Dostupni linkovi

logo-print

Povratnici i raseljeni na kazanu narodne kuhinje


Javna kuhinja u Doboju, juni 2016.

Javna kuhinja u Doboju, juni 2016.

Korisnici javne kuhinje u Doboju uglavnom su raseljeni i povratnici. To su ljudi koji žive u kolektivnom centru ili skromnim domovima sa minimalnim primanjima ispod granice ljudskog dostojanstva.

Narodna kuhinja u Doboju osnovana je nedugo poslije majskih poplava 2014. godine.

Među korisnicima javne kuhinje u Doboju je i Zijad Aličić koji po hranu dolazi na biciklu. On, supruga i njihovo šestogodišnje dijete žive u trošnoj kući na gradskoj periferiji.

Zijad i supruga su nezaposleni. Jedino redovno primanje koje imaju ovi ljudi je dječiji doplatak od 18 eura. Zijad kaže da povremeno, ne birajući poslove, radi kao nadničar.

"Boriš se, radiš. Ako nećeš zapeti i od poljoprivrede sebi zaraditi – nećeš imati ništa. Ne možeš dočekati zimu, ako sebi nisu hranu obezbijedio. Radimo malo poljoprivedu, plastenik. Biće pšenice, graha, krompira, tako da ćemo imati brašno, krompir, hranu za zimu. Ovo što tek dobiješ parica, platiš obaveze i opet ne možeš sve platiti. Uvijek preskačeš po jedan mjesec. Krpiš se, samo da te ne tuže i da ne isključuju", priča Aličić.

U javnu kuhinju u bivšoj vojnoj zgradi pored kasarne Oružanih snaga BiH koju je na korištenje dobila Gradska uprava, kao i Zijad Aličić, sa plastičnom kanticom u cekeru dolazi i Ilija Mikulić, koji već deset godina godina živi u kolektivnom centru u Domu penzionera u Doboju.

Mikulić je ratni vojni invalid desete kategorije. Mjesečna naknada za ratne veterane sa tim stepenom invaliditeta u Republici Srpskoj iznosi oko 15 eura. To je Mikulićevo jedino primanje. On ima 60 godina.

"To mi je sve primanja. Dokupi se malo ulja ili tako nešto. Mora se živjeti. I da ih nema nekako se mora živjeti. Težak je život. Ovaj mi obrok dobro dođe. Mnogo znači. Ova generacija nigdje nije prispjela – ni za penziju, niti se može raditi, niti se ima posla. Taman nam dobro dođe", ističe Mikulić.

Ilija Mikulić

Ilija Mikulić

Po hranu dolazi najviše raseljenih osoba iz kolektivnog centra i povratnika u Doboj. Ilija Mikulić kaže da bi ljudima bez primanja ili sa minimalnim mjesečnim naknadama u Doboju i drugim gradovima bilo još teže da sastave kraj s krajem da nije toplog obroka iz kazana javne kuhinje.

"Bilo bi teško. Svaki dan je narod sve siromašniji. Bilo bi teško kad bi se ukinule te javne kuhinje. To bi bilo opasno teško", kaže Mikulić.

Osim raseljenih osoba i povratnika korisnici su i drugi siromašni građani.

Mirsad Hodžić je bivši radnik propale fabrike kompresora Trudbenik u kojoj je nedavno pokrenut stečajni postupak. On kaže da trenutno nema nikakvih primanja.

"Prošle godine dobili smo dvije i po plate. Predao sam 22. aprila za penziju. Čekam rješenje. Kad će biti rješenje – Boga pitaj. Dobijem ovdje hljeb i kuhanje. Gdje ću ja sam sebi spremati i od čega. Odakle?", pita se Hodžić.

Javna kuhinja danas dnevno podijeli oko 250 porcija tople hrane.

"Sprema se svaki dan friška hrana. Dobiju pola hljeba za obrok. Ponedjeljkom imaju kolač. Salatu dobijaju kada se donira", kaže radnica Elza Hasičić.

Osnivači javne kuhinje su lokalna vlast, Islamska zajednica i Međunarodni forum solidarnosti Emmaus, humanitarna organizacije iz susjedne opštine Doboj Istok.

Javna kuhinja u Doboju, juni 2016.

Javna kuhinja u Doboju, juni 2016.

"Zahvaljujući našoj mreži partnera i donatora koje smo imali od ranije, donatora iz Holandije, Njemačke, Italije, Francuske, zatim preko donatora iz Turske i odnedavno Ujedinjenih Arapskih Emirata, dosta nam je taj dio naših aktivnosti olakšan. Tako da mi zasad nemamo problema", objašnjava predstavnik organizacije Emmaus Elmedin Škrebo, te dodaje:

"Ne kažem da ih možda neće biti ako bi se eventualno povećao broj korisnika, ali, normalno, išli bi smišljeno u taj neki plan. Podrška je i zajednice i Grada i vjerskih institucija vrlo bitna, ali nam i ova mreža donatora ulijeva sigurnost za njen rad."

Za sada je izvjesno da će se u ovoj ustanovi bar još godinu dana dijeliti hrana najsiromašnijima građanima Doboja, iako broj korisnika sigurno nije pokazatelj realnog broja stanovnika u stanju socijalne potrebe.

"Vidjećemo kad se bude primicao kraj tog perioda da sjednemo za isti sto, isti osnivači, isti ljudi, da dogovorimo nastavak rada kuhinje. Naravno, ukoliko se pojavi potreba za proširenjem nekih novih kategorija korisnika pokušaćemo izaći u susret i tim ljudima", zaključuje Škrebo.

  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

XS
SM
MD
LG