Dostupni linkovi

logo-print

U srijedu je započeo, a u ponedeljak se zatvara, 27. Međunarodni sajam i 13. Bijenale knjige u Sarajevu. Tim povodom razgovaramo sa Ajdinom Šahnipašićem, direktorom istoimene izdavačke kuće koja je i glavni organizator ovog istinskog kulturnog praznika.

RSE: Sajam knjige primiče se svome kraju i ima se na osnovu čega prosuditi kakav je odziv publike.


Šahinpašić: Odziv publike je na očekivanom nivou, rekao bih, obzirom na situaciju u kojoj se nalazi tržište i na sveukupnu situaciju u izdavaštvu i knjižarstvu u BiH. Ne mogu reći da nisam zadovoljan sa ovim što smo imali prilike da vidimo na 27. sajmu knjige.

RSE: Šta je to publika sve mogla i šta još uvijek može vidjeti, šta kupiti?


Šahinpašić: Ovdje je bila centralna produkcija bosansko-hercegovačkih izdavača, izdavača iz regiona i cijelog svijeta. Održano je preko 100 promocija u Bosanskoj kući, bilo je druženja sa autorima, pjesnicima. Tu su se predstavljale ambasade i kulturni centri ambasada stranih zemlja. Taj program je protekao veoma dobro. Sutra (27. aprila) će biti dodjela sajamskih nagrada, tako da ćemo na taj način i formalno zatvoriti ovogodišnji sajam.

Činjenica je da je ovaj sajam prepoznat od strane državnih institucija zemalja iz regiona, tako da na njemu izlažu Nacionalna biblioteka Srbije, zatim Udruženi izdavači Hrvatske, tu su nam izdavači iz Crne Gore. Tu je štand Ministarstva kulture Republike Turske, zatim štand Saudijske Arabije, tu su kulturni centri ambasade Irana, Goethe institut i sve druge bitne i relevantne institucije, od Univerziteta u Sarajevu, do međunarodnih univerziteta u BiH. Sajam je potvrdio svoj primat u odnosu na sve druge u našoj zemlji.

Drago nam je da su nas ove godine škole organizirano posjetile u velikom broju. To je već postala tradicija. Mi smo ih pozvali da nas posjete na sajmu i oni su iskoristili tu priliku da organizirano posjete sajam. Drago mi je da su doveli djecu da vide i kupe knjige i da u svemu tome uživaju.

RSE: Pomenuo si i da se održava 13. Bijenale knjige. Koliko je taj dio ukupne manifestacije privukao interesovanje stručne javnosti?


Šahinpašić: Sajem u današnjem obliku jeste nastao fuzijom Bijenala knjige u organizaciji Knjige Šahinpašić i nekadašnjeg Sajma knjiga, koji je organizirao Centar Skenderija. Mi ne želimo napustiti tu tradiciju bijenala koje je počelo još u ratu u Sarajevu, tako da ga svake druge godine formalno naznačimo uz sajam knjige. Firma Šahinpašić ima velik udio u organizaciji bijenala i današnjeg oblika sajma. Iskustva koja smo mi imali u realizaciji bijenala od 1993. do 2001. godine, kada je nastalo ovo udruživanje, je rezultiralo time da svi najznačajniji regionalni izdavači prisustvuju na samom sajmu.

Jedna od najznačajnijih pratećih manifestacija je Kongres bibliotekara. Tu su također i programi koji se dešavaju u smislu promocije i svih drugih stvari koje imamo priliku vidjeti na sajmu. Sve ostalo što se dešava u Sarajevu, a vezano je za izdavačku djelatnost, na neki način možemo smatrati manifestacijom.

RSE: Da nije ovih vaših svečanosti, niko ovdje ne bi ni znao da postoji Svjetski dan knjige i autorskih prava.

Ilustracija

Ilustracija

Šahinpašić: Sajam je idealna prilika i on je tempiran da obuhvati Svjetski dan knjige. Svake godine se održava u zadnjoj trijadi mjeseca aprila, upravo iz razloga da obuhvati 23. april kao Svjetski dan knjige i da se on na neki način obilježi. Činjenica je da mladi ljudi, odnosno djeca i tinejdžeri, sve manje čitaju. To je ono što bi obilježavanje Svjetskog dana knjige trebao u našoj zemlji fokusirati - popularizaciju čitanja. Da nije ovoga dovođenja djece iz svih škola iz BiH, i osnovnih, i srednjih, i fakulteta, i akademskih institucija, situacija bi bila mnogo gora nego što je sada. Nadam se da mi doprinosimo da djeca na neki način osjete knjigu, da ih privolimo da čitaju jer bez toga su zaista osiromašeni. Uskraćeni su za dobar dio, i obrazovanja i shvatanja drugih i drugačijih. Ako ne čitaju, to je jedan ogroman hendikep.

RSE: U susjednoj Hrvatskoj, održavaju se manifestacije nalik Noći muzeja. Ljudi posjećuju prodavnice, biblioteke, razgledaju, kupuju, uglas čitaju, tumače. Kod nas, kao i u svemu, gluha noć. Ima li boljeg uvoda u pitanje o položaju knjige u ovoj zemlji i sveopšte nepismenosti?


Šahinpašić: Kada gledate kako su tretirane institucije od kulturnog značaja u BiH, ne možete ništa bolje ni očekivati od publike, ni od bilo koga drugog. Trebalo bi da se kroz sajam privole, i ljudi i djeca, da čitaju što više, da posjećuju muzeje, da na neki način to postane dio obaveznog školskog programa. Znam da svima njima dobro dođe da iskoriste taj dan dolaska na sajam, da ispune određene kvote koje se od njih zahtjeva od strane Federalnog ministarstva, ali bi to zaista trebalo da bude nešto što se podrazumijeva, nešto što bi trebalo da postane sastavni dio obrazovnog života svakog čovjeka. Nadam se da će sajam potaći ljude na razmišljanje i na neki način ih privoliti da više čitaju.

RSE: Ne mogu se pohvaliti kako sam predani i doslijedni hroničar u ovoj oblasti, ali ima dojam kako se ništa ne mijenja. Zapravo, mijenja se na gore, ali se ne mijenja, ni opšti društveni okvir, ni zakonodavstvo, ni politika. Ništa što bi moglo pomaknuti naprijed.


Šahinpašić: Ne treba biti nikakav stručnjak da se zaključi kako ste vi zaključili. Naše političko uređenje u BiH je jako komplicirano, ali je napravljeno na način da ne omogućava ovakve promjene. Zbog ove državne, odnosno kantonalne i entitetske podijeljenosti uređenja zemlje, kulturna politika je dovedena na jednu marginu na način da je delegiranje ovih ovlasti u suštini nemoguće. Mi nemamo, ni cilj, ni misiju, ni viziju razvoja kulturne politike. Nepostojanje Zakona o izdavaštvu, nepostojanje Zakona o jedinstvenoj cijeni knjige, sve to dovodi do toga da se u suštini stvara jedan oblik anarhije. Bilo kakav uređeni oblik djelovanja je gotovo nemoguć. Činjenica je da je u jednom takvom okruženju sve gore i gore.

Mi nažalost imamo ogroman problem sa nepostojanjem jedne ozbiljne knjižarske mreže, koja s druge strane i nemoguće da postoji iz prostog razloga što kod nas dominira ulična prodaja knjiga, dominira crno tržište, neuređenost državnih granica, otvorenost prema svim zemljama. Zaista trebamo da budemo otvoreni, u smislu da prihvatamo ono što je pozitivno, ali s druge strane, to ne smije ni na koji način da ugrozi domaće izdavaštvo i domaće knjižare.

U Srbiji postoji jedno nepisano pravilo, da nijedna knjižara neće uzeti da prodaje knjigu koju je objavilo bilo koji drugi srbijanski izdavač. Konkretno, ako mi želimo da prodajemo knjigu u Srbiji, ne možemo je nigdje prodavati, ako postoji takvo izdanje u Srbiji. Kod nas to nije slučaj. U bilo kojoj knjižari u BiH prije ćete naći izdanje iz Srbije ili Hrvatske, nego bosansko-hercegovačkog izdavača. I to je veliki problem.

RSE: Unatoč svemu, izgleda da će još samo sajmovi biti.


Šahinpašić: To je trend koji pokazuje gdje ovo sve vodi. Vi ste u pravu sa te strane, samo su sajmovi ti gdje mi dobro radimo, u smislu da imamo ogroman broj čitalaca koji se pojave na sajmu, koji kupi neke knjige. Kada to gledamo, mogli bismo reći da je to idilična slika. U suštini, kako stoje stvari, od Zimskog salona do ovog sajma se nije desilo ništa pozitivno u knjižarskom svijetu, odnosno u svijetu izdavaštva, da bi nama dalo neku nadu za opstanak. Od sajma do sajma, kako stoje stvari, ne može se živjeti.

Da li će se nešto promijeniti u skorije vrijeme? Sumnjam. Ne ide nam u prilog to što je pad kupovne moći doveo do toga da se ljudi dodatno udalje od knjige. Nije tako jednostavno mijenjati zakone, pogotovo ako su na državnom nivou. Nama drastično nedostaje promjena sistema naplate PDV-a i uvođenje diferencirane stope ili oslobađanje knjige od obaveze plaćanja PDV-a. Znajući kako je složena ta procedura, teško da se može desiti nešto takvo u skorije vrijeme. Ono što bi nam pomoglo jeste da se osnaže fondovi za potporu objavljivanja knjiga i za otkup knjiga. Kad gledamo kako se naša zemlja zadužuje i kako popunjava rupe u budžetu, teško da možemo očekivati nešto radikalnije. Bojim se da će sajmovi biti jedina mjesta gdje se knjiga može naći.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG