Dostupni linkovi

Europa sad treba stvoriti Europljane


Prolaznici ispred Europske komisije u Briselu - ilustracija
Prolaznici ispred Europske komisije u Briselu - ilustracija
Gideon Rachman (Financial Times), prevela Ena Stevanović

„Stvorili smo Italiju, sad još samo trebamo stvoriti Talijane“, rekao je talijanski intelektualac Massimo d'Azeglio nakon ujedinjenja njegove države 1861.godine. Današnji evropski političari se suočavaju sa modernom verzijom Azeglijeve dileme: stvorili su Evropsku uniju, sada moraju stvoriti Evropljane.

Izgradnja grupnog identiteta obično traje nekoliko generacija. Ali evropski političari nemaju toliko vremena. Ukoliko ne uvjere 500 miliona stanovnika Europske unije da budu više privrženi Europi, a manje svojim državama, moglo bi se desiti da ne budu u stanju poduzeti sve što je potrebno kako bi sačuvali euro.

Većina analitičara smatra kako bi euro da bi preživio mora biti podržan mnogo većim europskim federalnim budžetom, zajedničkim dugom (euro obveznice) i mnogo jačom centralnom vladom. Sve to se ne mora pojaviti odmah, ali smjer kretanja već mora biti ustanovljen. Međutim, čini se da takvi koraci nemaju baš veliku podršku. Njemački porezni obveznici se protive sve većem transferu novca na jug Europe. Grčki i španski glasači ne žele da se budžet njihove države kroji u Briselu. Europski identiteta nije dovoljno snažan. Ali bez njega EU izgleda kao zgrada sa lošim temeljima koja se opire političkom i ekonomskom zemljotresu.
Kao i Italija, i Europa je podijeljena na sjever i jug, sa istim problemima i tenzijama koje rastu među građanima prosperitetnijih sjevernih i manje razvijenih južnih zemalja. Političari nekako moraju uvjeriti obje strane da prevaziđu razlike i da sebe smatraju Europljanima..


Priča o Italiji je samo opomena za one koji se sada moraju boriti da „stvore Europljane“. Više od 150 godina nakon ujedinjenja, moćna opozicijska stranka Sjeverna liga se bori da pretvori Italiju u mnogo labaviju federaciju ili da je potpuno podijeli.

Predsjednik stranke Umberto Bossi je prošle sedmice bio prisiljen podnijeti ostavku, ali napetost u njegovoj stranci se ne smanjuje. Jug Italije je i dalje mnogo siromašniji nego sjever. Mnogi smatraju da razlog za tu relativnu stagnaciju zajednička valuta koju imaju sa mnogo produktivnijim sjeverom. S druge strane, većina poreznih obveznika sa sjevera uveliko zamjera što se velike količine novca prebacuju na jug.

Kao i Italija, i Europa je podijeljena na sjever i jug, sa istim problemima i tenzijama koje rastu među građanima prosperitetnijih sjevernih i manje razvijenih južnih zemalja. Političari nekako moraju uvjeriti obje strane da prevaziđu razlike i da sebe smatraju Europljanima.

Međutim, biti će mnogo teže stvoriti Europljane nego Talijane jer se proces formiranja zajedničkog identiteta odvija na mnogo široj teritoriji koja je lingvistički i kulturalno veoma raznolika.

Ukorijenjeni nacionalni identitet

Sve vođe nacionalnih pokreta znaju da su nacionalna retorika i zajednički jezik ključni faktori za izgradnju nacije. Još jedna bitna stavka je kontrola obrazovnog sistema. 1861. godine je samo jedan od 40 Talijana govorio talijanski. To se promijenilo i to kroz škole. Međutim, obrazovni sistem svih 27 zemalja EU je različit. Ne postoji zajednički plan i program niti nastava na zajedničkom jeziku.

Nakon nedavno održanog samita Europske unije na kojem su prihvaćena fiskalna pravila koja je predložila Njemačka, Volker Kauder, predstavnik Demokršćanske unije kancelarke Angele Merkel je uzviknuo: „Sada Europa govori njemački.“

Ali to nije istina, ni doslovno ni metaforički. Prerano je tvrditi da je južna Europa prihvatila njemačku „kulturu stabilnosti“. Učenje njemačkog jezika je zapravo u padu u većem dijelu Europe, mada je potražnja za časovima njemačkog navodno porasla u južnoj Europi, s obzirom da nezaposlenost pokreće imigraciju.

Ukoliko bi Europa željela da svi njeni građani budu podučavani na istom jeziku, očiti kandidat bi bio engleski. Međutim, prijedlog da engleski bude oficijelni jezik u francuskim školama bi bio novi i zanimljiv način političkog samoubojstva.

Nicolas Sarkozy
Nicolas Sarkozy
Neki su zapazili obećavajuće znakove formiranja pan-evropskog identiteta u francuskoj predsjedničkoj kampanji, kada je objavljeno da će njemačka kancelarka sudjelovati u kampanji Nikolasa Sarkozyja. Ali taj plan je propao isto kao i Sarkozyjeva prvobitna tema kampanje u kojoj obećava da će uspješni njemački model uvesti u Francusku.

Narodni govor Le Bourgeta kojim je započela kampanja Francoisa Hollanda, najvećeg Sarkozyjevog suparnika, je prepun nagovještaja koji upućuju na velike ličnosti iz francuske povijesti - od Georgesa Clemenceaua do Alberta Camusa. Upravo ti kulturalni korjeni su obojili pomenuti govor.

Zapravo, kako se kampanja u Francuskoj nastavlja, tako debate postaju sve više nacionalno obojene. Vlasti u Briselu koje su ubijeđene da Europa treba insistirati na boljoj integraciji su umjesto toga morale slušati prijedloge g.Hollanda da se „ponovo pregovara“ o novom fiskalnom paktu Evropske unije i Sarkozyjeve prijetnje da će Francuska izaći iz šengena.

Na izborima u Grčkoj idućeg mjeseca će vjerovatno biti zastupljena slična nacionalna retorika, posebno nekon nedavnog šokantnog samoubojstva umirovljenika koji se ubio ispred zgrade parlamenta i ostavio pismo u kojem je optužio grčke političare i nazvao ih izdajnicima koji su prodali državu strancima.

Grupni identitet se može poljuljati u trenucima krize ili rata. Umjesto da“stvaraju Europljane“, trenutna kriza ohrabruje građane Europske unije da se vrate starom, ukorijenjenom nacionalnom identitetu.
XS
SM
MD
LG