Sarajevo regionalni predvodnik: Kultura ispred politike

Žalosne će statistike, ma otkud dolazile, Bosnu i Hercegovinu, kad je ono što valja u pitanju, bez izuzetka staviti na začelje, a prednjačiće tek na spiskovima jadnih i bijednih, sirotih, besprespektivnih, beznadežnih. Ima, međutim, jedna okolnost, mada ona ne pripada pojasu kojim se bave egzaktna mjerenja, procjenjivanja i istraživanja, što donosi tračak svjetlosti. Jamačno, ovdašnji ljudi su vodeća regionalna energija kad je kulturna saradnja u pitanju.

O tome svjedoči čovjek kome valja vjerovati – Dino Mustafić, direktor festivala MESS, teatarski reditelj koji je postavljao predstave na velikim scenama u svim državama onoga što nazivamo region.

„Počele su se kulturne relacije uspostavljati mnogo prije nego što su uspostavljene diplomatske relacije. I u tom smislu Sarajevo može s ponosom da kaže da je zaista bilo jedan centar okupljanja umjetnika iz ex-Jugoalsvije i da je to prvi grad koji je okupio na pojedinačnim festivalima toliko gostovanja i umjetnike iz Beograda, Zagreba, Ljubljane“, ističe Mustafić.

Pitanje „ko je prvi počeo“ ovdje se postavlja sa posve drugačijim predznakom, premda ima zloća ili danguba kojima je upitna čak i motivacija. A ona je, ako je išta, očigledna.

„Naš zajednički kulturni prostor će uvijek biti, između ostalog, determiniran tim zajedničkim jezikom. I oko toga nema nikakve dileme“, poručuje Nihad Kreševljaković, direktor Sarajevskog ratnog teatra.

Slično govori i dekanesa sarajevske Likovne akademije, pod čijim je okriljem nedavno potpisan sporazum o institucionalnoj saradnji svih posestrima regiona, Amela Hadžimejlić Kečo.

„Svi se dobro razumijemo i često smo vezani da djelujemo zajedno i izlažemo zajedno. Ovo je samo jedan način na koji ćemo mi i na papiru potvrditi ono što mi već tako živimo.“

Izlazak iz prokletstva vlastite ograničenosti

Tuzlanski glumac Vlado Kerošević, inače lider teatra Kabare, ponudio je, a potom i priveo kraju, zajednički projekt tri pozorišne kuće iz tri susjedne države. Glumci iz Tuzle, Virovitice i Užica, uspješno su obilježili godišnjicu Ive Andrića predstavom Prokleta avlija.

„Ovo je, ja mislim, prvi oblik tipa trilateralne koprodukcijske saradnje koji uvezuje tri države na jednom značajnom projektu. Mi ukoliko ne izađemo iz prokletstva vlastite ograničenosti, Prokleta avlija će ostati prokleta avlija. Mi ćemo se nalaziti u zatvorima vlastite nemoći“, zaključuje on.

Može biti, da vise nije ni potrebno, ali ipak-kratko podsjećanje na valjda najglasoviti regionalni projekt, čije je sjedište u Sarajevu. Filmski festival.

„Zanimljivo je da je uglavnom sve to napravljeno na bazi regionalne koprodukcije, regionalnih potjecaja kinematografije. Talent Campus nam je kao obrazvno program fantastičan program, gdje se prijavi sada već preko 300 prijava. A CineLink kao koprodukcijski market je definitivno postao jedan od tri najveća marketa gdje se prezentira desetak projekata iz regiona i gdje oni pokušavaju da obezbijede finansije za svoje projekte“, navodi utemeljitelj festivala Mirsad Purivatra.

Priču zaokružuje Dino Mustafić:

„Jesmo išli uvijek ispred politike. Naravno da je umjetnost nešto što spaja po samom svom biću, i da mnoge granice koje su proteklih godina uspostavljene, administrativne, i one na kojima se i danas insistira, koje se nameću, koje podižu barijere među ljudima, upravo kultura preskače u svom sigurno vrlo bitnom i emocionalnom i intelektualnom osjećanju da svi nekako pripadamo jednom kulturnom prostoru kad je u pitanju region.“

Žalosno je što okolnosti ne dozvoljavaju da se krug sličnomišljenika širi brže. Nekako svojim jadom zabavljeni, okrećemo pogled u sebe same, pa nam do onih drugih nije ni stalo.