Dostupni linkovi

logo-print

Nedostatak forenzičara otežava identifikaciju nestalih u BiH


Ilustracija

Ilustracija

Identifikacija posmrtnih ostataka ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovine ide sporo, ocjenjuju porodice nestalih osoba, a za to okrivljuju doktore forenzike, za koje kažu da ne rade dobro svoj posao. Međutim, forenzičari kažu kako je problem nedostatak kadra iz te oblasti, ali i preopterećenost postojećih ljekara koji se bave tim poslom s obzirom na činjenicu da, pored identifikacije nestalih, rade i sva druga sudska vještačenja, te predaju na fakultetima. Zahtjevi koje su uputuli institucijama vlasti da obezbijede novac i doktore pošalju na specijalizaciju u inostranstvo, nisu urodili plodom.

Rifat Kešetović jedan je od sedam vještaka sudske medicine, koliko ih trenutno radi u Bosni i Hercegovini na identifikaciji posmrtnih ostataka tijela nađenih u grobnicama širom zemlje. Već 13 godina doktor Kešetović vodi projekat za identifikaciju posmrtnih ostataka vezanih za žrtve nestale u događajima u julu 1995. u i oko Srebrenice. Do sada je identifikovao oko 6.000 osoba, a za naš program pojašnjava na koji način teče proces identifikacije nakon ekshumacije.

Rifat Kešetović

Rifat Kešetović

„Proces ide od trenutka ekshumacije pronađene grobnice, odnosno pojedinačnog groba ili posmrtnih ostatak na površini zemlje. Nakon toga slijedi sudsko-medicinska, kriminalističko-tehnička obrada, uzimanje uzoraka za DNK analizu koji se šalju u laboratorije Međunarodne komisije za nestale osobe. Po povratku rezultata sa DNK analize, pristupa se identifikaciji tih posmrtnih ostataka. Naravno, sve nije tako jendostavno, jer se u ovom slučaju radi o velikom broju sekundarnih masovnih grobnica gdje se nalaze izmiješani dijelovi tijela, pa se u posljednjih nekoliko godina više radi o reasocijaciji, odnosno pripajanju ranije razdvojenih dijelova tijela u cilju krajnje identifikacije“, priča Kešetović.

Osim forenzičkog posla koji obavlja, Rifat Kešetović je profesor pri tuzlanskom Medicinskom fakultetu, ali i sudski vještak u svim drugim slučajevima. Priznaje kako je nedostatak ljekara forenzičara dugogodišnji problem u Bosni i Hercegovini s obzirom na veliki broj neidentifikovanih posmrtnih ostataka.

„Zaista je dugogodišnji problem nedostatak kadra iz te oblasti. To je jedan od problema. Mi smo cijelo vrijeme ukazivali ne samo na kadrovsku nego i na tehničku nedovoljnost lokalne forenzičke zajednice da uspije ovaj proces ubrzati ili u najkraćem mogućem roku završiti“, kaže Kešetović.

Porodice žrtava nezadovoljne

Nermin Sarajlić je šef katedre za sudsku medicinu pri Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godinama je radio na identifikaciji žrtava sa područja Bosanske Krajine i sjeverozapadne Bosne. Trenutno je angažovan na identifikaciji osoba nestalih u istočnoj Bosni i u Hercegovini, što dokazuje, kako kaže, da Bosna i Hercegovina ima nedovoljan broj forenzičara.

„Mi smo davno predlagali da se u okviru Instituta za nestale osobe oformi i forenzičko odjeljenje, gdje bi se onda zaposlili specijalisti sudske medicine, antropolozi i arheolozi. To, nažalost, nikada nije prihvaćeno, tako da je činjenica da pored našeg klasičnog posla specijalista sudske medicine, koji uključuje i obdukcije i vještačenja, nastavu na medicinskim fakultetima, stomatološkim, kriminalistici, pravnim fakultetima, logično je da nas mali broj ne može adekvatno pokrije potrebe ekshumacija i forenzičke obrade i identifikacije ekshumiranih osoba“ , pojašnjava Sarajlić.

Iako ljekari sudske medicine priznaju kako ih nema dovoljno i da pored identifikacije tijela žrtava obavljaju i sve druge poslove vezane za sudsku medicinu, u udruženjima porodica nestalih upravo njih krive za to što se proces identifikacije odvija sporo.

Damir Marjanović

Damir Marjanović

„Doktori forenzičari se ponašaju samovoljno pošto svi predaju na fakultetima, rade krvne delikte, rade sve. I onda, kad mu padne na pamet, on ode u kosturnicu, pa hoće li uzeti jedan, dva, tri koštana uzorka, hoće li izvršiti sklapanje posmrtnih ostataka, to sve zavisi od njega i od njegove volje“, kaže Milan Mandić, predsjednik Udruženja nestalih i zarobljenih Sarajevsko-romanijske regije.

Međutim, doktor Rifat Kešetović ponavlja da je manjak kadra suštinski problem.

„Treba u kontekstu cijele ove priče, zapravo jučer je trebalo obnavljati te kadrove, edukovati nove ljude i pojačavati timove koji to rade. Ali, situacija je takva kakva jeste. Mi smo sa svoje strane pokušali da utičeno na to, međutim, to ne ide“, kaže Kešetović.

Damir Marjanović, profesor na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu smatra da bi bilo jako dobro da BiH ima kontinuiran vid edukacije ljudi iz oblasti forenzike, sudskih medicinara, posebno forenzičkih antropologa koji jako nedostaju u BiH.

"Bilo bi neophodno povećati broj tih ljudi ne samo radi ovoga identifikacijskog projekta nego upravo i zbog drugih stvari koje forenzičari antropolozi i sudski medicinari u drugim istragama mogu da urade. Drugi problem je, prema našim informacijama, problem finansiranja, zato što se ICMP prvenstveno oslanja na novac izvana. Koliko je meni poznato, jako su mala ili skoro nikakva ulaganja svih bh. nivoa vlasti u taj proces. Vjerujem da bi bilo jako dobro i u krajnjem slučaju bilo bi logično za očekivati da BiH kao država počne ulagati mnogo više identifikacije žrtava rata - jer identificiraju se Bosanci i Hercegovci. Ne možemo do vijeka očekivati da taj novac dolaza izvana, da Amerika, Holandija, EU, ili bilo koja druga zemlja da ima više želje da identificira ljude u BiH nego što to ima naša vlast. S te strane definitivno treba povećati ulaganja“, zaključuje Marjanović.
  • 16x9 Image

    Dženana Karabegović

    Diplomirani žurnalista. Od 1999. prelazi iz Tuzle u Sarajevo, gdje u bh. dopisništvu RSE počinje raditi kao novinarka. Obrađuje političke teme, uređuje i vodi radijske emisije i urednica je magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG