Dostupni linkovi

logo-print

Raste broj žrtava trgovine ljudima na Balkanu


Kampanja protiv trgovine ljudima, Beograd, 2011.

Kampanja protiv trgovine ljudima, Beograd, 2011.

Iz Beograda Zoran Glavonjić, iz Sarajeva Selma Boračić

Podaci o trgovini ljudima, objavljeni uz Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima, poražavajući su.

U poslednjih godinu i po dana, zaključno sa junom 2013, identifikovano je 110 osoba u Srbiji koje su bile žrtve trgovine ljudima, pokazuju podaci vladinog Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Povodom Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima upozoreno je da su najčešća seksualna i radna eksploatacija, i prinuda na prosjačenje i vršenje krivičnih dela.

Sanja Kljajić, direktorka Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima, rekla je za RSE da su u velikom broju slučajeva žrtve bile maloletne osobe, kao i da se u 23 slučaja radi o međunarodnoj trgovini ljudima.

“Broj žrtava trgovine ljudima u Srbiji je u porastu, ako se gleda statistika u odnosu na prošlu godinu. Ali imajući u vidu da je naša ustanova novoformirana, da postoji tek godinu dana, logično je da je došlo do povećanja broja prijavljenih slučajeva. Najvažniji uzroci ove pojave su svakako siromaštvo i nezaposlenost. I naravno da bi se trgovina ljudima smanjila kada bi se rešili ti problemi. Ali to podrazumeva i preventivni rad, tako da pored iskorenjivanja siromaštva treba pojačati i zaštitu prava radnika.”

U prvih šest meseci 2013. godine u Srbiji su identifikovane 53 žrtve trgovine ljudima. Najčešće se radi o mladim ženama, siromašnima, deci i fizičkim i građevinskim radnicima. Gotovo po pravilu su izloženi torturi, prinudi na seks, prebijanju, izgladnjivanju i svim vrstama psihofizičkog zlostavljanja.

Na ulicama Beograda svakodnevno se mogu videti stariji ljudi i maloletnici koji prose, a pojedini punoletni prosjaci su i u društvu dece.

Srećko (32), koji kod Zelenog Venca na štakama prosi zajedno sa sedmogodišnjim sinom, za RSE kaže da je prinuđen da sa svojim detetom za život zarađuje svirajući gitaru prolaznicima:


MUP Srbije tokom ove godine podneo je 18 krivičnih prijava zbog slučajeva trgovine ljudima, u kojima je otkriveno 30 žrtava. Godišnje se u Srbiji otkrije između 80 i 110 novoidentifikovanih žrtava, od čega je 40 odsto dece.

Potresna svjedočenja

Broj žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini raste iz godine u godinu. Zvanična baza podataka ne postoji, a prema informacijama nevladinih organizacija u 2012. godini evidentirano je 39 žrtava trgovine ljudima, od čega 19 maloljetnih osoba. U ovoj godini u sigurnim kućama zbrinuto je pet osoba.

Nadležna tužilaštva podigla su 15 optužnica, a za ovo krivično djelo u 11 slučajeva osuđeno je 13 osoba. Žrtve trgovine ljudima u BiH, u posljednjih nekoliko godina, uglavnom su maloljetne bh. državljanke.

“Moje tijelo postajalo je sve gore i gore, a moja duša već je bila umrla. Kako se mijenjao moj izgled, tako se mijenjao i moj status. Iz bara sam prešla na ulicu. Moje tijelo bilo je isprženo čikovima cigareta, izrezano, uništeno” - ovo je dio pisane ispovijesti djevojke koja je prošla kroz pakao trgovine djecom.

Ona je kao šesnaestogodišnjakinja iz siromašne porodice na prevaru odvedena iz BiH u Italiju i prodata. Deset godina je prisiljavana na prostituciju. Njeni vlasnici su se mijenjali. Život joj je pretvoren u pakao, a kako je napisala, jedini spas bila je smrt:

„Bila sam u jednom noćnom baru plesačica i prostitutka. Do iznemoglosti. Stalno sam živjela u strahu da će me ubiti, jer su mi prijetili da ću, ako se ikome požalim, nestati. Samo sam željela umrijeti. Jedna ulična racija i mene je pokupila. Našla sam se u policijskoj stanici. Potražila sam od njih pomoć.“

Ova mlada djevojka uspjela je da se vrati kući u BiH i, nakon nekoliko godina rehabilitacije, normalnom životu. Ona je samo jedna od 150 bh. državljanki koje su u poslijednjih pet godina otjerane u seksualno ropstvo. Broj žrtava u stalnom je porastu, kaže Elma Zahirović iz Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS:

„Nažalost, svake godine ima novih žrtava. Trenutno u našem skloništu boravi pet žrtava, od čega su tri maloljetne. Tendencija je da je u posljednjih par godina sve veći broj domaćih žrtava“, upozorava Elma Zahirović.

Godišnje oko 50 osoba iz BiH bude žrtvom trgovine ljudima, podaci su Centra za socijalni rad Banja Luka. Bojan Arula iz Centra kaže kako se žrtve vrbuju uglavnom iz siromašnih porodica:

„To mogu biti porodice sa poremećnim porodičnim odnosima - nasilje u porodici, alkoholizam, narkomanija. Čest uzrok je i taj što žrtve dolaze iz porodica koje su siromašne, iz ruralnih područja gdje se porodice oslanjaju na finansije koje obezbjeđuju tek stasala djeca za rad“, navodi Arula.

Osim eksploatacije ljudi u svrhu prisilnog pružanja seksualnih usluga, sve je prisutnija i trgovina ljudi u svrhu prisilnog rada. Takvoj vrsti radne eksploatacije najviše su izložena djeca romske populacije, tvrdi izvršna direktorica udruženja “Nova generacija” Maša Mirković:

„Često ih možemo sresti na uliciama i to se negdje više gleda kao kulturološki problem, a ne kao problem trgovine ljudima, što svakako jeste. Ne uvijek, ali u dosta slučajeva jeste jer se radi o organizovanom kriminalu“, napominje Maša Mirković.

Trgovina ljudima u svrhu radne eksploatacije novi je oblik ovog krivičnog djela, a sve je više bh. građana koji u potrazi za bilo kakvim poslom postaju žrtve trgovine ljudima. S obzirom da trgovina ljudima jako brzo mijenja oblike, borba protiv modernog ropstva sve je teža, tvrdi državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i nelegalne imigracije u BiH Samir Rizvo:

„Nije moguće ni očekivati da bude iskorijenjena s obzirom da je to jedan od oblika organizovanog kriminala koji za kriminalce generira velike sume novca“, kaže Rizvo.

Krivični zakoni u BiH moraju se harmonizirati i u skladu s tim mijenjati. Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH prvi put se definiše krivično djelo kažnjavanje klijenata za korištenje usluga žrtava trgovine ljudima. Krivični zakoni RS-a i Brčko Distrikta usaglašeni su sa državnim. Samo još u Krivičnom zakonu FBiH nije ni definisano krivično djelo trgovine ljudima.

„Dolazilo je do toga da se ponekad krivično djelo koje ima sve elemente trgovine ljudima završava kao navođenje na prostitucije, što se nije pokazalo ni efikasnim, a nije ni pružalo dovoljno osnova za efikasnu i djelotvornu zaštitu žrtava trgovine ljudima“, konstatuje predsjednica Udruženja tužitelja FBiH Hajrija Hadžiomerović Muftić.

Upravo zbog neharmoniziranih propisa State Department je BiH svrstao među države “kategorije 2”, iako je bila pri vrhu ljestvice zemalja koje se uspješno bore protiv ropstva modernog doba. I državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i nelegalne imigracije u BiH Samir Rizvo kaže kako se blaga kaznena politika, kakva se njeguje u BiH, mora promjeniti:

„Vrlo često trgovci ljudima osuđeni su na po par mjeseci zatvora ili novčanom kaznom. Evo imali smo zadnji slučaj da je državljanin BiH, koji je u Parizu organizovao djecu koja su bila eksploatisana za prosjačenje, osuđen na sedam godina zatvora“, navodi Rizvo.

Prema posljednjoj ocjeni State Departmenta, Bosna i Hercegovina je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za muškarce, žene i djecu koji su izloženi trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada.

Prema izvještaju australijske Fondacije “Walk Free” u BiH živi između 13.000 i 15.000 robova. Ova fondacija je objavila svjetski indeks modernog ropstva, koji obuhvata dužničko ropstvo, prisilan brak, prodaju i iskorištavanje djece, trgovinu ljudima i prinudni rad.
XS
SM
MD
LG