Dostupni linkovi

logo-print

Nacrt rezolucije o Srebrenici koji nije usvojen u Vijeću sigurnosti


Vijeće sigurnosti,

Iznova potvrđujući Povelju Ujedinjenih nacija, Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija),

Podsjećajući da države snose primarnu odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i da moraju poštovati i osigurati ljudska prava svih pojedinaca na svom teritoriju u skladu sa svojim nadležnostima, shodno relevantnim pravilima međunarodnog prava, te potvrđujući primarnu odgovornost svake države pojedinačno za zaštitu svog stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti,

Podsjećajući na primarnu odgovornost Vijeća sigurnosti u očuvanju međunarodnog mira i sigurnosti i izražavajući svoju odlučnost u sprječavanju genocida,

Podsjećajući na sve presude Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, osnovanog rezolucijom 808 (1993) s ciljem krivičnog gonjenja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, te prisjećajući na presudu njegovog Apelacionog vijeća iz 19. aprila 2004. (Tužitelj protiv Krstića) u kojoj se navodi da je u Srebrenici 1995. počinjen genocid, i presudu Međunarodnog suda pravde iz 26. februara 2007. u kojoj je zaključeno da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida,

Napominjući da se ove godine obilježava dvadesetogodišnjica genocida u Srebrenici, gdje je više od 8000 ljudi izgubilo živote, hiljade ljudi je raseljeno, a mnoge obitelji i zajednice su uništene,

Napominjući da su Srebrenica i njena okolina proglašene sigurnim područjem, u skladu sa rezolucijama 819 (1993) i 836 (1993); priznajući stalnu potrebu da Vijeće sigurnosti i države članice osiguraju zaštitu civila u oružanim sukobima; i ističući da Ujedinjene nacije, uključujući Vijeće sigurnosti, trebaju obratiti pažnju na čimbenike koji ukazuju na mogući genocid i moraju osigurati brzu i efikasnu akciju s ciljem sprječavanja ili zaustavljanja genocida, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija,

Priznajući da je bilo nevinih žrtava na svim stranama tijkom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i Srebrenicu i njenu okolinu,

Ističući značajnu ulogu koju u sprječavanju genocida imaju specijalni savjetnici generalnog sekretara za sprječavanje genocida i zaštitu civila (specijalni savjetnici), čija funkcija podrazumijeva i mehanizme za rano upozoravanje kako bi se spriječile moguće situacije čiji ishod bi mogao biti genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i etničko čišćenje, i priznajući ulogu koju redovite diskusije o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i govoru i podsticanju mržnje imaju u ranom prepoznavanju mogućeg genocida,

Pozdravljajući novi Okvir analize koji je sastavio Ured specijalnih savjetnika kao jedan od instrumenata za procjenu rizika od genocida u svakoj situaciji, i podstičući države članice i regionalne i podregionalne organizacije da koriste relevantne okvire, kada je to potrebno, kao smijernice u njihovom radu na prevenciji,

Nadalje podsjećajući na odgovornost svih država članica u ispunjavanju svojih obveza s ciljem okončanja nekažnjavanja i u krivičnom gonjenju onih koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava te; naglašavajući da je borba protiv nekažnjavanja za najteže zločine od međunarodnog interesa koji su počinjeni nad civilima osnažena radom na i krivičnim gonjenjem ovih zločina od strane Međunarodnog krivičnog suda, u skladu sa principom komplementarnosti sa domaćim nadležnostima u krivičnim slučajevima kako se navodi u Rimskom statutu, ad hoc i mješovitim tribunalima i specijaliziranim vijećima u domaćim sudovima,

Naglašavajući da krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine pred Međunarodnim tribunalom i domaćim pravosudnim organima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i dalje ostaje ključno za proces nacionalnog pomirenja i ponovno uspostavljanje i očuvanje mira u Bosni i Hercegovini, i pozdravljajući snažnu regionalnu suradnju između domaćih tužilaštava koja doprinosi očuvanju mira, pravde, istine i pomirenju između zemalja u regionu,

Naglašavajući da se procjenjuje da je počinjeno hiljade slučajeva seksualnog zlostavljanja žrtava na svim stranama za vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i Srebrenicu; te konstatujući da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti ili konstitutivni čin u vezi sa genocidom; te podsjećajući da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanom sukobu predstavljaju ratne zločine i grubo kršenje Ženevskih konvencija i pratećih protokola:

1. Najstrožije osuđuje genocid i sva kršenja i zlouporabe ljudskih prava te sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

2. Najstrožije osuđuje zločin genocida u Srebrenici, kao što je utvrđeno presudama Međunarodnog tribunala i Međunarodnog suda pravde, i sve druge dokazane ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tijkom sukoba u Bosni i Hercegovini;

3. Slaže se da prihvatanje tragičnih događaja u Srebrenici kao genocida predstavlja preduvjet za pomirenje, poziva političke lidere na svim stranama da priznaju i prihvate činjenice o dokazanim zločinima koje su utvrdili sudovi, i u tom smislu osuđuje poricanje genocida koje ometa napore za pomirenje, te priznaje da kontinuirano poricanje duboko potresa žrtve;

4. Izražava žaljenje i solidarnost sa žrtvama na svim stranama u sukobu u Bosni i Hercegovini, uključujući i one u Srebrenici, kao i sa njihovim obiteljima, te poziva nadležne organe u Bosni i Hercegovini da osiguraju pravdu za žrtve i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući i preživjele žrtve seksualnog nasilja;

5. Potvrđuje još jednom svoju podršku Mirovnom sporazumu zaključenom u Dejtonu i potpisanom u Parizu 14. decembra 1995, kao i Sporazumu o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom u Dejtonu, 10. novembra 1995. (S/1995/1021, aneks) i poziva sve strane da se strogo pridržavaju svojih obaveza koji proizilaze iz tih sporazuma;

6. Naglašava suštinski značaj pomirenja zasnovanom na dijalogu, prihvaćanja događaja iz prošlosti od svih strana sukoba i posvećenosti pravdi i podršci žrtvama, kao osnovi za jačanje sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta, kako u Bosni i Hercegovini tako i u širem regionu; i stoga pozdravlja nedavni sporazum Parlamenta i političkih lidera Bosne i Hercegovine u vezi sa ambicioznim programom reformi, koji uključuje posvećenost mjerama za ubrzanje procesa pomirenja, te podstiče sve građane Bosne i Hercegovine da zajedno rade na unaprjeđenju mira, pravde, tolerancije i pomirenja;

7. Pozdravlja rad Međunarodne komisije za nestala lica i njenu pomoć vladama Bosne i Hercegovine, kao i širem regionu, u pronalaženju i identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava na svim stranama, koji je suštinski doprinijeo dovođenju počinilaca zločina pred lice pravde;

8. Naglašava važnu ulogu koju žene i civilno društvo, uključujući udruženja žena i lidere zvaničnih i nezvaničnih zajednica, mogu imati u posredovanju i donošenju post-konfliktnih rješenja; te ponovno ističe kontinuiranu potrebu da se postigne više uspjeha u sprječavanju sukoba većim učešćem žena u svim fazama posredovanja i post-konfliktnog rješavanja i posvećivanjem veće pažnje rodnim pitanjima u svim diskusijama relevantnim za sprječavanje sukoba;

9. Poziva države da sprječavaju i suzbijaju genocid i druge teške zločine u skladu sa međunarodnim pravom, te još jednom potvrđuje stavove 138 i 139 Dokumenta Svjetskog samita iz 2005. godine (A/RES/60/1) o odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti;

10. Poziva one države koje još uvijek nisu ratificirale Konvenciju niti joj pristupile da razmotre takvu mogućnost po hitnom postupku i da, po potrebi, donesu nacionalne zakone i propise kako bi ispunile svoje obaveze u skladu sa tom Konvencijom;

11. Pozdravlja napore da se sprovede istraga i da se krivično gone svi optuženi za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava za vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid u Srebrenici, poziva sve države da surađuju sa Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, te zahtijeva da Međunaodni tribunal što ekspeditivnije okonča svoj rad, što bi predstavljalo vitalan doprinos unaprjeđenju mira, pravde, istine i pomirenja;

12. Hitno poziva države članice da po potrebi izrade obrazovne programe iz kojih će buduće generacije izvlačiti pouke u vezi sa genocidom, ratnim zločinima, etničkim čišćenjem i zločinima protiv čovječnosti iz prošlosti, kako bi se spriječilo njihovo eventualno ponavljanje;

13. Podstiče države članice da imenuju nacionalne urede koji bi se bavili zaštitom civila od zločina kroz efikasnu prevenciju i koji bi se trebali redovito sastajati i koordinirati korake s ciljem razmjene aktivnosti u vezi sa brzim reagiranjem i sprječavanjem zločina sa drugim državama članicama i relevantnim regionalnim i subregionalnim mehanizmima za sprječavanje i reagiranje na masovna ubojstva, specijalnim savjetnicima i drugim relevantnim organima Ujedinjenih nacija, i s tim u vezi priznaje odgovornost globalnih mreža nacionalnih ureda za zaštitu civila;

14. Ponovo potvrđuje značaj pouka koje treba izvući iz neuspjeha Ujedinjenih nacija u sprječavanju genocida u Srebrenici, kao što je rečeno u izvještaju generalnog sekretara u vezi sa Rezolucijom Generalne skupštine 53/35 (A/54/549), poziva međunarodnu zajednicu da se maksimalno angažira kako se ne bi dozvolilo da se takve strahote ponovno dogode, te odlučuje da treba brzo i efikasno djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i s ti ciljem iskoristiti sva odgovarajuća raspoloživa sredstva, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija;

15. Priznaje da ozbiljna kršenja ili zlouporabe međunarodnih ljudskih prava ili ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona koja podrazumijevaju seksualno nasilje i nasilje na rodnoj osnovi, mogu biti rani pokazatelj puta ka genocidu, i s tim u vezi pozdravlja napore Ujedinjenih nacija usmjerene ka unaprjeđenju kolektivnog reagiranja na buduće rizike kršenja i zlouporabe međunarodnih ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava kroz Human Rights Up Front;

16. Zahtijeva od generalnog sekretara da obezbijedi efikasniju suradnju postojećih mehanizama za rano upozoravanje s ciljem sprječavanja genocida i drugih ozbiljnih međunarodnih zločina, kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagiranju na izvore tenzija i rizika ili otkrivanju ugroženog stanovništva, te podstiče generalnog sekretara da Vijeću i dalje dostavlja informacije i analize za koje smatra da bi mogle doprinijeti u tom pogledu.

XS
SM
MD
LG