Dostupni linkovi

logo-print

BiH: Nadziranje poštivanja prava osoba sa invalididetom


Ilustracija

Ilustracija

Iako je Bosna i Hercegovina 2009. ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, u praksi se promjene ne uočavaju. Stoga su dvije austrijske organizacije (Austrian Development Cooperation and Cooperation with Eastern Europe i Light for the World ) odlučile da finansiraju projekat „Monitoring prava osoba sa invaliditetom“.

Namjera je da 38 bh. organizacija tokom dvogodišnjeg projekta nadzire poštivanje prava ovih osoba, te u konačnici izrade alternativni izvještaj o provedbi UN Konvencije koji će pružiti jasniju sliku o pravima osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.

Prema procjenama, u Bosni i Hercegovini živi oko 480.000 osoba sa onesposobljenjem. Ova lica čine najugroženiju kategoriju stanovništva nakon nacionalnih manjina. Diskriminacija prilikom edukacije ili zapošljavanja, manjak novčane podrške, te nemogućnost korištenja javnog saobraćaja, samo su dio problema pripadnika ove populacije.

Istovremeno, iako je potpisnica, Bosna i Hercegovina u cijelosti ne provodi ni UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koja podrazumijeva da se ovim osobama obezbijedi puno ostvarivanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda bez diskriminacije na osnovu invaliditeta.

To je razlog zbog kojeg će predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom iz Tuzle, Mostara, Bijeljine, Doboja i Sarajeva nadzirati provođenje obaveza Konvencije, kaže za RSE koordinatorka projekta „Monitoring prava osoba sa invaliditetom“ Nataša Maros.

Ilustracija

Ilustracija

„Sve organizacije će imati koristi od ovog projekta tako što će imati obuku kako da vrše monitoring, napraviće na kraju taj alternativni izvještaj koji će biti dokaz njihovog života i toga kako se Konvencija sprovodi, odnosno ne sprovodi u stvarnosti. Na osnovu toga će onda moći da se bore, da zagovaraju svoja prava“, navodi Nataša Maros.

Organizacije osoba sa invaliditetom bi, prema Konvenciji, trebale biti jedini partner institucija vlasti o svim pitanjima u društvu koja se odnose na osobe sa invaliditetom. U Bosni i Hercegovini to nije slučaj, navodi predsjednik Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom Tuzlanskog kantona Suvad Zahirović.

„Zato što su organizacije osoba sa invaliditetom, jednako kao i osobe sa invaliditetom - koje su same, na margini društva, bez adekvatne podrške – oni koji imaju dovoljno kapaciteta da pristupe međunarodnim donatorima. Zbog toga postoje i rade“, navodi Zahirović.

Država treba da izjednači prava svih bh. građana, ističe Zahirović:

„Hoćemo da budemo jednaki, ali nećemo da ovisimo o empatiji društva u tome da li imamo pravo na obrazovanje ili nemamo, pravo na pristup javnom saobraćaju, da li imamo pravo na posao ili nemamo u mjeri u kojoj ga imaju drugi građani.“

Sredstva korištena politički

Upoređujući ostale zemlje susjedstva, Bosna i Hercegovina najmanje poštuje prava osoba sa invaliditetom, navodi sekretar Koalicije „Colosi-BN“ iz Bijeljine Milorad Jović.

„Ako ćemo da uzmemo parametre primanja što je danas za jedan normalan život novčani stimulans, skoro dva i po puta su veća primanja u Srbiji i Hrvatskoj u odnosu na naše osobe s invaliditetom. Prilikom određenih donacija koje su dolazile u Bosnu i Hercegovinu, nisu se obraćali organizacijama lica s invaliditetom, kao licima koja bi na najbolji način ta sredstva iskoristila. Sredstva su se više koristila politički“, tvrdi Jović.

Mine, BiH, ilustracija

Mine, BiH, ilustracija

Bosna i Hercegovina je i dalje minama najzagađenija evropska država. U minskim poljima, nakon rata, ranjeno je oko 1200 osoba. Za razliku od ratnih i civilnih, mirnodopski invalidi u Republici Srpskoj nemaju ni institut koji vrši procjenu njihovog stanja.

„Čovjek koji je obolio, recimo, od dijabetesa, stao na minu, koji je stradao u saobraćaju ili na poslu, nema ruku, nogu, izgubio je vid, on ne može da dobije ocjenu invalidnosti. U Republici Srpskoj ne postoji institut koji vrši ocjenu. Cijene se ratni vojni invalidi i civilne žrtve, dok mirnodopski nemaju primanja, nemaju zdravstvenu zaštitu, nemaju mogućnost prekvalifikacije i zapošljavanja. Ja tvrdim da najteže žive u Bosni i Hercegovini. Država daje beneficije ratnim vojnim invalidima, i to je sasvim normalno i mirnodopski invalidi se ne bune zbog toga, međutim, mi hoćemo jednake mogućnosti.“

Predstavnica Koalicije „Zajedno smo jači“ iz Hercegovačko-neretvanskog kantona Jasna Rebac vjeruje da će projekat „Monitoring prava osoba sa invaliditetom“ itekako pomoći u rješavanju problema ove populacije.

„Ovaj projekat će omogućiti svakoj osobi sa invaliditetom da se posluži i njom dokaže da ono što piše u zakonima politikama, strategijama, ne znači da su ta ljudska prava i stvarna“, navodi Rebac.

Budući da je 2009. ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, Bosna i Hercegovina je dužna da u tekućoj godini podnese prvi izvještaj o primjeni te konvencije u domaćem zakonodavstvu, ističe predsjednik Koordinacionog odbora organizacija osoba sa invaliditetom Kantona Sarajevo Fikret Zuko:

„Država će pripremiti izvještaj onako kako ona misli da treba, ali se vjerovatno neće upuštati detaljnije u analizu šta je na terenu i da li stvarno osobe s invaliditetom imaju koristi od Konvencije, pa i od zakona koji su usvojeni u Bosni i Hercegovini.“

Nakon što Bosna i Hercegovina krajem 2012. preda izvještaj o primjeni Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, civilni sektor će u naredne dvije godine prikupljati podatke i sačiniti alternativni izvještaj o poštivanju prava ove kategorije stanovništva, te će ga predati UN Komitetu za prava osoba sa invaliditetom.
  • 16x9 Image

    Zvjezdan Živković

    Magistar komunikologije. Izvještava o kulturi, socijalnim temama i eurointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje portal Balkanskog servisa RSE.

XS
SM
MD
LG