Dostupni linkovi

logo-print

„Prosvjeta“: Naši članovi željeli su vidjeti ruski film o Krimu


Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ večer uoči Dana pobjede nad fašizmom u svojim prostorijama u središtu Zagreba prikazalo je ruski dokumentarni film „Krim - povratak kući“, premijerno prikazan na prvu godišnjicu referenduma na Krimu 16. ožujka ove godine. Naši članovi željeli su to vidjeti, jer dominantno imaju prorusko viđenje sukoba u Ukrajini, kažu u „Prosvjeti“.

Dokumentarni film novinara ruske državne televizije Andreja Kondrašova „Krim - povratak kući“ govori o ruskoj aneksiji Krima kao o iznimno uspješnoj i dobro isplaniranoj operaciji pod izravnim vodstvom Kremlja i – osobno - predsjednika Putina.

Film je u Rusiji premijerno emitiran ovog ožujka, na prvu obljetnicu široko osporavanog referenduma na Krimu kojim je dovršenaruska aneksija, a osim što Putin u filmu priznaje da je u slučaju dizanja tenzija bio spreman staviti rusko nuklearno oružje u punu pripravnost, on potvrđuje i kako je tog proljeća na ukrajinski poluotok Krim poslao vojne obavještajce, pomorsku pješadiju i padobrance.

Na projekciji ovog ruskog propagandnog uratka govorili su ruski veleposlanik u Hrvatskoj Robert Markarjan i predsjednik Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“ Čedo Višnjić.

Kako je fim prikazan uoči Dana pobjede nad fašizmom, podsjetili smo Višnjića da Moskva cijelo vrijeme sukob u Ukrajini interpretira kao sukob ruskog anifašizma i ukrajinskog fašizma i pitali – koji je bio „Prosvjetin“ motiv da prikaže ovaj film i nisu li na neki način pristali da budu instrumentalizirani?

„Bili smo svjesni da su u filmu neizbježne i neke vrste propagandnih konotacija, bar kada je u pitanju Krim i kada je u pitanju spor ili sukob u Ukrajini. Međutim, mi smo ga odlučili prikazati vođeni činjenicom da je raspoloženje većine naših ljudi, većine naših članova takvo da je željelo taj film vidjeti. Ljudi ovdje, većinom naravno Srbi, imaju – hajde da to jednom kažemo otvoreno, zašto ne bismo – imaju dominantno proruski stav i prorusko viđenje tih stvari i tih sukoba. Da li su pritom vođeni samo izvjesnim analogijama, ili je to – kako bi se reklo – u pitanju vjekovna tradicija na fonu nekadašnjih vjerskih izbora i opredjeljenja, ja ne znam. Ne mogu ulaziti u to, ali je de facto – činjenica“, rekao nam je Višnjić.

Koja je "prava strana"?

Višnjićev je zaključak nakon gledanja filma da odluka o prikazivanju nije bila pogrešna.

„Moram reći da je film ozbiljno i dobro napravljen, malo razvučen, s ponekom propagandom notom jačom nego što bih možda i očekivao, jer sam ga doživljavao unaprijed kao nešto što nije takvo. Ali to je vrijedan dokument i ja bih rekao da nismo pogriješili što smo ga pustili. A i dvorana je pred samo prikazivanje bila puna. Doduše, ljudi nisu izdržali do kraja, jer je to uz uvodnu priču od skoro sat vremena predugo trajalo. Jednostavno, starija generacija ne može odsjediti tri – tri i po sata“, konstatira Višnjić.

Zamolili smo i političkog analitičara Žarka Puhovskog za komentar projekcije ovog filma, negdje u kontekstu pojmovaumjetnost – dokument – propaganda. On je podsjetio da je općeprihvaćena ocjena da je dokumentarni film Leni Riefenstahl „Trijumf volje“ koji je bio propaganda za Hitlera i nacizam prvoklasno umjetničko djelo, a da su i američki režiseri radili izvrsne propagandne dokumentarce u Drugom svjetskom ratu.

„I – u pravilu – ako smatramo da se radi o onoj strani koja je zapravo u pravu, onda se za to ima neko razumijevanje, a za ove druge baš i ne. Ja dakle mislim da je problem sljedeći: smatramo li ili ne da se radi o pravoj strani? Meni se naravno čini da intervencija Rusije na Krimu nije nešto što bi trebalo posebno hvaliti, ali to je pobjeda, i oni u proslavi pobjede slave još jednu svoju pobjedu koja se meni, a i mnogim drugima ne sviđa“, prokomentirao je Puhovski.

Puhovski prikazivanje ovog filma razumije, ali ga ne opravdava.

„Istovremeno imaju pravo utoliko ukoliko je javni prostor kod nas prezasićen nekritičkim prihvaćanjem američkih pobjeda. Recimo – koliko je meni poznato – nitko u hrvatskoj javnosti osim mene nije prigovorio činjenici da je predsjednik SAD-a imao osobni prijenos ubijanja nenaoružane osobe koja je navodno bila Osama bin Laden, i poslije se time hvalio diljem svijeta. Drugim riječima, ako je ljudima dosta američke propagande koja je kod nas široko prihvaćena, onda mogu preći u drugu krajnost koja time nije opravdana, ali postaje razumljivija“, zaključuje Puhovski.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG