Dostupni linkovi

logo-print

Turska je, prema podacima Svjetske banke, 18. po veličini ekonomija svijeta - 786 milijardi američkih dolara BDP-a. U proteklih pet godina zabilježen je porast direktnih stranih ulaganja sa nešto više od milijardu na 13 milijardi američkih dolara. Historijski povezana sa zemljama Balkana, Turska od 1990. značajnije ulaže u zemlje bivše Jugoslavije.

'Broj investicija na Balkanu bi mogao biti veći. Ipak, ulaganje u Bosni i Hercegovini je poseban problem zbog komplikovanog državnog sistema koji 'guši' svakog potencijalnog investitora', riječi su Šekiba Avdagića.

Ovaj uspješni biznismen i investitor je sredinom 60-tih godina napustio BiH i trajno se naselio u Tursku. Od 2013. je predsjednik Skupštine Trgovinske komore Istanbula, a prije toga je u dva mandata obnašao funkciju potpredsjednika Komore. U rad Komore uključen je od 1994. godine.

RSE: Kako sa ekonomskog aspekta ocijenjujete odnos Turske i Bosne i Hercegovine?


Avdagić: Na žalost, nije na nivou na kakvom bi trebalo da bude, jako smo daleko od tog nivoa. Skoro će 20 godina otkako se rat završio u Bosni i Hercegovini ali, na žalost, volumen trgovine i investicija između dvije države bi mogao biti bolji. Turska je 2014. godine investirala u inostranstvu oko 7 milijardi dolara. Takođe, iznos direktnih stranih ulaganja u Tursku je skoro isti onom koji ide iz Turske. Kad gledate na države koje se mogu uporediti sa Bosnom i Hercegovinom - kao što su zemlje Balkana, zatim Rumunija, Bugarska, Moldavija - moram reći da, na žalost, Turska ima najmanje investicija u Bosni i Hercegovini. Investicije koje su se realizovale u posljednjih 10-15 godina još uvijek postoje, ali nemamo skoro nikakvih novih gigantskih investicija.

RSE: Zbog čega?


Avdagić: Struktura države Bosne i Hercegovine je, na žalost, jako komplikovana za strance. Tu su država i dva entiteta, pa ako hoćete nešto da radite u Federaciji BiH onda imate kantone ili opštine. Taj sistem 'guši' svakog stranog potencijalnog investitora. To nije problem samo za turske, već za sve druge investitore. Ali, strani investitor nije bez alternative, on će otići u Bugarsku, Rusiju, Moldaviju ili neke afričke države. Da navedem jedan primjer, turska firma koja je sada vlasnika 'Natrona' iz Maglaja, 'Hayat grupa', prošle je godine počela plan investicija u šest stranih država, a cifra je 1,5 milijardi dolara. Zašto jedna firma koja momentalno ima investiciju u Bosni i Hercegovini nije u svoj plan uzela da proširi tu fabriku još negdje drugdje u BiH? Koliko znam negdje oko 90 miliona eura imaju investiciju, okruglo 100 miliona dolara, znači 15 puta više investicija su oni počeli, ali ako u tom planu nema Bosne i Hercegovine onda kao turski privatnik, investitor i biznismen mogu reći da sadašnji sistem u BiH nije atraktivan za stranog investitora. Potrebno je učiniti liberalizaciju trgovinskog sistema, kao i ubrzati reforme prema Evropskoj uniji.

U Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji, Makedoniji - u svim tim državama - mnogo je lakše investirati jer imate samo jedan autoritet koji odlučuje i oni daju uslove, pa ako su vam ti uslovi pogodni idete dalje, a ako nisu promjenite pravac u drugoj državi. Na žalost, u Bosni i Hercegovini još jedan loš primjer je onaj o Turkish Airlinesu. Ovoj kompaniji nije bilo prvo u cilju da dođe i zaradi novac, već da podrži BH Airlines i da zajednički ojačaju linije koje ima BH Airlines kao co-share letovi. Na kraju krajeva, kompanija Turskih Airlines se sa 25 miliona dolara u minusu vratila u Istanbul. Ako tadašnji predstavnik Turkish Airlinesa više od dva mjeseca nije mogao da ugovori sastanak sa bosanskim ministrom za saobraćaj, onda izvinite, ali ja kao biznismen to ne mogu prihvatiti, to je neshvatljiva stvar. Dakle, naše je mišljenje da detaljno treba mijenjati konstrukciju države, možda i Ustav, jer i 20 godina od rata mladi ljudi bježe iz države jer nemaju posla.

Sa druge strane, TIKA (Turska razvojna agencija, op.a.) je jako zadovoljna rezultatima u BiH, Srbiji, Albaniji i Makedoniji. TIKA najefikasnije radi u Bosni i Hercegovini. Međutim, TIKA nije investitor, ona obezbjeđuje novac za rekonstrukciju spomenika, sanaciju škola, provodi socijalne projekte, dakle to nije institucija koja stvara fabrike i radna mjesta. TIKA ima dobru saradnju sa oba entiteta u BiH i to je jedan lijep primjer, način da se relacije ojačaju.

Šekib Avdagić

Šekib Avdagić

Takođe, Turska trenutno samo iz Bosne i Hercegovine uvozi meso. Pošto Grčka i Bugarska ne daju da se meso transportuje preko ovih zemalja, transport ide vazdužnim putem što je jako skupo, ali aerotransport je efikasan. Sad gledamo kako da sa Bugarskom riješimo da transport ide kamionima jer su oštre regulacije sa EU. Problem je i u tome što firme u BiH nemaju certifikate da transportuju. Važno je reći da bosanskohercegovačke srednje i male firme imaju šansu da svoje proizvode prodaju u Turskoj, tako da trebamo gledati da Turska ojača trgovinu sa Bosnom i Hercegovinom i to obostrano.

RSE: Prije nekoliko mjeseci pokrenuta je ideja o izgradnji 'Turskog toka', gasnog koridora preko kojeg bi Moskva u saradnji sa Ankarom transportovala gas preko Balkana Evropi. Kako napreduje ova inicijativa?


Avdagić: Ako zapadna Evropa nije zadovoljna sa tim, sve države na Balkana bi trebale da budu zadovoljne. Mislim da je to najprije velika šansa za Tursku, ali i za balkanske zemlje. To će biti jedna alternativa skoro bez ikakvog rizika, jer je na sjeveru stalna gužva oko Rusije i Ukrajine, pa su i cijene veće. Stoga, smatram da je to velika šansa za Tursku i zemlje Balkana.

RSE: Budući da Turska ima dobre relacije sa Rusijom jer Rusi puno investiraju u Tursku, kako Turska gleda na ukrajinsko-ruski konflikt?


Avdagić: To je političko pitanje, ali mogu reći da je standardna politika Republike Turske da se trebaju očuvati granice svake države. Turskoj nije prihvatljiva ni aneksija Krima. Jedinstvo Ukrajine se mora očuvati. To je sadašnji zahtjev koji se podudara i sa zahtjevom UN-a.

RSE: U Turskoj su 7. juna održani parlamentarni izbori. Kako će se novi izborni rezultat odraziti na privrednu ekspanziju Turske na Balkanu, ali i drugdje u svijetu?


Avdagić: Ja sam optimista. Nakon dugog perioda jedna stranka (AKP - Partija pravde i razvoja, op.a.) vladu je vodila skoro 13 godina, a skoro da je dobila većinu u parlamentu. Očekujem da će ta stranka sa jednom drugom strankom za kratak period formirati vladu. Prva alternativa bi mogla biti MHP (Stranka nacionalnog pokreta, op.a.). Sa Demirtašom (Salahatin Demirtaš, lider HDP - Demokratske narodne stranke, op.a.) ne očekujem da će doći do koalicije.

RSE: U pojedinim državama Zapadnog Balkana su prisutne teze da Turska preko ekonomskog prodora nastoji da se, kako se navodi, neoimperijalistički uspostavi na Balkanu. Koji je Vaš komentar na ove tvrdnje?


Avdagić: Rekao bih da nijedan funkcioner oficijelno nema izjavu u tom smislu. To su misli nekih manjih grupa koje, u današnjem svijetu, ne bi trebalo da budu prioritet u našem razgovoru. Nijedna ta država nije u situaciji ni Turskoj niti drugoj državi da dâ kontrolu ekonomije, industrije i tako dalje. Sve takve priče za mene su nevažne.

RSE: Kako ratna dešavanja u Siriji, koja provode militanti organizacije Islamska država, utiču na prilike u Turskoj?


Avdagić: Turska tu ima jednu jako dobru humanitarnu politiku. Na žalost, to pitanje je jedan 'stid Evrope'. Evropski parlament je prošle sedmice donio dokument o odnosu Evropske unije i Turske u kojem se kritikuje da Turska ne radi dovoljno na suzbijanju terorističkih aktivnosti IDIL-a (Islamska država Iraka i Levanta, op.a.).

Međutim, Turska je primila više od dva miliona izbjeglica. Više od devet miliona građana Sirije je napustilo svoje kuće, od toga je 60 posto otišlo u Tursku, zatim Liban, najviše u Jordan, pa u Irak. Imate situacija da je Turska primila više od dva miliona izbjeglica, Njemačka 16.000 školovanih ljuidi - dakle inženjere i doktore, a Švedska 6.000 izbjeglica. Ali, ne prihvatam da nam drugi 'sole pamet'. Ako je Turska prihvatila toliki broj izbjeglica na koje troši 1,5 milijardu godišnje, a Ujedinjene nacije daju samo 50-60 miliona dolara i sada nam Zapad govori da radimo ili ne radimo dovoljno... izvinite, ali to je njihova sramota, a ne sramota Turske. Turska ima historijske veze sa Sirijom i Irakom, samo sa Sirijom dijeli granicu oko 900 kilometara.

Lako je u Göteburgu, Berlinu i Londonu govoriti o situaciji u Siriji. Nedavno je opet bio teroristički napad i ponovo smo primili više od 10.000 iseljenika. To su većinom žene, djeca i stariji ljudi, te muškarci koji nisu u stanju da se bore. I šta treba da uradite, da ih ostavite pa da se nad njima izvrši masakr?!

  • 16x9 Image

    Zvjezdan Živković

    Magistar komunikologije. Izvještava o kulturi, socijalnim temama i eurointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje portal Balkanskog servisa RSE.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG