Dostupni linkovi

logo-print

Prvi put precizni podaci o odlascima iz BiH na strana ratišta


„Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontigent stranih boraca“ – naziv je analize koju je objavila Atlanska inicijativa. Autori su profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović i islamski teolog i publicist Muhamed Jusić.

Prvi put o nekim se detaljima odlaska bh. državljana na strana ratišta precizno govori. Objavljeni su precizni podaci o broju ljudi koji su otišli, te tačan datum prvog odlaska iz BiH. Autori su, kažu, vodili računa o zaštiti identiteta tih ljudi, te o zaštiti izvora.

U istraživanju se navodi da su od proljeća 2012. u Siriju ili Irak otišla 192 odrasla državljana i najmanje 25 djece. Detaljnije o svemu u intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori jedan od autora Vlado Azinović.

RSE: U odnosu na podatak koji se već nekako godinu dana provlači u medijima od 330 osobe iz BiH, vi navodite da su od proljeća 2012. u Siriju ili Irak otišla 192 odrasla državljana i najmanje 25 djece. Na čemu su bazirani ovi podaci?

Azinović: Pa nama se činili da bi jedine pouzdane podatke mogli zapravo dati ukoliko bismo uspostavili identitete osoba za koje se zna da su otišle u Siriju, odnosno kasnije u Irak. U saradnji sa našim agencijama za provedbu zakona, pa i sa medijima koji su o tome detaljno izvještavali, uspjeli smo rekonstruirati, poimenice, osobe za koje se vjeruje, ili pouzdano zna da su u protekle dvije i po, skoro tri godine putovale u Siriju, ostajale tamo, neke od tih osoba su se i vratile.

Ono što je važno reći da smo vodili računa o zaštiti identiteta tih ljudi, kao i o zaštiti naših izvora, tako da u studiji se ne objavljuje nijedno ime, bez obzira što je dobar dio tih imena već bio i dostupan javnosti, protiv nekih od tih osoba vode se i sudski postupci. Međutim, nama se činilo da za potrebe ove studije nije važno objavljivati imena nego doći do nekih konkretnih spoznaja koje se tiču ovog fenomena.

Spomenuli ste brojku od 330 ljudi, to je objavio londonski Institut za istraživanje procesa radikalizacije, međutim, to je procjena. Do tih je procjena teško doći i trebali bismo ih shvatiti samo kao neku vrstu alata koji bi nam pomogao da shvatimo dubinu tog problema.

Sa bh. državljanima postoji jedan dodatan problem, a to je što se njihovi odlasci ne mogu registrirati kada se događaju iz zemalja u kojima oni žive, a ne žive samo u BiH. Milion i 300.000 državljana BiH živi izvan granica ove zemlje, prema tome, vrlo je teško znati koliki je stvarni broj ljudi sa našim državljanstvom koji se nalaze u Siriji i Iraku.

RSE: Zanimljiv je dio istraživanja koji govori o ženama koje su otišle u ove države. Kažete da ih je najviše otišlo 2013. godine - njih 24. „U nekoliko sučajeva žene su dolazile u Siriju bez pratnje muževa braće ili očeva, što im je stvaralo probleme i bile su izložene pritisku. Takve situacije u nekim slučajevima dovodile su i do dramatičnih zapleta“, piše u istraživanju. Kakvih konkretno dramatičnih zapleta?

Azinović: Upravo iz razloga koje sam naveo na početku, mi ne možemo otkrivati sve do čega smo došli u toku istraživanja. Naprosto radi se o individualnim sudbinama osoba koje su nekada i teško patile zbog svojih izbora u životu.

Znamo za slučajeve djevojaka koje su iz humanitarnih pobuda željele i otišle u Siriju kako bi pomagale ranjenicima na frontu, međutim bile su primorane ili da im se dodjeli skrbnik ili da se nasilno udaju. Neke od njih ostale su neželjeno trudne, neke su uspjele pobjeći, neke nisu.

Dakle, cijeli taj proces olazaka u Siriju nosi sa sobom jedan niz vrlo ozbiljnih socijalnih problema koji na kraju mogu preći naravno i na sigurnosne, ali dobar dio taj problema ostaje „mimo radara“, kako se kaže.

Mi se obično fokusiramo na brojeve, identitete, na neke bezumničke video uratke koje ti ljudi pošalju sa ratišta, najčešće par mjeseci nakon što je veći dio njih poginuo ili je ranjen, ali se ne fiokusiramo na stvarne društvene probleme i koji ih navode da odlaze, ali i koji posljednično nastaju zbog tih odlazaka.

RSE: Zanimljivo je također da su prve osobe koje su iz BiH otišle, otišle kao humanitarci. Ali od humanitaraca, vjeroučitelja i vojnih instruktora, tokom 2013. godine sve ih se više angažovalo u borbenim aktivnostima. Kako se to dogodilo?

Azinović: Ja mislim da se u BiH zapravo reflektirala promjena koja se događala u Siriji. Ako se prisjetimo prije tri i po ili skoro čertiri godine, kada je počeo tamo, mi smo svi bili za snage opozicije, bili smo svi protiv režima i svi smo priželjkivali neku vrstu vojne intervencije. Pogotovu nas koje je situacija u Siriji podsjećala na ono što se događalo u Bosni. I ljudi su tamo odlazili iz najčistijih pobuda, da pomognu nekom ko je objektivno bio izložen užasnoj represiji.

Međutim, kako se mijenjala situacija u Siriji, kako su određene frakcije, sa nekom ideološkom matricom sticale prednost i jačale i na kraju prerasle u ono što danas zovemo ISIL, tako se i ciljna grupa kojoj je ta priča u Siriji bila posebno atraktivna ili je sa njom doživljavala neku vrstu vrijednosne identifikacije, mijenjala. I od ljudi koji su kretali iz najplemenitijih pobuda, koje su univerzalističke što se vrijednosnog sistema tiče, došli smo do toga da u Siriju danas odlaze ljudi koji se više ne žele vratiti, koji u Siriji ne vide samo rat, nego vide iseljenje iz jedne nevjerničke sredine i prelazak u jednu vjerničku sredinu u kojoj žele da žive.

Dakle, u BiH se postupno reflektirala ta promjena stanja u „teatra operacija“ u Siriji, kasnije i u Iraku.

RSE: U istraživanju se također navodi da veliki broj osoba koje su otišle na strana ratišta iz BiH imaju i policijske dosjee.

Azinović: Ono što se ispostavilo u istraživanju, nakon što smo dobili djelimičan uvid u policijske, sudbene i operativne evidencije tih ljudi, da više od trećine tih ljudi ima kriminalni dosije, da su neki operativno bili zanimljivi zbog kriminalnih aktivnosti, da su među njima višestruki povratnici u kriminal, da su među njima osuđenici za vrlo teška kaznena djela koja uključuju i terorizam, ali i pedofiliju i mnoge druge stvari.

Takođe ono što nam se učinilo kao zanimljivo to je da najmanje jedna petina tog kontigenta dolazi iz inostranstva, da su ljudi koji ili stalno žive tamo ili povremeno borave ili imaju radne dozvole. I da zapravo je proces radikalizacije u dijaspori je puno lakši jer se pripadnici jedne manjinske zajednice nalaze u većinskom okruženju kojem onda uvijek mogu pripisati sve razloge za svoje vlastite nesreće.

Tako da su to dva razloga iz studije koja su nama posebno zanimljiva.

RSE: Iznosite i podatak da je u 2015. godini na strana ratišta otišlo oko 20 osoba. Riječ je o mnogo manjem broju ljudi nego recimo 2013. godine. Možemo li govoriti o padu trenda odlaska u Siriju i Irak?

Azinović: Statistike govore, mi to zovemo entuzijazam, za odlazak u Siriju i Irak opao. Više je razloga što je to tako. Jedan dio leži u tome što je BiH uvela sankcioniranje tog postupka. Drugi razlog je što je došlo do zabune i pomutnje u redovima iz kojih se regrutiraju takvi ljudi zbog sukoba između Al Nusre i ISIL-a. I treći - objektivno se smanjuje ta ciljna grupa za regrutiranje za odlazak u Siriju.

RSE: U jednom dijelu istraživanja pišete o nečemu o čemu se malo zna u BiH, a to je da su neki ljudi koji su otišli u Siriju iz BiH, preuzeli neke od vodećih uloga u ISIL-u.

Azinović: Mi smo vidjeli iskaze nekih ljudi koji su se vratili sa ratišta i koje su davali policijama u regiji. Iz tih iskaza je vidljivo da je najmanje dvoje do troje ljudi preuzelo dosta značajne uloge, neki u vojno-operativnim stvarima, neki u administrativnim jer su preuzeli dosta visoke funkcije u lokalnim organima vlasti.

Jedna od osoba, čovjek koji je pravomoćno osuđen pred Sudom BiH, zbog nelegalne trgovine ljudima, se sada tom aktivnošću bavi u Siriji i Iraku, jedan je od glavnih ljudi za mrežu kojom se strani borci uvode u Siriju.

  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG