Dostupni linkovi

logo-print

Ruska doktrina širenja: Etničko čišćenje i rusifikacija


Krimski grad Alušta

Krimski grad Alušta

Piše Robert Coalson (Priredila Sabina Čabaravdić)

Vladimir Putin je obećao da će zaštiti etničke Ruse bilo gdje u svijetu. To znači da bi milioni Rusa - osobito u bivšim sovjetskim zemljama - uskoro mogli doći pod Putinov kišobran. Pitanje je jedino - kako?

U posljednjih nekoliko sedmica ruska vlada je jasno pokazala šta zapravo znači Putinova doktrina - prosta tvrdnja da Moskva ima pravo i obavezu štititi Ruse bilo gdje u svijetu.

Govoreći na ruskoj televiziji prošlog mjeseca, Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, rekao je da je "Rusija zemlja na kojoj se temelji ruski svijet " i da je Putin " glavni garant njegove sigurnosti".

Rusko carstvo, ali i SSSR, proteklih su stoljeća milione etničkih Rusa ostavili izvan granica današnje Ruske Federacije. Mnogi od njih - od moldavskog Pridnjestrovja do istočne Ukrajine spremno su dočekali Putinovu doktrinu "zaštite". Natpis na zgradi vlade u Donjecku, koju su okupirali proruski aktivisti glasi: " Rusijo, spasi nas od ropstva!".

Nova Rusija i Ukrajina

Nova pozicija Kremlja jasno se očitovala posljednjih nekoliko sedmica na slučaju ukrajinskog Krima, kao i na jugu, te istoku Ukrajine. Ruski nacionalisti poput ideologa Aleksandra Dugina tu regiju naziva njenim starim imenom " Novorosija”, odnosno Nova Rusija. Osim juga Rusije spadaju tu i Rostov, Stavropol i Krasnodar.

Prostor je pripojen Ruskom carstvu vojnim osvajanjem tokom XVIII i početkom XIX stoljeća. Plodno tlo podijeljeno je ruskim vlastelinima, a lokalno stanovništvo pretvoreno je u kmetove. Iako je, na primjer, carica Katerina Velika pozvala Evropljane da se nasele u ovom području, rusifikacija regije zapravo je bila službena politika.

Danas postoji više od 5 milona etničkih Rusa u ukrajinskom dijelovima Novorosije. Na Krimu su oni danas većina, prevashodno “zahvaljujući” snažnoj rusifikaciji i masovnom protjerivanju krimskih Tatara, 1944.godine.

Progoni u Moldaviji

Pridnjestrovlje je dom za najmanje 150.000 nosilaca ruskog pasoša. Ta je regija carstvu pripojena 1790.godine, a glavni grad, Tiraspol, osnovao je legendarni general Aleksandr Suvorov, u to doba kao graničnu predstražu.
Uključivanje u Carstvo bilo je popraćeno aktivnim procesom rusifikacije, te uvozom radne snage iz drugih krajeva Rusije. Nakon Oktobarske revolucije, Pridnjestrovlje je postalo dio Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike. Godine 1944., ovo je područje ponovno osvojila Crvena armija i hiljade mještana, posebno bogati seljaci, bili su optuženi za "saradnju s okupatorima" i deportirani su u Sibir i centralnu Aziju . Slična se deportacija, poznata i kao " Operacija Jug", ponovila početkom jula 1949.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Moldova je postala nezavisna i neki radikalni nacionalisti su pozvali na protjerivanje manjina - Rusa i Ukrajinaca. Pridnjestrovlje je 1990., proglasilo nezavisnost, a 1992., vođen je kratak, ali nasilan rat za odvajanje. Borbe su završene primirjem, koje je i danas na snazi. Nakon aneksije Krima, dužnosnici u Pridnjestrovlju su zatražili priključivanje Ruskoj Federaciji.

Etničko čišćenje u baltičkim zemljama

U tri baltičke države živi nešto više od milion Rusa, koji uglavnom potječu iz sovjetske ere. Paktom o nenapadanju izmedju Sovjetskog saveza i Hitlerove Njemačke, kojeg su 1939.godine potpisali Molotov i Ribbentrop, tri baltičke države ušle su rusku sferu utjecaja. Već 1941.godine Moskva provodi prve masovne deportacije lokalnog stanovištva.

Oko 200.000 Estonaca, Latvijaca i Litvanaca su bili prognani tokom sovjetskog razdoblja. Danas, Rusi čine oko 24 posto stanovništva Estonije, 27 posto Latvije, i gotovo 5 posto Litve.

Rusifikacija u centralnoj Aziji

Značajan broj stanovnika centralne Azije takođe su Rusi. Samo u Kazahstanu ih je najmanje 3,5 miliona, a korijeni im se povlače još od XVI stoljeća. No intenzivna rusifikacija tog područja počela je krajem XIX i početkom XX stoljeća.

Rusko je carstvo tada aktivno “uvozilo” Ruse u najbolje poljoprivredne krajeve Kazahstana. Do 1917, Rusi već čine 30 posto stanovništva. I socijalistička vlast nastavila je istu politiku, tako da 1979.godine Rusi čine 40 posto populacije. U sjevernom dijelu zemlje apsolutno su u većini.

Stari vjernici i politički emigranti

Osim Rusa, koji su zaostajali nakon što su se granice pomjerale, po svijetu su rasuti i oni koji su bježali od različitih vlasti u Moskvi. Od XIX stoljeća bilježimo tri glavna vala, uglavnom prema zapadnoj Evropi i SAD.

Prvi značajniji, odmah iza Oktobarske revolucije, 1917.godine. Nakon raspada SSSR-a, židovska emigracija krenula je u kasnim osamdesetim prema Izraelu. Zahvaljujući tome, Izrael sada ima treću najveću manjinu u svijetu koja govori ruski.

Tu su i male komune Rusa daleko od Federacije. Njih oko 2,500 živi na Aljasci, u SAD. Tih, takozvanih “starih vjernika”, jer čuvaju tradiciju nereformirane Ruske pravoslavne crkve, ima i u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, te nekoliko zemalja južne Amerike.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG