Dostupni linkovi

logo-print

Pusić: Samo bi Slovenija mogla dovesti u pitanje ulazak Hrvatske u EU


Vesna Pusić

Vesna Pusić

Hrvatska ulazi u Europsku uniju 1.srpnja 2013, to je ciljani datum i službeni Zagreb vjeruje da, nakon dugih i mukotrpnih pregovora više ne bi trebalo biti iznenađenja. Dosad je, od 27 članica Europske unije, hrvatski pristupni Ugovor ratificiralo 14 država, a hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, vjeruje da će to, do kraja godine, učiniti i više od 20 zemalja.

U kraćem intervjuu za Radio Slobodna Europa Pusić ponavlja kako bi jedina potencijalna teškoća, s ratifikacijom, mogla biti u Sloveniji, zbog pitanja Ljubljanske banke.

„Da, Slovenija je jedina koja je rekla, ukoliko se ne riješi pitanje Ljubljanske banke, da bi mogla doći u pitanje ratifikacija", potvrdila je hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić.

"Mi smatramo da te dvije stvari ni na koji način nisu povezane i ne mogu biti povezane, predložili smo da se pitanje Ljubljanske banke rješava kroz dva financijska stručnjaka, nakon prvog sastanka," kaže Pusić, "bilo je razloga za umjerini optimizam“.

U međuvremenu je, ovog tjedna, održan u Zagrebu i drugi sastanak hrvatskog i slovenskog predstavnika za pitanje Ljubljanske banke, Zdravka Rogića, bivšeg viceguvernera Hrvatske narodne banke i slovenskog predstavnika France Arhara, ali prema šturim informacijama, koje su nakon dvosatnih razgovora izišle ujavnost, čini se, bez pomaka. Hrvatska ministrica ipak izražava umjereni optimizam.

„U svakom slučaju,smatram da na rješenju Ljubljanske banke treba raditi, ali će se to," kaže Pusić, "na kraju, ovako ili onako ipak riješiti, a pitanje europskog partnerstva u regiji, Hrvatske i Slovenije, je trajno dugoročno pitanje i dugoročni interes obje zemlje. Moje je duboko uvjerenje," ponavlja Pusić, "da to treba odvojiti od ostalih pitanja i da bi,s obzirom da smo susjedi i da ćemo to uvijek biti, da imamo puno zajedničkih interesa koji nam predstoje i zajedničkih ciljeva bilo jako korisno, politički, ali i na svaki drugi način, da Slovenija ne bude zadnja zemlja koja ratificira hrvatski pristupni Ugovor. Štoviše, smatra Pusić, bilo bi jako dobro da Slovenija bude jedna od zemalja koja će to učiniti već do konca ove godine.“

Hrvatsku ministricu vanjskih i europskih poslova dobili smo telefonom, u Parizu, gdje je početkom tjedna, u muzeju Rodin, otvorila izložbu kipara Ivana Meštrovića u sklopu Festivala Hrvatska u Francuskoj. Riječ je opsežnom projektu u sklopu kojeg će se Hrvatska, ove jeseni, predstaviti francuskoj publici od kulture do gospodarstva, sporta, turizma i gastronomije, što je ministrica iskoristila i za službene razgovore s francuskim kolegom i promociju zemlje uoči ratifikacije njezina pristupanja Europskoj uniji:

„U Francuskoj je zaista bilo ugodno i dobro slušati izjave tamošnje 'pozicije' i 'opozicije' da će hrvatska ratifikacija proći glatko. Oni će započeti proceduru u listopadu, dakle slijedeći mjesec, očekuju da će je završiti u studenom, a najkasnije u prosincu, prije Božića, čak su u šali rekli da će to, u najgorem slučaju, biti njihov poklon Hrvatskoj za Božić.“

Koristite pregovore za učvršćivanje vlastitih institucija

Međutim, oprezna je Pusić, Hrvatskoj taj proces traje dugo, ništa nije išlo lako i na svakom koraku, kako kaže, treba 'držati koncentraciju na postavljenom cilju', jer 'ništa nije gotovo,dok nije gotovo', iako sve zemlje smatraju da hrvatski ulazak nije politički upitan.

"Ja sam razgovarala, doslovno, sa svim ministrima vanjskih poslova država članica, i to u više navrata, i svi me uvjeravaju da trenutak ratifikacije ovisi o njihovoj unutrašnjoj proceduri, i nekim unutrašnjim odnosima snaga, ali da nema ozbiljnog političkog protivljenja ulasku Hrvatske, čak ni kod onih stranaka ni u onim institucijama gdje postoji određena skepsa prema proširenju EU“.
Zastave EU i Hrvatske

Zastave EU i Hrvatske


"Hrvatsko iskustvo", ističe Pusić, "od velike je koristi zemljama u regiji, bit će im upotrebljivo i korisno apsolutno sve, jer dolazimo iz slične institucionalne povijesti i infrastrukture, živjeli smo do prije 20 i nešto godina u istoj državi, pa nailazimo na iste ili slične poteškoće, prepreke i transformacije. S tog stanovišta im je", kaže Pusić, "naše iskustvo puno bliže nego bilo čije drugo. Drugi razlog je što je Hrvatska i pregovarala drugačije od svih ostalih zemalja. Nitko prije nas", podsjeća hrvatska ministica, "nije imao toliko poglavlja za pregovore, pogotovo tako osjetljivih, kao što su pravosuđe i temeljna prava, a nitko, osim Hrvatske, nije imao ni posebna mjerila koja su se morala ispunjavati za otvaranje pregovora i za –zatvaranje pregovora! Po onome što je Crna Gora dobila kao okvir za pregovore, očito je", kaže Pusić, "da će svaka slijedeća zemlja, minimalno, imati one uvjete koje smo mi imali, a vjerojatno još i neke dodatne. I, sa tog stanovišta im je najzanimljivije, upravo, hrvatsko iskustvo.

S druge strane, naglašava Pusić, Hrvatska je i zbog same sebe visokomotivirana.

"Naš je interes da surađujemo s našim susjedima na njihovom putu prema tim reformama i prema europskim standardima, jer to cijelu regiju čini stabilnijom, a i hrvatske granice su sigurnije, ako su s druge strane zemlje koje funkcioniraju po sličnim pravilima."

Hrvatska ministrica poručuje susjedima da već u startu krenu s najtežom i najosjetljivijom reformom - pravosuđem i temeljnim pravima, Hrvatska to, na žalost, nije učinila:

„Sve što možete napraviti, odmah radite, nemojte čekati da vam postave zahtijev i da vas na neki način upozoravaju. Krenite od najkompliciranijeg i najvažnijeg, a to je reforma pravosuđa i tržišno natjecanje, dvije teme koje je Hrvatska, na žalost, zadnje rješavala. Pametnije bi bilo početi s tim odmah, na samom početku, jer su to reforme kojima treba dosta vremena, a i pametno je s njima početi zato što su to reforme od kojih vlastiti građani osjete pozitivne rezultate.U pravosuđu se počinje sa selekcijom i izborom sudaca, ali dok te generacije prevladaju treba 5,a katkad i 10 godina. Za Hrvatsku bi", ocjenjuje Pusić, "bilo jako korisno i puno pamtenije da smo s tim počeli još 2005, a ne 2010. Sad bi već imali stvarne, opipljive fekte, a ne samo temelje kvalitetnijeg pravosuđa. Isto tako," poručuje Pusić, "počnite i sa tehničkim stvarima što ranije, recimo citosanitarni standardi, jer to koristi ne samo pri ulasku u EU, nego koristi i kod trgovanja s EU, i prije samog ulaska, jer možete izvoziti samo one poljoprivredne i prehrambene proizvode koji zadovoljavaju citosanitarne standarde po mjerilima EU. Dakle, masu stvari koje su formalno uvijet za članstvo, a koje, de facto, svakoj zemlji, već sada, olakšavaju kominikaciju s europskim institucijama i zemljama članicama EU, ukoliko su standardi zadovoljeni.

"I na kraju", ističe Pusić, "koristite pregovore, ne kao način ulaska u EU, to nije najvažnije, to je drugo po važnosti, najvažnije je iskoristiti pregovore da bi učvrstili, izgradili i stabilizirali vlastite institucije. Za zemlje koje danas ulaze u EU to je prvi profit i prvi cilj, sve ostalo je drugorazredno.“

Osam godina od podnošenja zahtijeva i šest godina teškog pregovaranja, Hrvatska je u prosincu 2011. potpisala pristupni Ugovor, u siječnju 2012. održan je i referendum na kojem je za ulazak u Europsku uniju glasalo više od 66 posto Hrvata. U međuvremenu, optimizam je splasnuo, ali prema najnovijim ispitivanjima i dalje 53 posto građana, unatoč problemima u samoj Uniji, smatra da će im Europa donijeti više koristi no štete:

„Očekujem bolje, prvenstveno u smislu pravosuđa. Mislim da ovo naše pravosuđe mi ne bi sredili toliko, koliko ga sad sređujemo, da ne postoji Europska unija, koja nam postavlja uvjete. To me iskreno veseli.“

„Bit će više reda u upravama, u državnoj upravi i u svemu što je vezano uz zakonodavstvo i sudstvo.“

„Za mlade će se sigurno otvoriti veće mogućnosti zaposlenja, ali da bi neki standard porastao, to baš ne vjerujem.“

„Imat ćemo veće tržište, ali i veću konkurenciju.“

„Sve će, apsolutno će sve cijene otići gore, a plaće će ostati iste.“

„Previše smo podložni, previše im popuštamo. Izgubili smo svoje ja i po tom pitanju će nam biti gore.“

„Ma, nema se tu kaj nadati, Pa, vidite sve ovo u Grčkoj, pa Italiji, Španjolskoj.“

„Ma, teško je reći što će biti gore, a što bolje jer će Europska unija krahnuti i propasti kad-tad.“

„Ljudi se boje te Europske unije, a ja se ne bojim. Ne može nitko biti sam, nego se mora udružiti da bude bolje“

„Jesam optimističan jer nema više nazad. To je smjer kojim smo krenuli. Bila bi puno veća šteta da, nakon svog ovog truda, uloženog vremena i sredstava, odjedanput kažemo - Mi sad malo ne bismo ušli. Jednostavno, moramo ići u tom smjeru, a sumnjam da može biti lošije.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG