Svake četiri godine u Sjedinjenim Američkim Državama održavaju se konvencije vodećih političkih stranaka na kojima bivaju zvanično nominirani i najširoj američkoj javnosti predstavljeni stranački kandidati za narednog predsjednika. Ove godine Republikanci će krajem avgusta, a Demokrati početkom septembra, održati te konvencije.
I slično prvom zvižduku sudije nogometne utakmice, konvencija je znak za početak najozbiljnijeg, dvomjesečnog, nadmetanja stranačkih predsjedničkih kandidata.
Nekada su konvencije bile zatvorene, intrigantne debate stranačkih vrhova. Ponekad, kao 1968. godine konvencija Demokratske stranke, bile su dani izražavanja nezadovoljstva. Tada zbog rata u Vijetnamu.
Posljednjih godina konvencije su prerasle u velike stranačke ceremonije i zabave. Kandidati za predsjednika odavno su poznati. Bivaju odabrani kroz prelimininarne, unutar- stranačke izbore. Slično kao na utakmicama svjetskog prvenstva kojima najbolji dolaze do finalnog meča.
Ove godine finalisti su Barack Obama, Demokrata, i Mitt Romney, Republikanac.
Analitičar instituta Brookings John Hudak o konvencijama kaže:
„Sve to izgleda slično, naravno uz razlike u politikama koje stranke i kandidati zagovaraju.“
Stranačko jedinstvo ispoljavano na konvencijama je poskupo. Svaka stranka dobija po 18 miliona dolara iz poreza koji plaćaju Amerikanci. Ove godine cijena će biti 40 miliona dolara po konvenciji. Razliku snose stranke. Mnogi misle da bi taj novac mogao biti potrošen racionalnije.
Politički konsultant Richard Savage ističe:
„Ljudi, stranački neutralni i neovisni, na konvencije gledaju kao na bacanje novca. Za mnoge stranačke aktiviste koji neumorno rade, idu od vrata do vrata, satima i danima telefoniraju... konvencije su zaslužena nagrada.“
Barack Obama tokom predizborne kampanje
Konvencije su ponekad odskočna daska za političare-novajlije. Sadašnji predsjednik Barack Obama je, kao mladi senator i ključni govornik, bljesnuo na konvenciji Demokratske stranke 2004. godine.
Svojevrstan "slobodni šut" na konvencijama je televizijsko pokrivanje. Američke televizijske mreže, prateći izravno, nude Amerikancima brojne bitne i vrijedne analize i informacije, ističe Norman Orstein, analitičar instituta American Enterprise i dodaje:
„I to besplatno. Bez skupo plaćenih reklama i oglasa, prenose sate i sate poruka biračima.“
I kao u nogometu .... ko postigne više pobjeđuje. Za predsjedničke kandidate cilj je osvojiti Bijelu kuću, ili ostati u njoj još četiri godine.
