Dostupni linkovi

logo-print

Nastavak suđenja: Sarajlije traže nadoknadu za civilne žrtve rata od RS


Stana Čišić u ruci drži fotografiju ubijene kćerke Irine

Stana Čišić u ruci drži fotografiju ubijene kćerke Irine

Na sarajevskom Kantonalnom sudu nastavljeno je svjedočenje civilnih žrtava rata vezano za kolektivnu tužbu protiv Republike Srpske. Riječ je o tužbi građana Sarajeva za ratne zločine izvršene tokom opsade grada od 1992. do 1995. godine. Jedna od svjedokinja je i Stana Čišić, kojoj je 1993. godine ubijena kćerka Irina.

Šetnju sarajevskim naseljem Ciglane prije tačno 20 godina nikada neće zaboraviti četrdesetčetverogodišnja Stana Čišić. Ona je majka bebe koju je 1993. godine pogodio snajper i zauvijek je istrgnuo iz majčina zagrljaja:

„Irina moja je napunila tačno godinu dana. Proslavili smo njen rođendan, i četiri dana nakon toga sam izašla s njom u šetnju. Bio je jedan divan, miran dan, bez pucanja - i pred samom zgradom snajperski metak pogodio dijete koje mi je bilo u rukama. Voljela bih vidjeti tog čovjeka koji je pucao u moje dijete, ne da mu se osvetim, ne da ja njemu nešto učinim, ali samo da ga pitam zašto.“

Porodica Čišić čini jednu od 3.000 porodica koje su tužile RS za duševnu bol nanijetu zbog smrti nekog od njihovih srodnika, tražeći naknadu na ime te nematerijalne štete. Stana kaže kako joj novac ne može vratiti dijete, ali želi da se zna ko je kriv za stradanje djece u Sarajevu:

„Mi ne možemo vratiti naše najmilije, ali u svakom slučaju mislim da treba da se kazne kolektivno apsolutno svi koji su učestvovali u masovnom ubijanju nedužnih ljudi.“

Prije nekoliko dana Općinski sud u Sarajevu po ovoj osnovi donio je osmu presudu. Radi se o grupnoj tužbi koju čini sedam porodica. Među njima su Emira i Amra Mehmedić, supruga i kćerka ubijenog Safeta. Presudom im je dodijeljeno da dobiju po 10.000 eura. Toliko iznosi naknada za duševnu bol koja im je nanijeta nakon ubistva muža i oca. Supruga Emira kaže kako nema tih para koje joj mogu vratiti muža Safeta:

„Moja kćerka i ja nismo uopšte podnijele ovu tužbu, ni priključile se ovome zbog novaca, jer materijalna strana nam nije ni takva da nam to nešto znači, pogotovo taj uzrok zbog kojeg bismo trebali dobiti te novce. Ja da sam u situaciji da biram između života svog muža, koji je bio jedan divan čovjek, ja bih dala sve da se to nije dogodilo.“

Safet Mehmedić ubijen je u junu 1992. godine na radnom mjestu:

„Imao je radnu obavezu, civilna je žrtva rata, poginuo je. U ovom uvjerenju koje sam dobila iz firme gdje je radio, dolje u Dalekovodima, rečeno je da ga je sijač smrti iz Nedžarića ubio.“

Ovo je osma po redu prvostepena presuda, a još ni prva iz polovine jula 2011. godine nije pravosnažna. Advokata Esada Hrvačića, koji zastupa civilne žrtve rata, to ne brine jer, tvrdi on, za sve postoje rokovi:

„Mi ne očekujemo da će RS sama doći i reći da će izvršiti presude. Mi očekujemo značajne probleme u izvršnim postupcima, ali mi smo za svoje žrtve tražili kamate do momenta izvršenja, tako da, bez obzira koliko dugo trajali ti postupci, RS će visinu štete poskupljivati za kamatne stope koje se plaćaju na osnovni dug.“

U svakoj presudi Vlada Republike Srpske je obavezna da tužiteljima u roku od mjesec isplati određene novčane iznose. Pored toga, u svakoj presudi postupajući sudija pozvao se na pravomoćne presude Haškog tribunala koje se odnose na komandante Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, a kojima je dokazan glavni krivac za opsadu grada i njene posljedice.

******************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

XS
SM
MD
LG