Dostupni linkovi

logo-print

Priče raseljenih: Najgore je što si u svom gradu, a nisi nigdje


Jedan od kolektivnih centara u BiH, Čapljina, ilustrativna fotografija

Jedan od kolektivnih centara u BiH, Čapljina, ilustrativna fotografija

Devetnaest godina nakon rata u BiH oko 7.000 raseljenih osoba još uvijek živi u alternativnom smještaju. Oko 2.600 porodica živi u 160 kolektivnih centara, od kojih je najveći broj u Federaciji. Prije dvije godine vlasti BiH pokrenule su projekat s ciljem konačnog zatvaranja kolektivnih centara i trajnog zbrinjavanja ovih porodica. Osigurano je oko 100 miliona eura, koje čine sredstva iz bh. budžeta i kredita Razvojne banke Vijeća Evrope.

Od početka rata Sarajka Ferida Grabovica u svom gradu selila se šest puta. Posljednjih osam godina smještena je u hrasničkom kolektivnom centru. Prije gotovo četiri godine ekipa Radija Slobodna Evropa posjetila je Feridu. Tada se nadala da će konačno riješiti stambeno pitanje, jer su kantonalne vlasti obećale izgraditi zgradu u sarajevskom naselju Šip. Bolno je, kaže Ferida, kad si u svom gradu, ali bez krova nad glavom.

„To ti je najgore. Najviše te to boli – što si u svom gradu, a, možeš reći, nisi nigdje.“

Od obećanja nije bilo ništa, a Ferida je u ove četiri godine, promijenila samo sobu u hrasničkom kolektivnom centru.

„Kako nismo razočarani? Svaki put nešto obećavaju, a ništa. I niko ti neće da kaže pravu istinu koliko ćeš ostati tu. Sad kaže: biće do jeseni, biće do proljeća... Tako ovih sedam, osam godina – sve: biće, biće. Ja sam došla ovdje kao na dva mjeseca. A ostala sam sedam, osam godina.“

U kolektivnom centru u Hrasnici trajni smještaj čeka još 14 porodica. A samo u Kantonu Sarajevo oko 1.700 porodica sa 3.553 člana ima status raseljenih osoba. U alternativnom smještaju je više od 50 porodice, i to u stanovima koje im je privremeno dodijelio na korištenje Sarajevski kanton.

Njihove životne priče prepune su gorčine. Takva je i sudbina Semaide Čavkušić, izbjeglice iz Višegrada, koja je među najstarijim stanovnicima Centra. Prošla je golgotu Srebrenice i Žepe sa dvoje maloljetne djece, ali je, nažalost, odmah nakon rata izgubila sedamnaestogodišnjeg sina i ostala sama sa kćerkom. Sada, bez primanja, živi sama u kolektivnom centru u Hrasnici, a želja joj je da konačno dobije stalni smještaj.

„Kako nije tužno potucati se po tuđim kućama!? 1992. sam izišla iz Višegrada. Kuća izgorjela, sve izgorilo, nema ništa. To je tamo niz Drinu. Nema se gdje vratiti. Niti se vraćamo. Nit' bih se vratila.“

Stanari kolektivnih centara u BiH žive u sobicama od desetak kvadrata, gdje ne mogu staviti ni sve svoje stvari, ni uspomene iz nekadašnjeg, sretnijeg, života. Prinuđeni su koristiti i zajednička kupatila. I tako gotovo dvadeset godina.

Sedam hiljada ljudi u BiH strpljivo čeka da konačno dobije krov nad glavom. Vlasti su ponovo pokrenule projekat zatvaranja kolektivnih centara u Bosni i Hercegovini. No i taj projekat tek treba biti realizovan, iako su ga vlasti pokrenule prije dvije godine. Sulejman Alikadić, pomoćnik ministra za raseljene osobe i izbjeglice Federacije BiH:

„U Federaciji ima 91 kolektivni centar; 80 posto ćemo zatvoriti. 2400 i nešto stanova je socijalnih stanova u zgradama, a negdje oko 140 stambenih je rješenja u centrima za socijalnu gerijatriju, specijaliziranim ustanovama za prijem osoba, jer u kolektivnim centrima ima starih, bolesnih, dakle, nije za njih stambeno rješenje, da dobiju privremeni stan, nego da se smjeste u neku ustanovu u kojoj mogu dobiti i drugu podršku. Ovi socijalni stanovi biće kreirani prema potrebama porodica i biće u vlasništvu opština. Koristiće se kao socijalni stanovi.“

Mustafa Alikadić iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH kaže:

„Sam projekat će biti embrion uvođenja socijalne politike i socijalnog stanovanja, jer mi je nemamo poslije rata, nemamo je kao takvu, bar ne na državnom nivou i neartikulisanu nekim zakonskim oblikom. Inače, tim projektom bi trebali da se zatvore svi kolektivni centri u Bosni i Hercegovini. I to je njegova najveća vrijednost, mada nisu svi obuhvaćeni iz tog razloga što će tehničkom i socijalnom evaluacijom biti riješeno pitanje stvarne sudbine nekih od tih naseobina, zgrada, ili već šta se tu nalazi. Ali, ovih 2.600 porodica u 160 kolektivnih centara će biti sigurno izvedeno, s tim što ti korisnici neće biti vlasnici.“

Ovaj projekat je tek u povoju. Prema očekivanju nadležnih, stanovnici kolektivnih centara uselit će se u svoje domove najkasnije za četiri godine.

  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG