Dostupni linkovi

logo-print

Rizici od širenja požara radikalizma iz Egipta


Morsijeve pristalice tokom protesta u sukobu s policijom, Kairo, 4. juli 2013.

Morsijeve pristalice tokom protesta u sukobu s policijom, Kairo, 4. juli 2013.

Piše Ed Husain (New York Times), priredila Lejla Sarić

"Nisam ljubitelj Muslimanskog bratstva. Protiv sam njihove politizacije moje religije. Bio sam utješen činjenicom da su milioni egipatskih muslimana protestovali protiv ideologije i politike vlade koju je vodio predsjednik Muslimanskog bratstva. Obični arapski muslimani odbacili su islamizam. To je dobra vijest. Ali, ima i loša takođe", piše Ed Husain u uvodu svog teksta, te nastavlja:

Moji egipatski prijatelji možda ne žele to priznati, ali njihova zemlja je dom za moderni eksperiment. Muslimansko bratstvo izrodio je Egipat, 1928. godine. Egipatske vojne vođe hapsile su, mučile, ubijale i progonile iz zemlje hiljade pripadnika muslimanskog bratstva. U egipatskim zatvorima rođen je moderni džihadizam, kada je Sayyid Qutb obješen 1966. zbog kritikovanja egipatskog društva i vlasti.

Nakon te nasilne istorije, Bratstvo se reformisalo i prihvatilo glasačke kutije, napustivši metke kao način likvidiranja političara. Oni možda nisu demokrate Džefersonskog (Tomas Džeferson) tipa, ali sada vjeruju u vladu koja služi narodu. Takmičili su se i dobili predsjedničke izbore juna 2012. Mohamed Morsi bio je eksperiment koji je trebao pokazati da li islamizam može opstati unutar svjetovnih okvira. Ovo je veće od samog Egipta: ono što se dešava ovdje, imaće uticaja na opredjeljenja islamističkih grupa svuda.

Jasno je da Morsi nije bio uspješan kako se očekivalo. Njegovo predsjednikovanje donijelo je uspon selefijskog radikalizma, napada na vjerske manjine, grabljenje moći u nedostatku parlamenta, nestašice, nestanak reda i mira, odlazak kapitala i investicija, veliki pad turizma i svakodnevne masovne proteste. On je okružen arogantnim savjetnicima koji su smatrali da je vladanje Egiptom njihova nagrada za to što su bili zatvarani u vrijeme režima Hosnija Mubaraka.

Bijes miliona demonstanata je zato razumljiv. Ali, emocije nisu strategija za vladanje. Pitanje je, kada je Morsi oboren, ko će ga zamijeniti?

Nema alternativnog kredibilnog političkog lidera. Opozicija nije obavila težak posao mobilizacije, ujedinjenja i stvaranja vođstva. Vraćanje vojnoj vladavini može izgledati kao atraktivna opcij za mnoge sekularno orijentisane ljude koji preferiraju i diktaturu više nego islamističku demokratiju, ali zaboravljaju da je u Egiptu u toku eksperiment pomirenja islamske politike sa modernom vladavinom.

Kampanja Muslimanskog bratstva da kontraprotestima sačuva Morsijevo mjesto predsjednika odvija se pod sloganom 'podrška legitimnosti'. I Morsi sam naglašava da nema 'alternative legitimnosti'. Poruka je da je Morsi legitimno izabran predsjednik i da je njegovo svrgavanje bez izbora nelegitimno. To nije samo politički opasno, to je 'religijski dinamit'.

Mnogi selefijski imami obećali su podržati Morsijevu vlast. Na jedan način to je obećavajuće: tvrdolinijaški vjerski igrači podržavaju sekularno predsjedništvo. No ako taj njihov čovjek bude svrgnut, njegovog će nasljednika smatrati nelegitimnim, te pribjeći nasilju i otvoreno stupiti u sukob sa Morsijevim protivnicima, bilo vojnom strukturom, bilo privremenom civilnom upravom. Sam Morsi je obećao da je spreman umrijeti da odbrani 'legitimnost'. To ne smijemo shvatati olako.

Obnavljanje nasilja islamista, koji se osjećaju dotaknutim demokratijom i sekularizmom, je realna opcija ako je Morsi ponižen. On je sada simbol regionalnog islamizma u glasačkoj kutiji, nije samo predsjednik Republike.

Arapski sekularisti ingorišu ovo, na svoju odgovornost. Lideri egipatske vojske, pravosuđa, mediji i civilno društvo uporno su blokirali Morsijeve pokušaje da se izabere donji dom Parlamenta ili pozove na dijalog za rješenje jednogodišnjeg političkog zastoja. Neorganizovana, obezglavljena opozcija ujedinjena je oko jednog pitanja: Morsi mora odstupiti. I šta onda? Tišina.

Bivši egipatski predsjednik Mubarak, svrgnut u revoluciji, imao je običaj reći da će ga, ukoliko bude uklonjen s vlasti, naslijediti islamisti iz Muslimanskog bratstva. Danas, Bratstvo upozorava: ako njihov čovjek izgubi vlast, zamijeniće ga selefije. Ovo nije teorija koju bih rado vidio u praksi.

Egipatska politička elita mora odrasti i ponuditi nam mnogo više nego što je ova najveća gužva ikad viđena, na posljednjim protestima za i protiv Morsija.

U međuvremenu, SAD su u pravu što nisu pozvale Morsija da se povuče. U pitanju je, naime, ništa manje nego uvođenje islamizma u moderni svijet - i oslobađanje od anti-amerikanizma. Kada sam sreo lidere Bratstva ranije ove godne, u više navrata su tražili veću američku startešku pomoć vladi Egipta i vidjeli Ameriku kao saveznika. Važno je, dakle, da SAD iskoriste istorijsku šansu i 'ukrote tigra islamističkog antiamerikanizma'.

Jasno je da su stavovi Bratstva promijenjeni: politika želi pobjedničku ideologiju. Morsi ne samo da je potvrdio mirovni sporazum s Izraelom u Camp Davidu, pod njegovim patronatom egipatske obavještajne službe pomogle su u posredovanju primirja između Hamasa i Izraela u decembru prošle godine.

Njegova vlada otišla je i korak dalje i zatvorila tunele Hamasu za krijumčarenje oružja u Gazu. Kada su anti-američki protesti izbili prošle godine u septembru zbog filma "Nevinost muslimana", Bratstvo je otkazalo proteste na zahtjev predsjednika Obame. Britanski i američki ambasadori u Kairu uživali su povjerenje vođstva Muslimanskog bratstva: prvi put u istoriji. To su bile cigle u gradnji američke 'soft power' politike. Islamisti na vlasti pomogli su u ublažavanju anti-zapadne ideologije.

Egipatsko Muslimansko bratstvo je matično za islamističke organizacije u regionu. Gdje ono vodi, drugi ga slijede. Ako je vlast koju je vodilo Bratstvo svrgnuta pod pritiskom vojske, opozicije, medija i pravosuđa, onda će većina ekstremnih islamista u arapskom svijetu reći: "Kazali smo vam. Demokratija ne funkcioniše. Jedini način da stvorite islamsku državu je kroz oružanu borbu".

Takav zaključak je opasan za arapske sekulariste, štetan za interese Zapada na Bliskom istoku i uništava napredak postignut u promjeni ideologije islamista. Egipat je u epicentru globalne bitke za dušu muslimanskih društava. Svrgavanje Morsija ima posljedice daleko izvan Egipta. Njega bi trebalo ohrabriti da koriguje svoje ponašanje, a sekularisti bi trebali da se protiv islamista bore glasačkim kutijama na novim parlamentarnim izborima. Ulozi su visoki.

****
Ed Husain je viši saradnik za bliskoistočne studije pri nevladinoj organizaciji Vijeće za vanjske odnose.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG