Dostupni linkovi

logo-print

SDS-ovac iz Vlasenice poricao progon nesrba i svoju ulogu u tome


Milenko Stanić

Milenko Stanić

Kao zadnji ovotjedni svjedok na suđenju zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću iskaz je dao predsjednik vlaseničkog SDS-a Milenko Stanić, koji je u vrijeme rata bio i predsjednik Kriznog štaba Vlasenice, jednoj od općina gdje je 1992.godine prema optužnici počinjen progon nesrpskog stanovništva s razmjerom genocida.

Stanić je kao svjedok obrane želio prikazati kako su Bošnjaci iz Vlasenice sami otišli, odnosno da nisu protjerani, tvrdeći da ih je osobno išao zvati u Tuzlu da se vrate i „zajedno nastave život“.

S druge strane haško tužiteljstvo je u unakrsnom ispitivanju suočilo Stanića s nizom dokumenata i zapisnika koji pokazuju organizirani plan progona nesrpskog stanovništva od strane čelnika SDS-a, a koji je lokalno proveden i od svjedokovih lokalnih vlasti.

Tužitelj Alan Tieger je pročitao odlomak sa skupštinskog odbora općine iz studenog 1991.godine u kojem se govori o izdvajanju iz Bosne i Hercegovine, odnosno stvaranju SAO Birač, regionalnih oblasti – i to prema uputi SDS-a na republičkom nivou.

„Ja se ne sjećam da sam imao kakvo uputstvo, ali budući da se išlo na rušenje Jugoslavije i počeli pregovori oko razgraničenja u BiH – morali smo dati stav i ući oko pregovora – da općina ostane u sastavu savezne države (Jugoslavije)“, pravdao je Stanić poteze koji su prema tužiteljstvo doveli do sukoba i rasprostranjenih ratnih zločina protiv nesrpskog stanovništva.

Lokalni progon prema instrukcijama centrale

Tužitelj Tieger pokazao je i zapisnik sa sjednice republičkog odbora SDS-a (BiH) iz veljače 1992.godine, nekoliko mjeseci prije izbijanja sukoba, a u kojem je zabilježeno da se lokalnim vođama SDS-a daju uputstva za preuzimanje vlasti u općinama.

„Vjerovatno su radili po tim instrukcijama, ja se ne sjećam tog dokumenta.“, poricao je Stanić.

Svjedok obrane osporavao je i zapise iz časopisa „Javnost“ u kojem je zabilježeno u spornom vremenu „da je tzv. SAO Birač (istočna BiH) donijela odluku o sigurnom preseljenju muslimana“.

„Mi nismo o tome donijeli odluku, nego smo razgovarali.“, pokušao je opravdati Stanić, tvrdeći da je odluka regionalnih vlasti na čijem je bio čelu - krivo zabilježena.

Tužitelj Tieger je predočio i naređenja majora VRS-a Svetozara Andrića kojim od predsjednika Vlade SAO Birač – Stanića – traži 31.05.1992.godine osnivanje logora Sušica i uključivanje u pregovore oko razmjene zarobljenika, a što prema optužbi pokazuje suradnju civilnih i vojnih vlasti bosanskih Srba u koordiniranoj akciji etničkog čišćenja i progona.

„Nigdje nije napisano da jedan vojnik može narediti predsjedniku općine – što će raditi. Ni po kakvom osnovu on meni nije mogao izdavati naređenja“, poricao je Stanić tvrdeći da nije sudjelovao na općinskom nivou u pregovorima o razmjeni zarobljenika „ni kao općinski ni kao regionalni dužnosnik“.

Svjedok: Sušica nije logor već prihvatni centar

Na inzistiranje sudaca, koji su svjedoka upozorili da mogu odustati od njegovog svjedočenja ukoliko bude izbjegavao odgovarati na pitanja, Stanić je potvrdio da je imao informaciju o oko 800 zatočenih ljudi prilikom zauzimanja Vlasenice - o čemu je obavijestio generala Mladića. Kao i da je osnovan logor Sušica, kojeg je pak nazvao – prihvatnim centrom. Ipak, nastavio je tvrditi da u poslovima oko zarobljenika nije sudjelovao.

Tužitelj Tieger je potom pokazao i naređenja majora VRS-a Andrića o iseljavanju žena i djece nesrpske nacionalnosti, kao i zatočavanju vojno-sposobnih muškaraca – radi kasnije razmijene – a što mora biti organizirano i povezano sa svjedokovim općinskim vlastima.

Kako bi osporio glavni iskaz svjedoka – o nepostojanju plana protjerivanja nesrpskog stanovništva, tužitelj Tieger je citirao i riječi Rajka Dukića - predsjednika Izvršnog odbora SDS-a i koorinatora za regiju Birač, krajem lipnja 1992.godine – o povlačenju granica na terenu, „uzimanju onog što nam pripada“, smanjivanju broja muslimana, kao i nadi da je njihov broj „smanjen bar za polovicu“.

„Ne mogu komentirati riječi Rajka Dukića.“, odgovorio je Stanić koji je inače osporavao dobru povezanost i komunikaciju između lokalnih SDS-ovaca s vodstvom na Palama, a što prema obrani osporava i optužbe za udruženi zločinački poduhvat.

Kao dokaz organiziranog progona – zabilješka generala Mladića

Na kraju suočavanja svjedoka s dokazima koji pokazuju drugačije, haški tužitelj Tieger je pokazao Staniću zapise iz zaplijenjenih ratnih dnevnika generala Mladića u kojima je zabilježen sastanak s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem u Zvorniku krajem lipnja 1992.godine i raportiranje lokalnih SDS-ovih vođa i VRS-ovih zapovjednika – o uspješnosti u iseljavanju muslimana iz općina gdje su obnašali vlast.

„U odnosu na 64 posto muslimana prema 36 posto Srba, sada u općini Bratunac žive dva muslimana.“, stajalo je u jednoj od zabilježaka generala Mladića, uz hvale lokalnih dužnosnika – kako su upravo oni - najuspješniji u iseljavanju muslimana.

„Suprotno sugestijama u Vašoj izjavi – Vi ne samo da ste imali kontakte s predstavnicima općina, već i kontakte s njima u prisustvu rukovodstva s republičkog nivoa, na sastancima na kojima su predstavnici općina govorili o svom uspjehu i aktivnostima iseljavanja nesrpskog stanovništva. I to je istina.“, konstatirao je tužitelj nakon čega se Stanić branio kako je 1992. godine imao „samo dva susreta s Radovanom Karadžićem".

„Ako je to dobra komunikacija onda se slažem s Vama.“, odgovorio je Stanić.

VIDEO LINK: Dio unakrsnog ispitivanja Stanića

  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG