Romney i spoljna politika: Šta očekivati od mogućeg republikanskog predsjednika

Heather Maher (prevela Biljana Jovićević)

Pobjedom u Teskasu u utorak veče, Mitt Romney je konačno prešao završnu liniju u trci i postao kandidat Republikanske partije za predsjednika SAD. Istraživali smo što bi Romney kao predsjednik činio u nekim od ključnih pitanja američke spoljne politike.

Američka predsjednička kampanja konačno je dobila zvaničnog izazivača predsjednika Baraka Obame na ovogodišnjim novembarskim izborima.

Osvajajući Teksas u utorak veče, Romney je dobio dovoljno delegata da u ime republikanaca postane zvanični predsjednički kandidat.

Šta bi SAD i svijet mogli očekivati od bivšeg guvernera Masačusetsa i biznismena u nekim ključnim pitanjima američke spoljne politike, ako bi bio izabran za predsjednika.

Generalna spoljnopolitička filozofija:

Savjetnici Romneya jer zapravo tim sa više od dvadeset eksperata za nacionalnu bezbjednost i vanjsku politiku, od kojih je skoro trećina iz oblasti odbrane, obavještajci ili diplomate iz vremena administracije Georgea W. Busha.

Sam Romney upoređuje svoju spoljnopolitičku filozofiju sa onom predsjednika Ronalda Regana.

“Sveukupno moja vanjska politika biće upravo onakva kako ju je definisao Ronald Regan 'mir kroz snagu' ," jednom je rekao.

Takođe je rekao: “Snažna Amerika je najbolja zastrašujuća prijetnja ratu koja je ikad stvorena“.

Na taj način, Romney bi se konfrontirao prijeteći silom radikalnim islamskim džihadistima – za koje kaže da žele “ kolaps zemalja koje vole slobodu“ kao što su Sjedinjene Države - jačajući američku obavještajnu službu, dodajući još 100.000 novih vojnika oružanim snagama i nadgledajući dolazne pozive u SAD od Al Kaide.

Pod predsjednikom Romneyem američki spoljnopolitički budžet za međunarodnu pomoć bi se smanjio. Jednom je rekao: “Ja ću prestati da šaljem novac svakoj zemlji koja ne umije da vodi računa o sebi. I nikakva pomoć van neće ići zemljama koje se protive američkim interesima.”

O Iranu:

Romney je Obaminu politiku prema Iranu nazavo “neuspjehom”. U izjavama o američkoj politici prema Iranu gotovo uvjek je pominjao vojnu opciju, kao tokom republikanske debate prošlog novembra, kada je na pitanje da li bi vrijedelo ući u rat sa Iranom da bi se spriječio da se domogne nuklernog oružja odgovorio:

“Dobro, potrebno je primijeniti najoštrije sankcije, treba raditi sa pobunjenicima u zemlji da bi se ohrabrila promjena režima u Iranu, i ako sve to ne uspije, nema ništa drugo što bismo mogli uraditi osim vojne akcije - onda naravno treba preduzeti vojnu akciju”.

Romney je nedavno napisao u Washington postu da bi kao sredstvo pritiska primijenio još jače sankcije, kao i da bi “govorio u ime demokratije Iranu i pružio podršku iranskim disidentima...”

Ali “najvažnije od svega” ,napisao je, “ja ću potpomoći moju diplomatiju sa vojnom opcijom koja će ubijediti ajatolahe da napuste svoje nuklearne ambicije”. To znači držanje vazdušnih borbenih grupa spremnim i u istočnom Mediteranu i u Persijskom zalivu, kao i povećanje vojne pomoći Izraelu.

O Avganistanu i Pakistanu:

Centralna pozicija Romneya kada je riječ o Avganistanu je da kritikuje Obamu zbog odluke da objavi datum povlačenja dogovoren za 2014., što će, kako uvjek kaže, omogućiti neprijatelju da jednostavno čeka da sat za odlazak otkuca svoje vrijeme.

Njegova, pak, pozicija o povlačenju nije najjasnija. Nedavno je rekao za Fox news: „Prije nego zauzmem poziciju o određenom smjeru neke akcije, želim da dobijem inpute od ljudi koji su tamo“, misleći na vojne komandante na terenu.

Romneyevo stanovište o politici prema Avgansitanu i Pakistanu uključuje i cilj postizanja dogovora između Kabula i Islamabada. U istom intervjuu za Fox news, sugerisao je da bi želio da uključi više “štapa i šargarepe“:

“SAD uživaju znatan uticaj na obje ove nacije”, rekao je. “Ne bi trebalo da budemo stidljivi u korištenju toga.”

Romney je takođe rekao da bi jasno predočio avganistanskom predsjedniku Hamidu Karzaiu o tome što kao lider Avagnistana mora da učini da bi pomogao da se okonča rat.

„Ja bih razgovarao sa predsjednikom Karzaiem, razgovarao bih sa njim redovno svakog dana. Imamo tamo naoružane trupe. Skoro 1.800 naših mušaraca i žena poginulo je u Avganistanu. Mi imamo stvarni interes da budemo sigurni da će se sve to okončati dobro i da je naša misija tamo bila uspješna, da imamo Avganistan koji je u stanju da štiti svoj suverenitet od talibana, ili i od Al Kaide takođe."

O Rusiji:

Romney je izazvao veliku pažnju kada je ranije ove godine rekao sljedeće o Rusiji u intervjuu za CNN:

„To je bez sumnje naš broj jedan geoplitički neprijatelj. Oni se bore za svaki interes ili svrhu najgorih svjetskih glumaca".

U njegovom zvaničnom dokumentu o Rusiji stoji da je to zemlja koja ima „destabilizirajuću snagu na svjetskoj sceni “ i nabraja razloge zašto:

“Zbog uticaja Kremlja zahvaljujući energetskim resursima u centralnoj i zapadnoj Evropi, zalihama nuklearnog oružja, nedavnoj istoriji agresivnih vojnih akcija, i moći koja proizilazi iz multilateralnih institucija kao što su UN “.

On je rekao da bi “resetovao resetovano dugme Obamine administracije", sa strategijom koja bi predstavljala '"beshrabrivanje agresivnog ili ekspanzionističkog ponašanja”.

To bi značilo revidiranje implementacije novog START sporazuma, za početak.

To takođe znači da bi predsjednik Romney pokušao da reducira uticaj Rusije na sferu bivših članica nakadašnjeg SSSR-a, jačanjem američkih veza sa centralno-azijskim državama, kroz više vojnih treninga i druge vrste pomoći, poput novih trgovinskih ugovora i razmjene obrazovanja.

Na kraju ali ne i najmanje važno, Romney kaže da bi se njegova administracija “otvoreno suprotstavila ruskim vlastima zbog njihove autoritarne prakse“ promovišući razmjenu inforamcija i demokratske vrijednosti i ekonomski razvoj.

Dio liste Romneyevih spoljnopolitičkih i bezbjednosnih savjetnika:

Neka od više poznatih imena uključuju Cofer Black, bivšeg koordinatora za kontraterorizam State Departmenta, Michaela Haydena, bivšeg direktora CIA i prvog čovjeka Agencije za nacionalnu bezbjednost, Erica Edelmana, bivšeg podsekretara za odbranu, Paula Dobriansky bivšeg državnog podsekretara za demokratiju i globalnu politiku, Michaela Chertoffa, bivšeg sekretara za domovinsku sigurnost i Roberta Josepha, bivšeg državnog podsekretara za kontrolu oružja i međunarodnu sigurnost.

Ovdje možete pogledati cijelu listu Romneyevih savjetnika.