Dostupni linkovi

logo-print

Punoljetstvo zločina nad Starim mostom


Stari most u Mostaru, foto: Midhat Poturović

Stari most u Mostaru, foto: Midhat Poturović

Prije 18 godina srušen je mostarski Stari most. a njegovo rušenje pred Haškim tribunalom sudi se šestorici čelnika vojne i civilne vlasti tadašnje Herceg Bosne.

11 godina nakon rušenja most je rekonstruisan, a potom u uvršten na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture. Ipak, obilježavanje njegovog rušenja nije organizovano i tek nekoliko entuzijasta Kluba skakača Mostari u srijedu se sjetilo dana kad je i Stari prisilno skočio u Neretvu.


„Mi uradimo ono što je u našoj moći, najmanje, ali u isto vrijeme i najviše što mi možemo.“

Svjestan je, tako, Saša Oručević, glasnogovornik kluba, da je njihov napor simboličan. Ali su i jedini, pored medija, koji danas skreću pažnju na ovaj zločin.

„Mi obilježimo ovaj datum skokom s mosta. Jednostavno probamo da skrenemo pažnju na najcrnji datum istorije ovoga grada - i to ćemo raditi dok budemo tu“, kaže Oručević.

Nije bilo ni djece koja tradicionalno organizovano iz škola dolaze vidjeti počasni skok s mosta, koji je ove u njegovu čast izveo Igor Kazić.

„Htio sam da to bude baš ono spektakularno. Rušenje Starog mosta za mene je značio veliki gubitak jer je on za mene lično ponos, trebao bi da bude ponos i svih nas u gradu Mostaru i u BiH“, kazao je Kazić.

Rušenje Starog mosta počelo je granatiranjem 8. novembra 1993. sa položaja HVO. Više od 400 godina stara spona istočne i zapadne obale Neretve, koja je Mostar tada dijelila na hrvatski i dio pod kontrolom ARBiH, srušena je dan kasnije, a podjele su ostale i do danas. Za ovaj se zločin pred Tribunalom u Hagu sudi šestorici lidera civilnog i vojnog vrha tadašnje Herceg Bosne.

Politika pamćenja doživjela debakl

Most je rekonstruisan 11 godina nakon što je srušen, te uvršten na listu UNESCO-ovih zaštićenih spomenika kulture. Međutim, nije obnovljeno povjerenje, niti je jaz manji, a luk Starog mosta je prekrhak za taj teret, vjeruje novinar i urednik portala Starmo Faruk Kajtaz.

„Mislim da se pomalo utopistički pokušava predstaviti ta priča kako je obnova Mosta na neki način obnova multikulturnog i multietničkog Mostara i BiH. Ona to jeste na jednom simboličnom osnovu, međutim, iza svega stoji kruta politika, iza svega stoje oni isti razlozi koji su stajali prije dvadesetak godina kada se u BiH cijela ova priča oko njene budućnosti zakuhala i kada je krenuo taj nesretni rat. Bojim se da te politike nisu do kraja mrtve, da one na neki način još uvijek žive. Vrlo je teško na pleća jednoga staroga mosta stavljati teret obnove suživota u BiH. Bojim se da iza svega toga trebaju stajati konkretni politički potezi lidera, ili barem onih koji pretendiraju da predstavljaju sva tri naroda u BiH, sve tri, zapravo, najveće nacionalne zajednice“, smatra Kajtaz.

Ni to što je svjetski kulturni spomenik nije mu pomoglo da njegova vrijednost bude prihvaćena u zemlji u kojoj se nalazi. Odnos prema Starom mostu odslikava i odnos prema kulturi, nasljeđu i našoj prošlosti, koju više cijene drugi.
Njemački vojnici posmatraju ostatke Starog mosta u Mostaru, jul 2003.

Njemački vojnici posmatraju ostatke Starog mosta u Mostaru, jul 2003.


„Kada je riječ o ovim ključnim kategorijama na kojima počiva jedno stabilno društvo, a to su kultura, duhovnost, odnos prema prošlosti, politika pamćenja, kako se to kaže, BiH je doživjela jedan debakl. Sa ovakvim političkim elitama, sa ovakvim isključivostima, sa ovakvim riječnikom, teško da može biti bilo kakvog pomaka. Postalo je jasno da je BiH u debelome zaostatku u procesu modernizacije svojih, u velikoj mjeri feudalnih društvenih struktura. Prije svega tu mislim na političke elite koje su kroz stjecanje etnokapitala formirale jedan potpuno izolirani i u zakonu nedodirljivi društveni sloj, koji onda vejšto manipulira koliko aktualnom socijalnom situacijom, toliko i ranjenim sjećanjima. U tom kontekstu ne treba da čudi odnos prema Starome mostu“, ocjenjuje istoričar i član državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Dubravko Lovrenović.

Mostu su danas okrenuli leđa oni koji nisu u stanju da spoje ni fotelje u vlasti, te bar tako premoste jaz između Hrvata i Bošnjaka. Razlog nije strah od posljedica, kakav je imao njegov graditelj, istambulski arhitekta Hajrudin, koji, prema predanju, svoje djelo nikad nije ni vidio.

Skidanje skele je čekao daleko, a kad mu je telal javio da stoji - okrenuo se i otišao u Sarajevo. Danas znamo da je Hajrudina strah od rušenja odveo daleko od mosta. Možda će se istorija jednom baviti i time da li su se, skoro pola vijeka kasnije, daleko od njega držali oni koji imaju strah od toga što je opstao.
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG