Zakonska zaštita potrošača u Crnoj Gori postoji, ali se prava potrošača masovno krše. U Centu za zaštitu potrošača ukazuju da se stanje na tržištu posledniih godina pogoršava i da pogotovo nesavjesni trgovci ili kompanije koriste odsustvo adekvatne državne kontole, ali i inerciju potrošača da sporne slučajeve prijave.
Potrošači koje smo anketirali ne osjećaju se zaštićenim. Naprotiv, kažu da su najčešće prevareni nepotpunim deklaracijama, prevarnim cijenama, a žale se i da je kupljeno teško zamijeniti, te da je novac nemoguće povratiti:
I u Centru za taštitu potrošača u poslednje vrijeme bilježe masovna kršenja potrošačkih prava. Najčešće su to nepotpune deklaracije, bez prevoda, koje je teško i pod lupom čitati, ne ispunjavanje obaveza iz garancija i prevarne cijene.
Vlada se, iako blagonaklona prema određenim privrednim subjektima kojima na račun poravnanja otpisuje milionska dugovanja za poreze, kada je o zaštiti građana riječ, poziva na slobodno tržište i ograničen uticaj koji na njemu ima.
Nesavjesni trgovci, sa druge strane, koriste neefikasnost inspekcijskih službi. Na to u izjavi za naš program ukazuje direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević:.
"Vidno je da su stanje na tržištu pogoršale. Pojavile su se neke nepravilnosti koje su bile izrazito učestale ranije, pa su suzbijene. Opet su se,međutim pojavile. Izašle su na površinu. Razlog tome je što nema dovoljno kontrola i trgovci se odmah opuste, vidi da je situacija da se još ponešto zaradi, da se radi labavije i opuštenije. To vrlo bzo stvori sliku kakva je sada."
Česte su primjedbe građana na telekomunikacione kompanije. Oni koje smo anketirali posebno su ljuti na praksu uslovljavanja prodaje jednog proizvida, kupovinom drugog, što je zakonima zabranjeno:
Građani se, medjitim manje ljute na operatere, više na državu. Pa se s pravom pitaju šta radi regulator na tržištu i čije interese on zastupa?
Sudski vještak za telekomunikacije Predrag Boljević godinama ukazuje na štetu koje potrošači trpe i ona se, tvrdi Boljević, mjeri desetinama miliona eura:
„Direktnu finansijsku štetu koju trpi crnogorski potrošač elektronskih komunikacija su enormne. To su desetine miliona eura. Od crnogorskog građanina ukradena je suma koja prelazi 70 miliona eura. Vjerujte mi, niko živi ne reaguje. Da li mene iko želi da čuje?"
Ipak, instrumenti zaštite postoje, a potrošači koji u Crnoj Gori, sudeći po anketi, nijesu neuki ili su bar sve bolje upoznati sa svojim pravima.
Oni, međutim najčeščće pprelaze preko nepravinosti, što na kraju koriste trgovci, ukazuje Olga Nikčević iz Centra za zaštitu potrošača:
„Često potrošači prelaze preko nepravilnosti i time daju neku vrstu podsticaja onima koji krše njihova prava, da to čine češće. Nije ni potrošač u potpunosti nevin, jer on mora da traži zaštitu prava na licu mjesta gdje je uočio da je njegovo pravo prekršeno. Ukoliko to ne uspije postoji više stepenica zaštite, jer instrumenti postoje."
Možda će situaciju donekle promijeniti poslednjih dana pokrenute kampanje koje podrazumijevaju pojačane akcije kontrole kvaliteta proizvoda, monitoringa cijena i upoznavanja građana sa njihovim pravima.
Potrošači koje smo anketirali ne osjećaju se zaštićenim. Naprotiv, kažu da su najčešće prevareni nepotpunim deklaracijama, prevarnim cijenama, a žale se i da je kupljeno teško zamijeniti, te da je novac nemoguće povratiti:
I u Centru za taštitu potrošača u poslednje vrijeme bilježe masovna kršenja potrošačkih prava. Najčešće su to nepotpune deklaracije, bez prevoda, koje je teško i pod lupom čitati, ne ispunjavanje obaveza iz garancija i prevarne cijene.
Vlada se, iako blagonaklona prema određenim privrednim subjektima kojima na račun poravnanja otpisuje milionska dugovanja za poreze, kada je o zaštiti građana riječ, poziva na slobodno tržište i ograničen uticaj koji na njemu ima.
Nesavjesni trgovci, sa druge strane, koriste neefikasnost inspekcijskih službi. Na to u izjavi za naš program ukazuje direktorica Centra za zaštitu potrošača Olga Nikčević:.
"Vidno je da su stanje na tržištu pogoršale. Pojavile su se neke nepravilnosti koje su bile izrazito učestale ranije, pa su suzbijene. Opet su se,međutim pojavile. Izašle su na površinu. Razlog tome je što nema dovoljno kontrola i trgovci se odmah opuste, vidi da je situacija da se još ponešto zaradi, da se radi labavije i opuštenije. To vrlo bzo stvori sliku kakva je sada."
Česte su primjedbe građana na telekomunikacione kompanije. Oni koje smo anketirali posebno su ljuti na praksu uslovljavanja prodaje jednog proizvida, kupovinom drugog, što je zakonima zabranjeno:
Građani se, medjitim manje ljute na operatere, više na državu. Pa se s pravom pitaju šta radi regulator na tržištu i čije interese on zastupa?
Sudski vještak za telekomunikacije Predrag Boljević godinama ukazuje na štetu koje potrošači trpe i ona se, tvrdi Boljević, mjeri desetinama miliona eura:
„Direktnu finansijsku štetu koju trpi crnogorski potrošač elektronskih komunikacija su enormne. To su desetine miliona eura. Od crnogorskog građanina ukradena je suma koja prelazi 70 miliona eura. Vjerujte mi, niko živi ne reaguje. Da li mene iko želi da čuje?"
Ipak, instrumenti zaštite postoje, a potrošači koji u Crnoj Gori, sudeći po anketi, nijesu neuki ili su bar sve bolje upoznati sa svojim pravima.
Oni, međutim najčeščće pprelaze preko nepravinosti, što na kraju koriste trgovci, ukazuje Olga Nikčević iz Centra za zaštitu potrošača:
„Često potrošači prelaze preko nepravilnosti i time daju neku vrstu podsticaja onima koji krše njihova prava, da to čine češće. Nije ni potrošač u potpunosti nevin, jer on mora da traži zaštitu prava na licu mjesta gdje je uočio da je njegovo pravo prekršeno. Ukoliko to ne uspije postoji više stepenica zaštite, jer instrumenti postoje."
Možda će situaciju donekle promijeniti poslednjih dana pokrenute kampanje koje podrazumijevaju pojačane akcije kontrole kvaliteta proizvoda, monitoringa cijena i upoznavanja građana sa njihovim pravima.
