Dostupni linkovi

logo-print

Radnici BiH u Kataru: Šansa za zaradu, ali s oprezom


Inostrani radnik na jednom od katarskih gradilišta, ilustracija

Inostrani radnik na jednom od katarskih gradilišta, ilustracija

Visoka stopa nezaposlenosti, te zapošljavanje po principu podobnosti, a ne stručnosti, tjera sve veći broj bh. građane da šansu za zaposlenje traže izvan granica države. Radnici koji su odlazili u Azerbejdžan, Irak, Libiju, Siriju jedva su spasili žive glave, a BiH nikada nije ni potpisala sporazume sa ovim državama.

I dok niko i ne pomišlja na štetu koju su radnici, do sada radeći, na inostranim gradilištima pretrpjeli, na pomolu su nove ponude za posao. Naime, BiH je potpisala sporazum sa Katarom. On bi trebao osigurati posao za više hiljada bh. građana koji bi radili na izgradnji potrebne infrastruktura za održavanje Svjetskog prvenstva 2020. u Kataru. Istovremeno, Amnesty International upozorava da se upravo u Kataru drastično krše radnička prava, što nalaže dodatnu opreznost.

Oko 300 radnika iz BiH trenutno je zaposleno u Kataru. Potreba za radnicima znatno se uvećala nakon što je ova država dobila organizaciju Svjetskog prvenstva u fudbalu 2020.godine.

Iako nije precizirano, u javnosti se špekuliše da će više od pola miliona bh. radnika, raznih profila, imati šansu da se zaposli u Kataru.

Glasnogovornik Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić kaže kako očekuju oglase za posao, na osnovu kojih će bh. građani moći konkurisati:

„Najvjerovatnije se neće tražiti veliki broj ljudi da radi u građevinskom sektoru. Ono što je jako pozitivno jeste da imamo jako kvalitetan ugovor. Ugovor će poslodavci morati da predoče našem radniku – kolika će mu biti bruto plata, kolika neto plata, radnici će biti zdravstveno osigurani i imaće pravo na godišnji odmor", pojašnjava Pupić.

Suprotno tvrdnjama iz državne Agencije, Amnesty International u svom izvještaju navodi kako radnici u Kataru rade i do 100 sati sedmično, da su mizerno plaćeni, a da je odnos prema ženama užasan - mnoge su maltretirane i silovane. U studiji koju je obavio Amnesty stoji kako je više od 130.000 stranaca u Kataru zaposleno kao čistači, kuhari, dadilje, vozači i baštovani.

„Sve to mora biti definisano ugovorom. Naši ljudi će imati priliku prije nego što potpišu konačni ugovor da vide sve uslove i da li ima odgovaraju", tvrdi Boris Pupić.

Kada su u pitanju uslovi rada i zarade u Kataru, po riječima članova katarske delegacije, sve zavisi od stručne spreme, iskustva, kao i od dogovora sa poslodavcem. Plata, naprimjer, u hotelijerstvu iznosi oko 2.500 katarskih rijala, što je oko 600 eura.

„Još smo razgovarali i o drugim poljima razmjene znanja i razmjene stručnjaka, o saradnji na području infrastrukture, te financijskom sektoru", kaže premijer Katara, šeik Abdullah Bin Nasser Bin Khalif Al Thani.

Loša iskustva
Zlatko Lagumdžija

Zlatko Lagumdžija

Sporazum će omogućiti državljanima BiH da prvi put na legalan način, uz garancije obje države, pristupaju tržištu rada u Kataru. Prema riječima ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžije, ovaj sporazum otvara mogućnost učešća i bh. građevinske operative na vrlo zahtjevnim projektima:

„Mi smo pripremili jedan broj bilateralnih sporazuma koji su pretpostavka za lansiranje ozbiljnijih ekonomskih i svakih drugih aktivnosti", navodi Lagumdžija.

Potpisivanje ovog sporazuma trebalo bi doprinijeti zaštiti radnika iz BiH od negativnih situacija ss kojima su se susretali prilikom zapošljavanja u drugim zemljama.

Jedan od više stotina bh. građana koji su se trbuhom za kruhom upustili u avanturu na inostranom tržištu rada je građevinski tehničar Dževad Abazović iz Cazina. Prije dolaska Dževadu je rečeno da će dobiti stalno zaposlenje ukoliko kod jednog poslodavca bude radio dvije godine. Međutim, nakon što mu je istekla radna dozvola, deportovan je u BiH. Poslodavac mu je ostao dužan oko 6.000 eura:

„U 16 kvadrata nas je osam spavalo u sobi 4X4, na jedno kupatilo i WC nas je bilo 35 do 40. To je nepodnošljivo bilo. Znalo se mjesečno tući po 350, 360 sati", priča Dževad Abazović.

Živu glavu sa azerbejdžanskog tržišta rada jedva je izvukao Osman Alihodžić iz Gračanice. Kaže da ono što je prošao na tamošnjim radilištima ne bi poželio nikome:

„Maltretiranja, nehumani uslovi gdje sam stanovao, nisam imao najosnovnije stvari, recimo da kupim pribor za brijanje, sapun. Voda nam je bila isključena povremno, struju smo isto provremeno dobivali, kupao se nisam redovno jer vode nije bilo. Plus toga, na gradilištu su nas maltretirali. Neki su dobivali i ogromne batine, vodili su ih u podrume - uz jaču muziku da se ne bi čuli krici tih ljudi kad su ih tukli", sjeća se Osman Alihodžić.

Za primamljivu platu veliki broj njih spreman je upustiti se u avanturu sa sumnjivim firmama i još sumnjivijim posrednicima za zapošljavanje koji nisu registrovani ni u jednoj zvaničnoj instituciji. Ovaj put, bh. radnici u Kataru će biti potpuno osigurani, tvrdi Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje:

„Sa svim nabrojanim državama mi nismo imali nikakav ugovor. U ovom slučaju je bitno da svi ugovori i sva procedura zapošljavanja idu po zakonima država Katar i BiH. Svi ugovori koji su zaključeni ne mogu biti mijenjani ukoliko, kako stoji u sporazumu, ne idu u korist radnika.“

Pored Katara, potrebu za bh. radnicima iskazale su i mnoge evropske zemlje. Nadati se da će predstavnici vlasti zarad zaštite svojih građana, kada im već ne može osigurati posao u vlastitoj domovini, na vrijeme potpisivati slične sporazume kako radnici iz BiH ne bi bili zloupotrijebljeni na inostranim tržištima rada.
  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

XS
SM
MD
LG