Dostupni linkovi

logo-print

Otkrića za smiraj duše


Za Ramiza Nukića iz bratunačkog sela Kamenice može se reći da je postao samostalna institucija. Već 15 godina traga po šumama i do sada je pronašao posmrtne ostatke 250 osoba.

U vrijeme pada Srebrenice, jula 1995. godine, krenuo je šumama prema Tuzli, zajedno sa ostalim odraslim osobama. Međutim, nedaleko od svoje kuće, kolona je upala u zasjedu i veliki broj Bošnjaka je ubijen, među kojima i njegova braća i otac. Po povratku u svoje selo, Ramiz je počeo da pronalazi posmrtne ostatke ubijenih.

U vrijeme pada Srebrenice, Ramiz je sa ostalima krenuo prema Tuzli. Za mnoge, put spasa bio je put smrti. U šumama Kameničkog brda, kolona je bila napadnuta i na tom mjestu mnogo Srebreničana je ubijeno. Ramiz je preživio i po povratku u Kamenice, odlučio je da se posveti traganju za nestalima.

Ramiz Nukić pretražuje teren, april 2016.

Ramiz Nukić pretražuje teren, april 2016.

"Kad smo krenuli iz Srebrenice, znali smo da nam je tu život ili smrt. Druge solucije nije nam bilo. Kad smo bili na Kameničkom brdu, sjeli smo da se odmorimo. Niko sanjao nije da ćemo biti opkoljeni, da će biti zasjede, najedanput je osula vatra. Na sve strane artiljerija. Narod u rasulu, bježi kojekud, ne zna kud će. I ja sam tako, bog zna kako sam uspio. Vratio sam se tamo, krenuo sam da tražim braću i oca, po šumi, znam da su ostali. Nisam mogao da ih pronađem. Poslije me zemlja ova povukla za ovim kostima, da tražim, da ne leže po šumi. Krenuo sam da kupim kosti, i danas-dan kupim, tražim, bez ikakve naknade", priča nam Ramiz Nukić.

Kažu da Ramiz zna kako pronaći posmrtne ostatke. Poznaje teren jer mu je kuća nedaleko od ovih šuma, a zna gdje je najviše žrtava bilo.

"Ja sam znao šta se dešavalo u tom rejonu, tuda. Ja kad idem šumom, ovce čuvam, idem u gljive ili nešto, pronađem kosti. Čim pronađem nešto, obavijestim Sadika (Sadik Selimović, Institut za nestale), jer on je tu nadležan za to, on obavještava dalje, Institut i Tužilaštvo, i onda ide procedura koja jeste. Ja ne znam čije su kosti koje nađem – da li je Srbin, da li Musliman, Hrvat. Ja ne znam, ali je šteta, bez obzira ko je, da ovo leži po šumi, da se ne sahrani, da bar nečiju majku obraduje, sestru, oca. Neko će naći svoj smiraj", ističe Nukić.

U pronalaženju posmrtnih ostataka, Ramiz ima dosta uspjeha.

"Što se tiče količine koju sam našao – sam sebe krivim, moja je greška što nisam vodio evidenciju, ali garantujem – od 200 do 250 da sam našao, koje kompletnih, koje nekompletnih", kaže Ramiz Nukić.

U ovom poslu, Ramiz ima podršku od sina Šaćira.

"Nekad odem ovako, s ocem, da pomognem. Nekad nađem i ja sam. Kad nađem, ja mu javim, reknem gdje je", navodi Šaćir.

Rad bez naknade

Ovaj nesvakidašnji posao Ramiz obavlja bez naknade, a sve u saradnji sa Institutom za traženje nestalih.

Ramiz Nukić sa poznanicima pretražuje teren, april 2016.

Ramiz Nukić sa poznanicima pretražuje teren, april 2016.

"Značaj ljudi kao što je Ramiz Nukić u pomaganju pronalaženja posmrtnih ostataka nestalih osoba iznimno je veliki. Zahvaljujući Ramizu Nukiću, mi smo od 2000, od datuma njegovog povratka u mjesto gdje živi, kuda je prolazila kolona prilikom događaja u Srebrenici i oko Srebrenice, pronašli najmanje dvije stotine slučajeva, najmanje dvije stotine posmrtnih ostataka nastradalih tokom tih dešavanja. Ljudi kao što je Ramiz Nukić nama su izuzetno bitni i ja se, u ime porodica čije je posmrtne ostatke pronašao, i u svoje lično ime zahvaljujem", kaže Sadik Selimović, istražitelj Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.

Iako je bez ikakvih primanja, Ramiz Nukić će i dalje tragati jer mu je želja da se svi nestali pronađu.

"Kad sam se vratio, živio sam tu četiri godine bez struje, uz pomoć dobrih ljudi donirali su mi tu mašinu, tu frezu, nemam tih priključaka, ne mogu da obrađujem zemlje, tako radim tu poljoprivredu, što mogu, a ovo radim iz humanih razloga, nemam nikakvih plaćanja za to, jedino, ako neko hoće da pomogne, to je drugo. Ovo je humanitarno, i to ću raditi uvijek. Kad bih samo hljeba imao danas da jedem, ja bih to radio. Zaboravio sam da poručim narodu, i srpskom, i hrvatskom i bošnjačkom, i ostalim, svima: koji god znaju za ove žrtve, bez obzira koje nacije, nek' se kaže. Nek' ne leži narod po šumama. Nek' obraduje i Srpkinju, i muslimanku i Hrvaticu, i svakoga. Meni je žao, ja slušam na televiziji ove žrtve rata. To je žalosno da neko 20 godina traga za sinom, za bratom. Pa, nemojte da imamo zle duše! Ako su nas zavadili, nemojte sad da se zavađamo", poručuje Ramiz Nukić.

  • 16x9 Image

    Sadik Salimović

    Rođen je u Srebrenici 4. januara 1955. godine. Novinarstvom se bavi 40 godina. U vremenu od 1993. do 2000. u Tuzli je bio  sportski novinar RTV TK, Tuzlanske televizije i OBN-a. Dopisnik je Radija slobodna Evropa iz Srebrenice od 2002. godine. Objavio je dvije knjige o Srebrenici, te roman pod nazivom "Srebrenica-Tuzla PUT SMRTI".

XS
SM
MD
LG