Dostupni linkovi

logo-print

Šaškor: Demokratski u srednji vijek


Zagreb: Građani potpisuju peticiju za referendum

Zagreb: Građani potpisuju peticiju za referendum

Tomaš Masaryk, češki političar i mislilac, napisao je prije stotinjak godina: „Ako u demokraciji ima problema, treba otklanjati probleme a ne demokraciju“.

Hrvatska se upravo suočava sa sličnim izazovom.

Udruga ''U ime obitelji'' prikupila je oko 750.000 potpisa za raspisivanje referenduma na kojemu bi građani odlučivali treba li u Ustavu brak regulirati kao životnu zajednicu žene i muškarca. Inicijatori se zalažu za takvu definiciju. Hrvatski ustav ne definira brak, definicija je – i to upravo kao zajednica žene i muškarca - ugrađena u obiteljski zakon. Ne postoji parlamentarna inicijativa koja bi takvu formulaciju izmijenila.

Čemu onda referendum?

Treba jasno reći – riječ je o dobro smišljenoj smicalici. Pokazalo se da konzervativne grupacije na uživaju podršku javnosti na nekim važnim pitanjima - zabrani pobačaja, medicinski potpomognutoj oplodnji, zdravstvenom i spolnom odgoju u školama. Iako su se žestoko suprotstavljali liberalnim rješenjima, konzervativne udruge i Katolička crkva nisu pokrenuli referendum o tim pitanjima, znajući da ga ne mogu dobiti. Prava homoseksualnih zajednica regulirana su zakonom i priprema se njihovo proširenje.

Nova rješenja ne predviđaju tretiranja takvih zajednica kao bračnih zajednica.

Vladajuća koalicija je procijenila da je to civilizacijski optimum u sadašnjem trenutku. Dijelovi udruga koje okupljaju homoseksualne osobe traže da se njihove zajednice zakonski reguliraju kao bračne, uz prava posvajanja djece. Nisu prošli.

Ali konzervativne udruge sa svojom inicijativom krenule su upravo u sprečavanje onoga što i nije na dnevnom redu zakonske regulative. Jer je već regulirano.

Sjajan trik. Traže da u Ustav uđe ono što je ionako zakonska norma.

Jasno je da time sprečavaju, ili barem bitno otežavaju, eventualne promjene sadašnje norme, što s obzirom na evropsku praksu može uslijediti u dogledno vrijeme.
Sa Pride parade u Zagrebu, foto: klix.ba

Sa Pride parade u Zagrebu, foto: klix.ba


Homoseksualnoj zajednici zatvaraju se vrata regularne parlamentarne procedure za dalja traženja njihovih prava, jer bi ona bila – protuustavna.

S pravom računajući na pretežno tradicionalno shvaćanje braka, ukorijenjeno u stoljetnoj praksi, konzervativne udruge su uspjele. Organizirale su se brzo, efikasno, koristeći logistiku Katoličke crkve i modus operandi suvremenih konzervativnih pokreta. Postigli su zavidan rezultat i prikupili uvjerljivi broj potpisa. Sve se odvijalo u demokratskom ambijentu, s tek malim izgredima. Napustili su radikalnu konfrontirajuću retoriku. Ne negirajući pravo bilo kome da se zalaže za svoje stavove, različito od njihovih, odlučili su se za naizgled čelično demokratsko načelo – pravo većine.

Tu dolazimo na najvažnije pitanje cijele ove male konzervativne revolucije.

Može li se referendumom odlučivati o pitanjima ljudskih prava? I kako to regulirati, a da se ne ugrozi suština demokracije? Jer, sadašnja ustavna rješenja u Hrvatskoj kao i zakonska regulacija referenduma su, pogađate, nedorečeni.

Udruga-inicijator inicijative i njezin neformalni pokrovitelj - Crkva - imaju očekivani odgovor na dilemu. Za njih je brak neupitna prirodna zajednica žene i muškarca i nije pitanje ljudskih prava. Prema tome, referendum je legitiman.

Iz toga je stava vidljiva prava priroda cijele ove inicijatve. Jedno zatvoreno, u suštini religijsko tumačenje braka nameće se kao općevažeće. U sekularnoj državi crkvene dogme ne obvezuju zakonodavca. Brak je nadasve društvena kategorija, ugovorna zajednica koja je tokom stoljeća doživjela duboke transformacije. I stalno je u transformaciji, poput svakog društvenog organizma. Njegova regulacija ovisi o razini razvoja društva. Evropska praksa daleko je odmakla od one iz doba primitivnih društava, koje još, na žalost, postoje u značajnom dijelu čovječanstva. U tom dijelu hrvatsko je društvo ipak zakoračilo u modernost.

Ova ga inicijativa gura natrag.

Na političkoj je eliti da iznađe rješenje koje će usuglasiti poštivanje Ustava i zakona, demokratska načela i elementarna ljudska prava. O kojima nema nadglasavanja.

Do tada, ostaje nam da se, razmišljajući o braku i o drugim zajednicama među ljudima, priklonimo Umbertu Ecu i Shakespeareu: Što je ime? Što nazivamo ružom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom.
  • 16x9 Image

    Ines Šaškor

    Rođena u Splitu 1948. Politologiju diplomirala u Zagrebu 1971. godine. Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG