Dostupni linkovi

logo-print

Prvi posao ključan za mlade u Hrvatskoj


Zgrada Službe zapošljavanja u Hrvatskoj

Zgrada Službe zapošljavanja u Hrvatskoj

U zemlji, u kojoj mesečno 10.000 ljudi gubi posao i u kojoj je svaki treći mladi čovek nezaposlen, pravo je čudo pronaći posao i još u njemu uživati. Reč je o Hrvatskoj u kojoj krivulja nezaposlenosti već petu godinu zastrašujuće raste. Do kraja godine brojka bi mogla premašiti 340.000, a i oni koji rade, najčešće su nezadovoljni, pod stresom i u strahu od otkaza. U toj opštoj frustraciji, priče koje donosimo čine se nestvarnima, ali potvrđuju da i one postoje.

Ujutro kada se dignem i kada idem prema poslu, osjećam se kao da idem kod prijatelja na kavu.“

Riječi su to Palmira Raucha, 30-godišnjeg inženjera iz Pule, koji zna da je među sretnicima i da rijetki u Hrvatskoj započinju radni dan s takvim osjećajem. Za mogući posao u omanjoj pulskoj tvrtki Cadcon, koja se bavi kompjutorskim inženjeringom u brodogradnji, projektiranjem i konstruiranjem brodova i nautičke opreme, saznao je preko prijatelja, prije dvije godine. Nikakva veza. Došao je na razgovor, a direktor firme i jedan od dvojice vlasnika, Rafael Vareško, pružio mu je šansu i vrijeme da se okuša u tom poslu.

„Svakom mladom čovjeku pristupamo na isti način. Konkretno Palmiro i njegov kolega Damir su bili tada studenti. Dao sam im kompjuter, literaturu, čovjeka koji će im pomagati. Prvo treba malo da upoznaju šta to radimo, da nauče software. O samom brodu moraju puno učiti. Nakon što vide o čemu se radi, sjesti ćemo i vidjeti da li im taj posao odgovara, a u nekoliko mjeseci ustanovit ćemo da li i oni nama odgovaraju.“

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Inženjer Rauch nije završio brodogradnju, već pulsku Politehniku, ali brodovi su mu u duši, ne samo zbog Uljanika, brodogradilišta u kojem mu radi otac, već, naprosto, zbog ljubavi prema moru i barkama. Njihovo projektiranje ga je, kaže, osvojilo „iz prve“:

Volim posao i jako sam zadovoljan. Konkretno radim za jedno brodogradilište na jahti dugoj 74 metra. Pravim kompletnu radioničku dokumentaciju, nacrte, sklopove, 3D model – sve živo.“

Početna plaća je oko 700 ili 800 eura, uz dobre perspektive za povećanje i napredovanje. Ali ono što Palmirovu tvrtku čini posebnom jest ljudski odnos poslodavaca prema zaposlenicima i radno vrijeme:

„Nema strogo definiranog radnog vremena. Dođem na posao kada dođem. Niko ne gleda kada sam došao. Jedina bitna stvar u firmi je da projekt bude predan u roku. Radim ponekada i subotom i nedjeljom. Zna se kada je rok predaje projekta i treba se poštovati.“

„Osnova funkcioniranja je - Nemoj nikada raditi nekome drugom ono što ne bi volio da drugi radi tebi. Hijerarhija mora postojati. Nema ništa svetije osim kvalitete posla i završiti projekt u dogovorenom i određenom roku. Svaki zaposlenik ima ključ od firme. Vlada apsolutno povjerenje. Ljudi ostaju do 17:00, 18:00 navečer, neki i do 20:00. Možda dođe i u 9:00. Ako mu odgovara neki dan da ne dođe na posao, važno je samo da kaže da neće biti, ali mora biti posao završen na vrijeme. Čovjek ne može dati svoj maksimum ako živi u nekakvoj stresnoj atmosferi ili živi i radi pod nekim stresom“
, kaže direktor Vareško.

Svaki treći mladi čovjek u Hrvatskoj je nezaposlen

Po broju nezaposlenih mladih ljudi Hrvatska je u neslavnom europskom vrhu, odmah iza Grčke i Španjolske. Svaki treći mladi je nezaposlen i ta krivulja, već petu godinu, nezaustavljivo raste. Opća je percepcija da se posao može dobiti samo „preko veze“, te da ni najnovije Vladine mjere, koje osobito potiču „samozapošljavanje“, nisu dostatne. „Što više mjera, to više nezaposlenih“, ironično komentiraju naši sugovornici. Proteklih je tjedana pravim „hitom“ postala nova Facebook grupa na Internetu pod nazivom „Mladi napustimo Hrvatsku“. U samo mjesec dana „lajkalo“ ju je blizu 40.000 osoba. Osnovana je 3. rujna i članovi grupe razmjenjuju savjete kako napustiti Hrvatsku i pronaći posao u Kanadi, Australiji, Novom Zelandu.

Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske objašnjava: „Tom pokretu ne treba dodatni komentar. On sam po sebi je prilično jasna artikulacija realne situacije u kojoj se brojni mladi ljudi nalaze.“

Diplomirani inženjer geofizike, Marko Pavić, predsjednik Mreže mladih znanstvenika Hrvatske, dovršava doktorat iz fizike. Proveo je više od godinu i pol u inozemstvu, na usavršavanju, koristeći razne međunarodne stipendije. Imao je, kaže, prilike i ostati, ali se odlučio za obrnut put - vratio se u Hrvatsku i osnovao vlastitu savjetodavnu firmu:

Zadovoljan sam. Radim na završetku doktorata. Pišem projekte. Velika mi je želja moj osobni razvoj i profesionalni razvoj usmjeriti ka spajanju znanosti i gospodarstva. Upravo ta dva sektora, koja su u Hrvatskoj gotovo nepovezana, pokušati bolje povezati i dovesti do poboljšanja gospodarstva i otvaranja novih radnih mjesta. Ono što je ključan problem mladima je dobiti prvi posao.“

RSE: Vidite li brigu društva za mlade?

Pavić: Iskreno ne vidim. Kada kažu da ima puno mjera, isto bih mogao nabrojati jako puno mjera i jako puno truda, ali mislim da to ne dopire toliko do mladih i ne koristite te mjere. Jedno je da ovdje imamo sustav obrnutih vrijednosti i da se danas ne cijeni rad i zalaganje. Često znamo imati te mjere samo radi mjera, a ne da imamo neki output, da stvarno nešto promijenimo u sustavu. Treća stvar je da mladi moraju biti proaktivni. Ne mogu sjediti doma i čekati da netko za njih nešto napravi. Mene je šokiralo, dok sam još predavao na fakultetu, koliko su studenti bili neinformirani o sustavu stipendiranja i mogućnostima koje su se tada pružale. Oni se uopće nisu išli raspitati koji su uvjeti i tako im prilike prolaze.
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG