Dostupni linkovi

logo-print

Šta će uraditi Putin?


Antivladine demonstracije u Moskvi 10. decembra 2012.

Antivladine demonstracije u Moskvi 10. decembra 2012.

Jedan je dopisnik radija Slobodna Evropa dobio nalog od svoje redakcije da ode na glasačko mjesto u Čečeniji sa neobičnim zadatkom – da samo broji koliko je ljudi tokom dana ušlo u prostoriju gdje se glasalo. Izbrojao ih je 24. Na tom je biračkom spisku pravo glasa imalo 2.600 glasača.

Kada je redakcija uporedila zvaničan izvještaj sa tog istog biračkog mjesta, „saznala“ je da je procenat izašlih 96,3%! Broj glasača koji je falsificiran je bio 100 puta veći! U Čečeniji zvanični rezultati kažu slijedeće: od 614.000 registriranih glasača, glasalo je 611.000 – ili 99,51%. Od tih 99 procenata za vladajuću je stranku glasalo 99,48% glasača!

Jedan je Rus na youtubu postavio video u kojem je objasnio da je glasao 12 puta.



Pet dana kasnije predsjednik izborne komisije, Vladimir Churov, koga je predsjednik Dmitri Medvedev nazvao „mađioničarem“ zatražio je pomoć od policije i građana da pronađu ko je „naredio i inspirirao“ ovaj „lažni“ video.

Ova i mnoge druge činjenice su natjerale građane Rusije da već u nedjelju, 4. prosinca, izađu na ulice tražeći da se ponište izbori. Kada su najavljeni novi protesti za subotu, 10. prosinca, vlasti su se koristile svim mogućim sredstvima da minoriziraju protest – od onih ozbiljnih do onih smiješnih.

Najprije je školama naređeno da u subotu imaju redovan dan jer se „polažu ispiti“. Onda je Gennady Onishchenko, prvi ljekar Rusije, upozorio da oni koji izađu na demonstracije mogu „dobiti virus gripe!”.

Kremlj je organizirao i mitinge podrške, „državni” su hakeri krenuli u napade na neovisne medije. Jedine neovisne novine, Nezavisnaya Gazeta, posve je bila blokirana telefonskim pozivima sa istom snimljenom porukom kako Rusi vole Putina, Internet stranica radija Echo Moskvy je bila blokirana, državni mediji su nastavili propagandu kako Rusija ima „hrabrog i pametnog vođu”, radnici su pričali priče kako ih je Putin svojim „mudrim” savjetima „podigao sa koljena”.

Ali ništa nije pomoglo. U subotu su održani najveći protesti protiv Putina od 1999-e godine u Moskvi, St. Petersburgu, Novosibirsku, Chelyabinsku i desetinama drugih gradova. Policija tvrdi da je u Moskvi bilo 20.000 protestanata, opozicija tvrdi da je bilo 100.000 ljudi. I jedni i drugi se ne razlikuju u tome da su to bili, bez sumnje, najveći protesti od kada je Putin na vlasti ali još uvijek nedovoljni za velike promjene. Ipak, Putinova je pozicija oslabila.

Šta će sada uraditi Vladimir Vladimirovich? Iako je izgubio izbore čak i u svojoj izbornoj jedinici (njegova je stranka dobila oko 23% glasova dok su komunisti dobili 26%) on je još uvijek najpopularniji ruski lider. Podržava ga oko 40% građana. Puno manje nego prije koju godinu, ali još uvijek više nego bilo koga drugog.

Mogućnost istog konflikta koji je doveo do raspada SSSR

Policija privodi aktiviste prvih dana protesta u Moskvi nakon rezultata izbora

Policija privodi aktiviste prvih dana protesta u Moskvi nakon rezultata izbora

Rusija se suočava sa konfliktom između ekonomskih zahtjeva i političkih potreba. Ruski je budžet izračunat na podatku da će barel nafte koštati 110 dolara – procjena je da će svjetska kriza spustiti cijene. Samo je ove godine Rusija registrirala odliv oko 50 milijardi dolara kapitala, dolazak stranih investicija (osim djelimično u oblasti energije) gotovo da i ne postoji.

Ako se želi da ekonomija napreduje, da se standard povećava, tada mora deminirati vladavina prava, pravila se ne smiju mijenjati, korupcija se mora iskorijeniti. Problem je što je politički sistem upravo suprotan, on počiva na korupciji, sud i policija su potpuno podredjeni vlastima.

Nju opet, u ogromnoj većini, predstavljaju sadašnji i bivši agenti KBG-a (FSB-a). Taj je isti konflikt između interesa politike i interesa ekonomije i doveo do raspada SSSR-a 1989. godine.

Najbolji put za Rusiju bi bile političke reforme, neovisno sudstvo, profesionalna policija. Ali, to znači gubitak pozicije, stalno imati na vratu svaku vrstu demokratske kontrole i u krajnjoj instanci promjenu vlasti.

Za liberalizaciju Rusije ne postoji infrastruktura, organizirana opozicija ne postoji, osim komunista. Liberalizacija znači i slobodu medija, sloboda medija znači izvještaje o korupciji, što opet vodi ka gubitku vlasti.

Drugi mogući put je jača represija. Činjenica da je na protestante poslao vojsku, da je pozatvarao lidere protesta, da je do sada uhapšeno oko 2.000 ljudi, da su kazne za učešće na protestima drakonske (15 dana zatvora za poznatog blogera Novalnyja, naprimjer) da državni mediji minoriziraju i proteste i izborne krađe - ukazuju da je Putin izabrao represiju. On će, vjerojatno, smijeniti pojedine rukovodioce. Tako će se javnosti predstaviti kao lider koji traži promjene.

FOTOGALERIJA: Antivladini protesti u Rusiji 10. prosinca
​Sadašnji predsjednik, Dmitri Medvedev, kojem je obećano mjesto premijera, bi lako mogao ostati bez te dužnosti. Na njegovoj Facebook stranici vrvi od poruka „Mi ti ne vjerujemo!”. On se potpuno izgubio u raznim obećanjima i izgubio je kredibilitet.

Putin bi se mogao i distancirati od sopstvene stranke koja je izrazito nepopularna, ali to znači da bi se distancirao i od svoje glasačke mašine. Međutim, mi živimo u XXI stoljeću i teško da se, čak i Rusima, koji su tradicionalno naklonjeni jakim liderima više nego jakim institucijama, može prodati diktatura.

Zato Putinu možda ostaje samo treća varijanta – malo više istog. Malo igranja sa demokratijom, malo represije. Medvedev obećava ali se ništa ne uradi; mediji izvjeste o protestima, ali ne idu dalje; proglase se nevažećim izbori u nebitnim sredinama koji ne mijenjaju opću sliku ali se bježi od prave provjere.

Samo, dokle će to trajati? U ožujku su izbori za predsjednika Rusije. Putin će pobijediti posve sigurno, jedino je nejasno koju će cijenu morati platiti.

On ili Rusija.
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG