa ovim piscem, o nedovršenoj knjizi koja se smatra nekom vrstom Kovačevog književnog testamenta, o knjigama iz njegove zaostavštine koje će biti objavljene u narednom periodu, kao i o ideji da se osnuje Fond sa imenom ovog pisca i književni dani u njegovu čast.

Serdarević poredi srpsku i hrvatsku književnu i izdavačku scenu a najpre objašnjava zašto nosi povoljne utiske sa beogradskog Sajma kniga.

Serdarević: Pokazuje se jedna bitna razlika u odnosu na hrvatsko nakladništvo u zadnje dvije-tri godine, koje je u Hrvatskoj u velikoj krizi. U Srbiji postoji veliki broj srednjih nakladnika koji su vrlo dobro profilirani i u tom smislu postoji odličan izbor knjiga. Dosta se prevodi i objavljuju se knjige koje stvarno vrijede. Posebno je zanimljivo da je humanistika općenito dobro zastupljena, da ima veliki broj naslova iz humanistike.

RSE: Laka štiva VIP sveta su vidljiva samo na prvi pogled?

Serdarević: To je nešto što postoji svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj. Kada govorimo iz ove perspektive, u Hrvatskoj je puno više takozvanih knjiga koji su ili nekakvi ljubavni ili herc romani ili pak romani sa povijesnom tematikom, knjiga voditelja, zvijezda, selebritija. Toga naravno ima mnogo i u Srbiji. Međutim, kada se zagrebe ispod površine, vidio sam čitav niz odličnih knjiga koje su objavljene u Srbiji u proteklom periodu od godinu dana. U tome je razlika u poređenju sa hrvatskim stanjem u posljednje dvije godine. Prije je možda bilo obrnuto, sada je situacija ovakva.

RSE: Da li to znači da ste se vratili u Zagreb sa punim gepekom knjiga?

Serdarević: Skoro da je tako.

RSE: Možete li mi reći bar neke naslove?

Serdarević: Kupio sam čitav niz srpskih autora koji me zanimaju da vidim da li da ih objavljujemo u Hrvatskoj.

RSE: Kako vam se čini zastupljenost regiona na beogradskom sajmu?

Serdarević: Postojali su štandovi i hrvatskih i još nekih izdavača. Na žalost, to još uvijek nije ono što bi moglo biti. Beogradski sajam knjiga se pokazuje kao najjači sajam knjiga u jugoistočnoj Evropi. Bude dosta problema sa hrvatskim izdavačima, govorim iz svoje perspektive. Vrijeme je malo nezgodno jer je odmah nakon Frankfurtskog sajma knjiga, a neposredno prije Interlibera, zagrebačkog sajma knjiga, pa mnogi zagrebački izdavači ne mogu i ne stignu doći.

RSE: Vaša izdavačka kuća nije imala štand na ovom sajmu.

Seid Serdarević: Ne. Ne čini nam se da je imanje štanda na sajmu nešto što ne bi bilo financijski isplativo jer naslove koje mi prevodimo, objavljuju i srpski izdavači, pa u tom smislu ne možemo biti konkurencija u bilo kojem pogledu.

Cijene hrvatskih knjiga su nešto više, upravo onoliko koliko su veći honorari za prevođenje, koliko su nešto skuplji tiskarski troškovi i koliko su u krajnjoj liniji veće hrvatske plaće od srpskih, tako da su one malo nedostupnije prosječnom građaninu u Srbiji. Biti u Beogradu deset dana su također troškovi.

Ove godine smo, nadam se, dogovorili suradnju sa jednom beogradskom knjižarom, gdje bi naši naslovi bili dostupni tijekom cijele godine, što nam se čini da bi bilo puno zanimljivije i važnije, nego da smo kupcima samo sporadično dostupni na sajmu knjiga.

RSE: Kako se u Hrvatskoj prodaju pisci iz Srbije?

Serdarević: Ništa lošije od hrvatskih pisaca, a to znači, sve u svemu, slabo. Nažalost, zadnjih dvadesetak godina smo osuđeni na smanjeni broj čitatelja jer ljudi više nemaju vremena, niti žele čitati ono što se zove kvalitetna književnost, to je nešto što je problem. Knjiga nije u konkurenciji sa drugim medijima. Nije da baza čitatelja ne postoji, međutim ta baza, kada uzmemo u obzir medijsku sliku, bilo gdje u regiji, ako ćemo biti sasvim iskreni, čak i na Zapadu, broj književnih kritika je gotovo nestao, kao i prilozi o kulturi u novinama. Medijska slika se također smanjila.

Kada se usporedi Hrvatska i Srbija, u Srbiji je nešto bolja situacija sa knjižarama. U Srbiji postoji ozbiljnija knjižarska mreža koja nešto radi. To su sve nezavisne knjižare. Također nam to govori da su sva naša tržišta vrlo mala i skučena, ali su prije svega skučena u glavama ljudi. Možemo reći da je isto takvo tržište u Finskoj, Danskoj, Norveškoj, Češkoj, pa su naklade tamo drastično veće, zato što se ozbiljnije pristupa knjigama.

Roman o Kovaču, Beogradu i ljudskim sudbinama

RSE: Vi ste izdavač nedavno preminulog pisca Mirka Kovača. Sa njegovim knjigama ste i došli u Beograd.

Serdarević: Da. Bila je organizirana jedna tribina o Kovaču na kojoj smo govorili o Kovačevom djelu. Kovač je možda posljednji pisac koji pripada svim književnostima i jezicima ovih prostora. Savršeno je pisao na svim idiomima ovih jezika. Autor koji se pokazao kao jedna moralna vertikala, cijelog svog života i u tom smislu je to bila jedna velika i lijepa gesta. Meni je bilo iznimno drago da sam mogao doći i govoriti na toj tribini.

RSE: Da li ste vi izdali kompletna dela Mirka Kovača?

Serdarević: Da, mi smo izdali kompletna djela Mirka Kovača.

RSE: Šta nameravate sa njegovim nedovršenim rukopisom?

Serdarević: Nedostaje zadnje poglavlje. Taj roman, koji se zove "Vrijeme koje se udaljava" ćemo izdati za Pulski sajam knjige ove godine, dakle početkom 12. mjeseca. Roman je, i takav, nedovršen, savršeno dovršen. To je roman koji pokazuje Kovača kao velikog pisca i ima mnogo autobiografskoga u tom romanu. Roman govori mnogo o Beogradu, Srbiji, Zagrebu, o svim ovim krajevima u razdoblju od polovine pedesetih pa sve do početka devedesetih.

RSE: Mirko je baš o toj knjizi govorio u našem programu pre nekoliko meseci. Nadao se da će doći u Beograd, zajedno sa tom knjigom. Nažalost neće moći, ali pretpostavljam da ćete vi doći sa tom knjigom, makar na sledeći sajam?

Serdarević: Sigurno da ćemo doći. Već dogovaramo sa srpskim izdavačem B92, Samizdat, koji je izdao i druge Mirkove knjige, da se ta knjiga, možda čak i paralelno izda, i u Srbiji i u Hrvatskoj.

RSE: Vi ste bili u stalnom kontaktu sa Mirkom Kovačem. Činilo se da je on pri kraju života ipak "smekšao". Da li se to oseća u njegovom poslednjem rukopisu?

Serdarević: Ne bih rekao. Kovač je autor koji je bio iznimno strog, posebno kada govorimo o književnosti i o tekstovima koje je objavljivao. On je svaki svoj tekst više puta čitao i redigirao, stavljao kvačice na svako poglavlje (to je zanimljivo vidjeti u wordu). Nebrojeno puta je, svaki tekst nakon što ga je napisao, iščitavao. Vagao je svaku riječ i rečenicu.

Jednako tako, kada smo radili knjige njegovih polemika i eseja, sve te knjige koje su nastale na osnovu novinskih tekstova, Mirko Kovač je vrlo pažljivo birao koji će tekst ići u knjigu. Svaki tekst je ponovno dorađivao. Niti u jednom trenutku nije popuštao prema samome sebi.

RSE: Kakav je Beograd u toj poslednjoj knjizi?

Serdarević: Beograd je onakav kakav je - jedan velegrad, Beograd toga vremena, Beograd koji se mijenja u tom vremenu. Koliko god je to knjiga roman o Kovaču i koliko god ima tu Beograda, to je prije svega roman o ljudima. O ljudskim sudbinama.

RSE: Vi ne završavate priču sa Mirkom Kovačem izdavanjem te njegove posljednje knjige?

Serdarević: Ne. Radimo na nekoliko stvari. Osnovat će se zaklada pod imenom Mirka Kovača. Na tome sa njegovom suprugom Slobodankom Matić – Kovač intenzivno radimo. Radit će se Dani posvećeni Mirku Kovaču. Ustanovit ćemo i neku nagradu, koja će se zvati po Mirku Kovaču. Tu su još neke sitnice i detalji s kojima trenutno ne bih išao u javnost. Što će sve točno ta nagrada obuhvaćati, a što se tiče samih rukopisa, postoji čitav niz stvari o kojima smo mi razgovarali i koje mislimo objaviti. U svakom slučaju će ići jedna knjiga izabranih Mirkovih intervjua, zatim knjiga drame i scenarija i knjiga na kojoj će se raditi, Rječnik Mirka Kovača, gdje će se, po uzoru na Rječnik Miroslava Krleže, napraviti rječnik imena i pojmova koji se provlače kroz Kovačevo djelo.



Ima još nekih ideja, treba vidjeti šta je još u ostavštini, šta je u rukopisima. Ono što je sigurno je da ćemo prema tome postupati u onoj strogosti u kojoj je Mirko postupao sam prema samom sebi. Neće se objavljivati sve što je ostalo,jer to jednostavno nema smisla, kao na primer mnoštvo novinskih tekstova koji su ipak pisani za dnevnu bazu i koje nema smisla ukoričavati.

Nadnacionalni pisac

RSE: Da li to znači da je kompletna zaostavština Mirka Kovača u vašim rukama?

Serdarević: Kompletna zaostavština je u rukama njegove nasljednice Slobodanke Matić – Kovač, ali u zajedničkim dogovorima ćemo raditi na tome da čim bolje pokažemo da je Mirko Kovač, uz Krležu, Andrića, Selimovića, Kiša, Marinkovića i Pekića, najvažniji pisac druge polovine XX stoljeća

RSE: Vi znate kakav je tretman Mirka Kovača, moglo bi se reći, do današnjeg dana u Srbiji i kako je obeležena i sama vest o njegovom odlasku. Šta je sa Hrvatskom i Mirkom Kovačem?

Serdarević: Znam kakvo je stanje u Srbiji. Mirko Kovač je u Hrvatskoj, bez sumnje, priznat i kao hrvatski pisac. Mirko Kovač je imao tu sreću, ili nesreću, da je zapravo bio nadnacionalni pisac. On je bio pisac takvog zamaha i snage da je on zapravo natkrivao sve te naše sitne nacionalne podjele.

Mislim da je Mirko Kovač jedan od najvažnijih suvremenih evropskih pisaca i autora, što se pokazuje i po njegovim prijevodima, pa čak, naravno, i po recepciji, koja još uvijek nije dovoljna. Ono na čemu ozbiljno radimo je da pronađemo jednoga moćnog izdavača engleskog govornog područja, koji će objavljivati Kovačeva djela.

Kovač je, i sa svojim djelima, i sa djelovanjem u Hrvatskoj i sa nagradama koje je dobio, priznat i kao hrvatski pisac. Svugdje se naglašava da je on i crnogorski i srpski i hrvatski i bosanski pisac. Mislim da je to jedna velika pohvala i zapravo sam Kovač nikada nije htio biti svrstavan u te uske nacionalne okvire.

RSE: Kako vi razumete odnos u Srbiji prema Mirku Kovaču do današnjeg dana?

Serdarević: Sa jedne strane postoje njegovi prijatelji i štovatelji, kojih je dosta, ali sa druge strane, postoji jedno shvaćanje Kovača, posebno sa službene strane devedesetih, pa i u dvije-tisućitim, koje je zapravo ono najgore nacionalističko, gdje se on shvaća kao izdajica i osoba koja je ugrožavala ideju Srbije, koja je naravno nacionalistička. Mislim da taj odnos, pokazan kroz djela i medija, pa čak naravno i političara pokazuje da to nije odnos zasnovan na samome djelu, nego da je to odnos zasnovan na nekim drugim razlozima. Iskreno se nadam da će se to promijeniti.

RSE: Da li biste nam opisali vaš prvi susret, početak saradnje i prijateljstva sa Mirkom Kovačem?

Serdarević: To je bilo 1995. godine kada je Kovač dobio Herderovu nagrada za književnost. Ja sam naravno čitao Kovača i tada sam bio netom završeni student. Počeo sam raditi u Kulturnim novinama kao književni kritičar, kao esejist i urednik u Vijencu. Svaki Herderov dobitnik je imao svog stipendistu. To je morao biti neki mladi čovjek koji se bavi sličnim poslovima kao i dobitnik nagrade. Srećom i spletom okolnosti sam ja dobio tu stipendiju.

Onda sam išao upoznati Kovača u Rovinj. Tamo smo se počeli družiti i nastavili smo druženje i na dodjeli nagrada u Beču. Zapravo smo od tada sve vrijeme u kontaktu, a kontakt se intenzivirao kada smo odlučili osnovati svoju nakladničku kuću i kada nam je jedna od prvih ideja bila da objavljujemo sabrana djela Mirka Kovača. Tada je Kovač imao apsolutno povjerenje u mene i moju suprugu, kao i u moju nakladničku ideju koja je stajala iza toga. Zapravo, šesta knjiga koju smo objavili u Frakturi je bila prva knjiga sabranih djela Mirka Kovača, odnosno djela Mirka Kovača koja objavljujemo u kontinuitetu. Sve to vrijeme smo se družili. Čuli smo se svakog tjedna, viđali smo se nekoliko puta godišnje, što u Rovinju, negdje u Istri ili u Zagrebu, dakle na raznim mjestima.

Prerani Kovačev odlazak, on je imao još dosta planova i knjiga u idejama, je jedan veliki i nenadoknadivi gubitak za mene. Bio je to odnos koji se vrlo rijetko dogodi, duboko i iskreno prijateljstvo. Često puta, mnogi Mirkovi prijatelji, pa tako i ja, još nismo svjesni da njega zapravo nema među nama, nismo svjesni te velike praznine. Njegova djela su tu, pa je i on na taj način prisutan. Nastala je praznina i za sve kulture i sve književnosti ovih prostora. To je autor koji je postavljao druge i drugačije standarde u pisanju, u pristupu prema pisanju. Nisam siguran da se naziru pravi i istinski nasljednici.
  • 16x9 Image

    Branka Mihajlović

    Novinarstvom se bavi od 1972. godine. Od 1995. do 2006. radi u Radiju Slobodna Evropa u Pragu kao novinar, od 2006. je dopisnik RSE u beogradskom birou.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG