Dostupni linkovi

logo-print

Religija – "oružje" u rukama nacionalnih elita


Mostar, ilustrativna fotografija

Mostar, ilustrativna fotografija

Dvadeset godina nakon rata, Bosna i Hercegovina je još uvijek zemlja koja proživljava poraće, ocjena je brojnih posmatrača bh. društvene zbilje. Neriješeni etnički i religijski odnosi i dalje se nameću kao tema broj jedan u bh. društvu, uprkos velikoj nezaposlenosti, siromaštvu i raširenoj korupciji.

Takvo stanje održavaju nacionalističke političke elite, ocjene su analitičara, a posebno – takoreći - "oružje" u rukama tih elita je religija, kao ključni momenat razlikovanja bh. etničkih grupa, te nepostojanje prave alternative takvoj politici, u obliku prave ljevice.

Zato neki filozofi, sociolozi, teolozi i analitičari predlažu zajednički rad ljevice i vjere, koji imaju više dodirnih tačaka nego što se misli.

Odnos religije i ljevice u Bosni i Hercegovini se svodi na ponavljanje stereotipa, smatra književna kritičarka i kolumnistica Amila Kahrović Posavljak. Ona smatra da to uopšte nije slučajno, jer zemljom vladaju nacionalne stranke, kojima je vrlo bitno kapitalizirati religiju, kako bi tri nacionalna tora bila adekvatno zatvorena.

Amila Kahrović Posavljak

Amila Kahrović Posavljak

"Koriste se religijom i njenim stereotipima o ljevičarima, odnosno o lijevoj ideji: o nekakvom mrskom komunizmu, koji je proganjao vjernike, koji je istrebljivao vjernike itd. Nažalost, imamo i obrnuto: i među ljevičarima imamo jako puno stereotipa o religioznim ljudima, da su to nekakvi – da se kolokvijalno izrazim – zatucani srednjevjekovni primitivci. To sve nekako opstaje evo već 20 godina u našem javnom prostoru."

Kako je uopšte došlo do takvog – pod navodnim znacima – rasporeda – objašnjava Nerin Dizdar, sa Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru, bivši delegat SDP-a u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona.

"U nas se to otprilike ovako rasporedilo: kao da su sjeli neki, haj'mo ih nazvati, desničari i ljevičari za sto i rekli šta će ko dobiti. I ovi kažu, 'eto, mi ćemo uzeti religiju i naciju, a vi uzmite multietničnost i antifašizam'".

Napominjući da treba uočiti razliku između vjere i religije, sarajevski filozof Esad Bajtal, kaže da su u BiH tri puta ka zajedničkom bogu – islamski, katolički i pravoslavni – postali važniji od samog boga.

"Pa se u ime tog puta i načina međusobno svađaju, pljačkaju, siluju, ubijaju, iako im njihov zajednički i jedini Bog sve to zabranjuje."

Ustvrdivši kako je ljevica u krizi, a religija u zamahu, profesor na Franjevačkoj teologiji i gvardijan Samostana svetog Ante na Bistriku u Sarajevu, fra Ivan Šarčević, dodaje:

"Najjači apologeti vlastite neautentičnosti su, barem u našem društvu, oni ljudi koji su religiozni, izvanjski, kažimo to licemjeri, koji su munafici, i s druge strane također ljevičari, koji – kao što se religiozni štite Bogom – naši ljevičari se štite multikulturalnošću, ali ne podnose razlike."

Učesnici konferencije

Učesnici konferencije

Politika se truje religijom, a religija politikom, tako da se u BiH može biti religiozan, a u biti u debeloj zavadi sa vjerom, smatra Esad Bajtal.

"U tom smislu, Bosna i Hercegovina je zemlja religioznih nevjernika. Šta se dogodilo? Vjera je skliznula u religiju, religija je skliznula u politiku, politika je skliznula u politikantstvo. Politikantstvo u kojem se ljevica i desnica razliku samo verbalno-retorički. I ništa više. Zašto? Zato što su im interesi isti".

Govoreći na skupu "Religija i ljevica" u organizaciji Centra za kritičko mišljenje iz Mostara i njemačke Friedrich Ebert fondacije, Nerin Dizdar je još istakao:

"Mi smo država u kojoj je, je li, osoba koja je predvodila tu vjersku zajednicu dodijelila Muameru El Gadafiju titulu branitelja islama prvog reda, što je jedan antimuslimanski koncept. Kao da mu date crni pojas iz karatea. Mi smo država u kojoj se grade antikršćanski križevi, koji imaju rimsku simboliku. Dakle, ne grade se radi kršćanskog osjećaja, nego slanja poruke drugom, da on tu nije dobrodošao".

Nasuprot prividnim suprotnostima, religija i široko shvaćena ljevica, koja je nastala kao reakcija na nepravde, imaju dosta zajedničkog. Šarčević o tome kaže:

"Ono što je bila nekada ljevica, to je sada religija. Što je zajedničko ljevici i religiji? Promjena društva i svijeta."

Dino Abazović

Dino Abazović

Ipak, ljevica u postratnoj BiH nije ni pokušala ponuditi odgovore na neka od ključnih pitanja, tvrdi svjetski priznati sociolog iz Sarajeva, Dino Abazović.

"Pa nije ponudila ni odgovor o mjestu i ulozi organizirane religije niti religije uopće u našim prostorima i u našem vremenu".

Esad Bajtal o ulozi ljevice i u bh. društvu naglašava:

"Ljevica mora da se suprotstavlja koncentraciji bogatstva i moći. Ljevica mora da traži dubinske reforme i pravičnu preraspodjelu dobara. I ona mora da se bori sa problemima nižih, siromašnih, obespravljenih društvenih slojeva".

Takođe, vrijeme je i da ljevica u BiH progovori o klasnom pitanju, dodaje Dino Abazović.

"Ali u BiH pitanje obespravljenih, kao klasno pitanje, jeste ono što je prekoentitetsko i prekoetničko. A za mene ono što je prekoentitetsko i prekoetničko je zapravo etično. I u tom smislu, ljevica ima pravo tražiti savezništvo od organizirane religije, da zajedno djeluju na tim etičkim pitanjima".

  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG