Dostupni linkovi

logo-print

Protest postaje način života većine građana


Protesti u Podgorici, februar 2012.

Protesti u Podgorici, februar 2012.

Radnički štrajkovi u Crnoj Gori odavno ne postoje. Obustava rada je nestala kao instrument pritiska na Vladu i poslodavce jer su ljudi, ili bez posla, ili u strahu da ih privatnik ne otpusti, pa ćute i trpe, rade za mizernu platu pod ucjenjivačkim uslovima.

To, međutim, ne znači da katastrofalnu socijalnu situaciju karakteriše opšte ćutanje. Nezadovoljni, protestuju na razne načine, i to s vremena na vrijeme, na autodestruktivan način.

Ne bi li privukli pažnju na sebe, i vlast podsjetili na svoje nedaće, zbog kojih niko nije zabrinut, radnici, koji su najčešće, ili bivši ili budući bivši, traže svoja prava tako što se rudari zatvaraju u jame duboko pod zemljom i tu borave danima, ili, kao radnici tekstilne industrije, štrajkuju glađu. A bilo je i slučajeva da se prijetilo javnim samospaljivanjem.

Unija slobodnih sindikata je bila suorganizator prošlonedjeljnog protesta, koji je okupio više hiljada građana, a član rukovodstva ove radničke organizacije, Zvonko Pavićević, kaže da su na prošlonedjeljni protest ljudi došli jer očekuju promjene, ali i da su se neke promjene samim protestom već desile.

„Mislim da je ovo buđenje svijesti i oslobođenje ljudi od nekog straha koje ih je stiskalo ovih 20 i više godina. Očekuju neke promjene jer 22 godine traje jedna te ista priča, ista obećanja, a od toga ništa. Po našem mišljenju, svi ljudi koji dođu na protest i oni koji još uvijek nemaju hrabrosti da dođu, očekuju neke promjene, i društvene i ekonomske, da se nešto desi u Crnoj Gori“, kaže Pavićević.

Vlast je nakon prošlo-nedeljnog, za crnogorske prilike, masovnog protesta, odaslala kontradiktorne poruke.

Dok je premijer Igor Lukšić izjavio da se zahtjevi za eliminacijom korupcije i organizovanog kriminala uz kažnjavanje krivaca, kao i ozdravljenjem privrede poklapaju sa vladinim ciljevima, lider vladajuće DPS Milo Đukanović je protest nazvao manipulacijom decenijskih gubitnika.

Izgubili poslove, rad, život

Direktor podgoričkog Centra za monitoring Zlatko Vujović kaže da je u Crnoj Gori veliki broj nezadovoljnih ljudi iscrpljenih dvodecenijskim siromaštvom.

Njihova situacija je sada dodatno otežana zbog nemogućnosti da otplaćuju kredite koje su podigli u vrijeme kratkotrajnog ekonomskog buđenja prije krize. „Oni su, ili izgubili, ili su na ivici da izgube sve što imaju, kaže Vujović:

„Oni traže neku slamku, žele da iskažu da su spremni da se bore. S druge strane su potpuno istrošene političke partije koje su se do sada borile za podršku birača. Značajan broj ljudi, koji je izašao da podrži proteste je, s jedne strane, tražio neku novu nadu, neku novu snagu. Mislim da su s jedne strane, i oni koji su nezadovoljni, svjesni da je teško naći rezultat i odgovor na pitanja u kojima se sada nalazimo. Vidite da postoji još uvijek kritična masa da bi se neke stvari stvarno pokrenule u crnogorskom društvu, pre svega kada je riječ o zloupotrebama, korupciji, organizovanom kriminalu, ali i onome što njih mnogo više tišti, a to je nezaposlenost i socijalno teška situacija.“

Koliko je Vujovićeva dijagnoza tačna, najbolje svjedoče sami građani koji su učestvovali u protestu prošle nedjelje. Sve što žele je da im se omogući da rade i da od tog rada mogu pristojno da žive. Za to su, kažu, neophodne promjene:

„Ako ne dođe do promjena, ovako ne vrijedi. Mislim na promjene za radnike jer oni su na ivici egzistencije što se tiče cijele Crne Gore. Treba da se pokrene ekonomija. Da se tu neke promjene izvrše i od toga mora da se startuje jer ovako ne znam kuda ovo vodi. Što se tiče privrede, ona je stala, posebno na sjeveru. Ako i naša fabrika treba da se ugasi, onda stvarno ne vidim nikakvo rješenje. Mislim ipak da će se to okrenuti na bolje.“

„Izgubili smo poslove, rad, život. Očekujemo da se sjeti neko nas. Poslije dugo godina da nam država omogući neki posao, da radimo nešto, da se vrati moja firma, ako može ikako. Nemamo nikakvu životnu egzistenciju. Godine radnog staža imamo, ali nemamo ništa.“

„Naš gradonačelnik Rožaja, iako je nesposoban, radi. On ruši prava građana, radnika i penzionera. Trebao bi da podnese ostavku. Kriv je i Mile Đukanović i svi iz Vlade su krivi za ovo naše vanredno stanje. Trebala bi ova vlast da se promjeni. Nije pošteno da nečija djeca plaču, a nečija pjevaju.“
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG