Dostupni linkovi

logo-print
Venecuela je počela sedmodnevnu žalost zbog smrti predsjednika Hugo Chavez koji je preminuo u u četvrtak u 59. godini nakon dvogodišnje bitke sa rakom.

Oko 11 sati po lokalnom vremenu povorka sa kovečegom sa Chaveozovim tijelom, prekirivenim venecualanskom zastavom, je krenula kroz prepune ulice Caracasa od bolnice u kojoj je Chavez umro do Vojne akademije gdje će njegovo tijelo biti izloženo do petka kada će biti održana sahrana.

Mnogi ljudi su obučeni u crvene majice ili košulje, Chavezov zaštitini znak, ili ogrnuti u zastave Venecuele.

Iz cijelog svijeta stižu telegrami saučešća.

Autokratski populist koji je želio stvoriti bogato i ravnopravno socijalističko društvo umro je u Caracasu nakon posljednjeg ciklusa terapije u Havani gdje je nekoliko puta operisan i gdje se liječio od 2011. godine.

Ranije u četvrtak je bilo objavljeno da se njegovo stanje pogoršalo i da je dobio novu infekciju respiratornih organa.

Potpredsjednik Nicolas Maduro preuzeće dužnost do novih izbora koji bi se morali održati u roku od mjesec dana.

Opozicioni čelnik Henrique Capriles, koga je Chavez porazio na novembarskim izborima, pozvao je Vladu da "se ponaša u skladu sa svojim ustavnim dužnostima". On je porodici izrazio saučešće riječima "bili smo protivnici, ali nikada neprijatelji".

Venezula je jedan od vodećih proizvođača nafte i njena cijena je naglo porasla nakon Chavezove smrti, javljaju svjetske agencije.

Sistematični kritičar SAD blizak Fidelu Castru i drugim ljevičarima i anti-zapadnim vođama u svijetu, Chavez je inspirisao ljevičarski preporod širom Latinske Amerike. No njegovom smrću stvoreni su uvjeti za „talasanja“, ne samo u Venecueli, nego i u Kubi, Boliviji i Ekvadoru, Chavezovim najbližim saveznicima u regiji.

Bijela kuća naglašava da će, sada kad se otvara novo poglavlje, SAD ostati „predane promicanju demokratskih principa, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava".

Ruski stalni predstavnik u UN-u, Vitalij Čurkin, kazao je da je Chavez bio veliki političar, za svoju zemlju, Latinsku Ameriku i svijet.

Ministar vanjskih poslova Velike Britanije William Hague je rekao da je "tužan" te da je Chavez ostavio "trajan učinak" na Venezuelu.

Neizvjesnost

Vlada Kube proglasila je trodnevnu žalost, podsjećajući da je njihov predsjednik Castro doživljavao Chaveza kao rodjenog sina.

Predsjednica Argentine Cristina Fernandez de Kirchner, kao bliska Chavezova prijateljica, obustavila je sve aktivnosti.

U Peruu je odata počast minutom šutnje, a bolivijski predsjednik Evo Morales izjavio je odmah dolazi u Caracas. Ekvadorska vlade je objavila da gubitak osjeća kao svoj vlastiti.

Gorljivi vođa, junak siromašnih u Venezueli, nastojao je preoblikovati zemlju u socijalističku državu, ali umjesto toga većina građana je ostalo siromašna, unatoč ogromnom naftnom bogatstvu.

Chavez, koji je preuzeo vlast u 1999-toj, želio je biti novi Simon Bolivar - borac za nezavisnost Latinske Amerike iz 19. stoljeća.

Tokom vladavine čvrsto je kontrolirao vladu i ekonomiju, te je nacionalizirao naftnu i još neke industrije, te uspio marginalizirati tradicionalnu elitu i srednju klasu u nastojanju da pretvori Venezuelu u socijalističku država u svojoj, kako ju je nazivao „Bolivarskoj revoluciji“.

Analitičar latinoameričkih prilika sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu Nemanja Džuverović kaže za RSE da je Chavez josljednjih deset godina bio glavna ako ne i jedina politička figura u Venecueli.

"Donosio je sve odluke i od njega je zavisilo sve što se događalo u Venecueli tako da se može u svakom slučaju porediti sa Jugoslavijom osamdesetih ili nekim zemljama istočne Evrope."

Na pitanje šta čeka Venecuelu posle smrti predsjednika te da li je izvjesno da će Maduro biti taj koji će ga nasljediti, Džuverović odgovara:

"Meni se ne čini da se pobeda Madura na predstojećim izborima ne dovodi uopšte u pitanje, ali se dovodi u pitanje da li će on uspeti da izdrži mandat obzirom da on nije Chavez, nema tu snagu u partiji, u Vladi koja je sastavljena od mnoštva stranaka, sindikata, treba sve njih održati na jednom mestu što je Chavez uspevao da uradi, ali čini se da Maduro nema tu mogućnost niti ima tu sposobnost," rekao je Džuverović, dodajući da će Maduro biti kandidat Ujedinjene socijalističke partije, dok će sa druge strane biti kandidat opozicije koji je bio i na prošlim izborima pre mesec dana kada je pobijedio Chavez.


VIDEO: Pristaše Chaveza tuguju na ulicama Venezuele

Rođen 1954. u obitelji učitelja, Hugo Rafael Chavez Frias, je govorio kako mu je želja igrati košarku u najvećoj nacionalnoj ligi, i to ga je vodilo do vojne akademije. Pridružio se vojsci 1975. i postao vođa elitne padobranske jedinice.

Dok je bio u vojsci, Chavez se pridružio oficirima koji su u tajnosti oformili Venezuelansku narodno-oslobodilačku vojsku, te se počeo susretati s marksističkim oporbenim čelnicima. Kasnije je formirao Bolivarijanski revolucionarni pokret.

Chavezova vojna karijera, koju je dijelom proveo boreći se protiv ljevičarskih pobunjenika, trajala je 17 godina.

Godine 1992, vodio je neuspješni vojni udar nakon kojeg je „zaradio“ dvije godine u zatvoru, zajedno s tisućama svojih pristaša. No, kasnije je pomilovan.

Nakon puštanja na slobodu, formirao je ljevičarsku političku stranku pod nazivom Pokret Pete Republike, a uvjerljivu pobjedu na predsjedničkim izborima 1998. osvojio je zahvaljujući ogromnom nezadovoljstvu građana zbog korumpiranosti političke elite.

Bio je najmlađi izabran predsjednik u povijesti Venezuele. Ustav je „preuredio“ osiguravajući sebi veće ovlasti, a zemlji je promijenio ime - Bolivarska Republika Venezuela. Promjena ustava na referendumu je dobila 88 posto potpore javnosti.

Hugo Chavez, koji se često pojavljivao u javnosti sa svojim zaštitnim znakom - crvenom majicom, kritizirao je kapitalizam, a naftno bogatstvo zemlje koristio je za izgradnju stanova za ljude s nižim primanjima čime je osigurao ogromnu popularnost kod siromašnih.


Politički prijatelj mu je bio i Moamer Gadafi. U junu 2009. je tvrdio kako njih dvojica ispisuju novu stranicu povijesti.

„Mi mijenjamo povijest, suprostavljamo se imperijalizmu, buržoaziji, suočavamo se s nerazvijenosti i kolonijalizmom koji je naš narod pretrpio u posljednjih 500 godina."

U 2002. pojačao je kontrolu nad državnom naftnom kompanijim, što je dovelo do brojnih protesta. Vojska ga je nakratko uklonila s vlasti, no vrlo brzo se vratio u predsjedničku palaču.

Dvije godine kasnije, opozicija ga nije uspjela opozvati i tada ga je na referendumu podržalo 59 posto birača.

Chavez je bio vođa koji se rado samoreklamirao. Imao je i tjednu radijsku i televizijsku emisiju pod nazivom "Hello predsjedniče." Znao je u tim emisijama govoriti satima.

Česta meta bili su mu mediji i organizacije za ljudska prava za koje je govorio da su plaćenici stranih vlada, a svoje oponente je nazivao „jenkijima“, saveznicima, „imperijalističke američke vlade“.

Odnosi između Venezuele i SAD-a, pod Chavezom, bili su vrlo napeti. Kritičar američkog rata u Iraku, tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha nazvao je "vragom" u obraćanju pred Glavnom skupštinom UN 2006.

Drugovao je i s drugim američkim kritičarima, poput ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nastojao je ujediniti druge ljevičarske latinsko-američke lidere, uključujući Eva Moralesa iz Bolivije i Rafaela Correu iz Ekvadora te stvoriti regionalnu banku i savez južnoameričkog naroda.

Chavez je ponovno izabran 2006. U decembru 2010., kada mu je isticao mandat, Chavez je kontrolirao parlament koji mu je posebnom uredbom omogućio daljnjih 18 mjeseci vlasti. To je opravdavao činjenicom da zemlja mora organizirano „odgovoriti“ na posljedice elementarne katastrofe, kakva je te godine bila poplava u kojoj je poginulo 40 ljudi.

U oktobru 2012. ponovno je izabran, i to treći put zaredom.

Usprkos ogromnom naftnom bogatstvu, Venezuela je suočena s rastućim kaosom i dubokom recesijom.

Za razliku od drugih uspješnih južnoameričkih ekonomija, Chavezova zemlja se suoačava s nestašicom hrane, energetskom krizom i najvišom stopom inflacije u Latinskoj Americi. Nezaposlenost i siromaštvo su široko rasprostranjeni.

Chavez je za sobom ostavio suprugu i petero djece.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

  • 16x9 Image

    Miloš Teodorović

    Glavni i odgovorni urednik u beogradskom dopisništvu RSE od decembra 2014. Višestruko nagrađivan za rezultate postignute u istraživačkom novinskom, radio i TV novinarstvu.

XS
SM
MD
LG