Dostupni linkovi

Vrijeme koje stvara nove Glembajeve


Zbirka knjiga Miroslava Krleže na češkom, foto: Hadis Medenčević
Zbirka knjiga Miroslava Krleže na češkom, foto: Hadis Medenčević
Udruženje građana Lastavica, koje okuplja građane iz država nekadašnje Jugoslavije, predstavilo je češkoj javnosti sedam naslova romana i eseja Miroslava Krleže. Povratak Filipa Latinovića, Hrvatski bog Mars, Banket u Blitvi - tek su neki od djela velikoga pisca koja su u posljednje tri godine prevedena.

„Lastavica je skupina ljudi koja se odlučila širiti dobro“ - tako je doktor Edo Jaganjac, liječnik i predsjednik udruženja, objasnio što je to Lastavica.

Odlučili smo se za Krležu jer ga jednako mogu čitati u Tuzli, kao i Zagrebu, Sarajevu ili Beogradu, čulo se u četvrtak uvečer u rezidenciji praškog gradonačelnika.

O Krleži je mnogo rečeno i napisano, kako o njegovim djelima, romanima, dramama, esejima, pjesmama, ali i političkim uvjerenjima. On sam znao je govoriti kako ga se malo čita. Bio je kritičan, i prema sebi i drugima, i uvijek nezadovoljan.

Veliki broj Krležinih djela na češki jezik preveo je Dušan Karpatski. Ako se Krleža teško čita na Balkanu, koliko je on „težak” pisac Česima:

„Krleža je težak. Mi smo se s njim mučili, ali to su bile prekrasne muke. Sa svakim prevodom dobivate nešto više. Upoznajete jedan svijet, koji vam je do tada bio stran, u koji niste uspjeli prodrti, a koji se odjednom otvara, zahvaljujući Krleži. Teško je prevoditi njegovu kajkavštinu, ne samo u Baladama Petrice Kerempuha, nego i Na rubu pameti. Krležu sam gnjavio pitanjima jer sam bio mlad i zelen, a Krleža mi je strpljivo odgovarao na svako pitanje. Tako smo napravili devet knjiga, kroz 42 godine, i sada, zahvaljujući Lastavici, sedam debelih knjiga za tri godine", kaže Karpatski.

RSE: Ako na Balkanu danas Krležu teško razumiju, mislite li da će ga shvatiti Česi u XXI stoljeću?

Doktor Edo Jaganjac na promociji u Pragu, foto: Hadis Medenčević
Doktor Edo Jaganjac na promociji u Pragu, foto: Hadis Medenčević
Karpatski: Česi su ga shvatili već na početku XX stoljeća. On je ovdje prevođen kada ostala Evropa o njemu nije imala pojma. Prvi prevod njegovih ratnih novela datiran je 1926. godine i od devet Krležinih prevedenih knjiga van Jugoslavije, između dva svjetska rata, sedam je čeških.

RSE: Koji je vaš najslađi, osobni trenutak, koji ste proveli sa Krležom?

Karpatski: Pola godine prije njegove smrti, kada mi je ponudio da dođem na godinu-dvije da mu pomognem srediti rukopise. To sam mu obećao i čvrsto smo se dogovorili, ali on je poslije obolio. Knjige je spakirao i predao na čuvanje.

Krležina djela, posebno njegovi eseji, su svevremenski. Ono što je napisano prije gotovo stoljeća, aktualno je i danas.

Što bi danas Krleža rekao o kampanji koja se u Hrvatskoj vodi protiv ćirilice, pitali smo Andreu Zlatar, hrvatsku ministricu kulture.

„O tome bi sigurno rekao sve najgore, ali mislim da nam ne bi ništa dobro rekao niti o cijelom tipu konflikata. Ovo je vrijeme Glembaja – tu nema nikakve sumnje. Mi nekada u šali kažemo da ponovo imamo Glembaje u šumi, tu prvobitnu akumulaciju kapitala. To je na žalost tako. Nama danas nedostaje, u svakom slučaju, jedna osobnost koja bi imala tu snagu da iskaže kritične riječi koje imaju težinu. Fali nam neka vrsta osnovnih vrednota, oko kojih se onda možemo opredijeliti. Fali nam netko tko vidi cijelu sliku, a on je vido cjelinu", kazala je Zlatar.

Miroslav Krleža bio je dugogodišnji direktor Leksikografskog zavoda. U svoj ured dolazio je gotovo do kraja života.

„Cio njegov književni opus je na neki način konstrukcija i onoga čega je bilo i onoga čega nije bilo. Stvorio je Glembajeve koji nisu tada bili takvi kada ih je stvarao. Stvorio je jezične idiome, koje danas rabimo. Kada bi smo se šalili, mogli bi smo reći da smo polovicu Hrvatske stvorili svi mi, a drugu polovicu Krleža. Kako je uvijek bio sa svime nezadovoljan, pa i sam sa sobom, vjerojatno bi bio i vrlo kritičan", kaže aktualni direktor Leksikografskog zavoda i bivši hrvatski ministar kulture Antun Vujić.

Uz Krležu je vezano i dosta anegdota. U dokumentarnom filmu Željka Senečića „Krleža”, jedan od onih koji govori o velikom piscu je i Danilo Kiš. Tada mladi pisac, prvi put se susreo sa njim u zagrebačkom hotelu Esplanada.

Filmski režiser Lordan Zafranović je podsjetio na onu čuvenu Krležinu rečenicu da od terase Esplanade počinje Balkan. Ispriča je kako je protekao prvi susret Kiša i Krleže. Kišu je rečeno da dođe u Esplanadu, odsjedne u hotelu i susrest će se s Krležom:

„Danilo je bio siromašan pisac u to vrijeme. U Esplanadi je otišao u toalet da se uredi. Sjeo je na školjku. Vrata od zahoda su išla prema glavi, a to je bila cijena sobe. Do kraja je pamtio taj susret sa Krležom.“
XS
SM
MD
LG