Dostupni linkovi

logo-print

Posle 25 godina od pada Berlinskog zida, podižu se novi


Berlin 25 godina posle osvetljeni baloni umesto nekadašnjeg Zida u blizini Brandenburške kapije, 7. novembar 2014.

Berlin 25 godina posle osvetljeni baloni umesto nekadašnjeg Zida u blizini Brandenburške kapije, 7. novembar 2014.

Pad Berlinskog zida pre 25. godina, 9. novembra 1989., označio je kraj stare i početak nove epohe. Mnogi su sa ushićenjem pratili rušenje zida koji je razdvajao slobodni od nedemokratskog sveta.

Ova je prekretnica toliko značajna da mnogi istoričari smatraju da se takozvani "kratki XX vek", zapravo, završio te, 1989., kada u suštinskom smislu počinje XXI stoleće.

Dvadeset pet godina kasnije, mnogi se sa nostalgijom sećaju tih vremena nadanja, s obzirom na današnju, ne samo ekonomsku krizu, već i izneverene demokratske ideale, strahujući od novih "berlinskih zidova" koje podižu autoritarne politike i to u ime demokratije.

Desetine hiljada građana istočnog Berlina krenulo je tog 9. novembra 1989. ka graničnim prelazima na Zidu, dok je policija bila zatečena. Pojedini oficiri su odlučili da otvore vrata i omoguće prolaz.

Građani su uzvikivali:

"Dole Štazi! Želimo da prođemo!"

"Želimo novu, reformisanu vladu."

"Sloboda."

I građani kod Brandenburške kapije su se oglasili.

"Otvorite kapiju! Otvorite kapiju! Otvorite kapiju!"

Nakon pada Zida, koji su građani rušili pijucima i ostalim oruđima koja su im bila pri ruci, usledilo je slavlje, a građani zapadnog Berlina dočekivali su svoje sunarodnike iz istočnog dela grada kolačima i pićem.

Tadašnje komunističko rukovodstvo Istočne Nemačke bilo je zatečeno.

Ginter Švabovski

Ginter Švabovski

"Danas smo doneli novu odluku da svaki građanin Istočne Nemačke može da slobodno putuje preko granice. Čini mi sa da ta odluka stupa odmah na snagu", rekao je Ginter Švabovski, portparol Politbiroa Komunističke partije u obraćanju javnosti.

Javnosti se obratio i poslednji predsednik Istočne Nemačke, Egon Krenz, koji je 18. oktobra 1989. zamenio Erika Honekera, nakon njegove ostavke.

"Ministar državne bezbednosti Erih Mielke me je pozvao i obavestio da se mnogo ljudi kreće prema granici. Moram sada da donesem tešku odluku. Ili dozvolimo da događaji idu svojim tokom ili da mobilišimo oružane snage kako bismo zaštitili ganice. Druga opcija bi bila skopčana sa rizikom od oružanog sukoba. U ovom trenutku, čak i jedna kap prolivene krvi, bila bi katastrofa za Nemačku", poručio je tada Krenz.

Padu Berlinskog zida prethodila su masovna bekstva građana Istočne Nemačke, koji su nastojali da preko Mađarske i Čehoslovačke napuste zemlju.

Hans-Ditrih Genšer

Hans-Ditrih Genšer

"Nakon zatvaranja granice između Čehoslovačke i Mađarske, izbeglice su ipak pronašle način da se domognu ambasade Zapadne Nemačke u Pragu. Naime, tadašnje komunističko rukovodstvo Čehoslovačke nije garantovalo sigurnost, odnosno da neće vratiti izbegle u Istočnu Nemačku", komentarisao je ove događaje u intervjuu Rojtersu u oktobru 1989. Hans-Ditrih Genšer, tadašnji ministar inostranih poslova Zapadne Nemačke, te istakao:

"Ja sam razgovarao o tome u Njujorku sa šefom diplomatije Čehoslovačke i on mi je hladno i kratko rekao - Moraćete da razgovarate sa vlastima u Istočnoj Nemačkoj. Ako one dozvole izbeglicama da odu, mi ćemo ispoštovati tu odluku. U suprotnom, mi ćemo ih vratiti u zemlju."

Genšer se obratio izbeglicama iz Istočne Nemačke sa balkona nemačke ambasade u Pragu 30. oktobra 1989.

"Došli smo da vas obavestio da od danas možete slobodno da putujete", kazao je ondašnji šef diplomatije Zapadne Nemačke.

Mihail Gorbačov

Mihail Gorbačov

U međuvremenu, tadašnji sovjetski lider Mihail Gorbačov govorio je u oktobru 1989. u Istočnom Berlinu o pritisku na vlasti u Istočnoj Nemačkoj da sprovedu reforme predviđene glasnošću i perestrojkom koje je pokrenuo sredinom 1980-ih.

"Siguran sam da će ljudi sami odlučiti šta je nužno za njihovu zemlju. Znamo naše nemačke prijatelje veoma dobro i njihovu sposobnost da analiziraju, uče, predviđaju i, ako je nužno, naprave korekcije. Imamo puno poverenje u njih", naveo je Gorbačov.

Dve godine ranije, 1987., i američki predsednik Ronald Regan je uputio poruku pred Berlinskim zidom.

"Tokom 1950-ih Hruščov je predviđao - Sahranićemo vas. Međutim, danas na Zapadu svedoci smo postojanja slobodnog sveta, koji je dostigao nivo prosperiteta neviđen u čitavoj ljudskoj istoriji. U komunističkom svetu, vidimo neuspehe, tehnološku zaostalost, sve niže standardu u zdravstvu, čak i sve manje hrane. Gospodine Gorbačov, otvorite ovu kapiju. Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid", reči su Regana.

(Fotogalerija: Početak i pad Berlinskog zida)


Iako su se promene nazirale, Berlinski zid je izgledao, kako ističe Timoti Garton , kao Alpi. I bivši vodeći češki disident, a potom predsednik, Vaclav Havel, istakao je u intervjuu za RSE, povodom 20-te godišnjice promena, da se one nisu mogle tačno predvideti.

"Bilo je jasno da će se pre ili kasnije pokrenuti grudva koja će prerasti u lavinu. Međutim, niko nije znao kada će se to desiti. Nismo bili proroci. Ali je bilo očito da ti dani dolaze", pojasnio je Havel.

(Video: Vaclav Havel - Plišana revolucija, 1989.)


Svedok rušenja Berlinskog zida bio je i doktor Karsten Dümmel.

"To je za mene bio vrlo sretan momenat, u koji nisam verovao jer sam dvije godine prije pada Zida bio otkupljen od Zapadne Nemačke i oslobođen iz zatvora u Istočnoj Nemačkoj. Nisam verovao u to jer sam u tom momentu radio kao docent na jednom univerzitetu blizu švajcarske granice. Mislio sam da će nakon pada Berlinskog zida ući sovjetske trupe", rekao je za RSE Dümmel, inače direktor Predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u Bosni i Hercegovini.

On ističe da ne možemo da zamislimo šta je pad Berlinskog zida značio, ne samo za ujedinjene Evrope.

"To je od velikog značaja širom sveta, bilo za istočnu ili zapadnu Afriku, Aziju. Pad Berlinskog zida promenio je povest sveta. Doveo je do okončanja hladnih ratova, koji su do tada vladali. Pad Berlinskog zida značio je pad Aparthejda, približavanje Senegala i Namibije, približavanje i okončanje tvrdog odnosa između Severne i Južne Koreje, u koju je došlo 2.000 izbeglica nakon pada Berlinskog zida", smatra Karsten Dümmel.

Gorbačov: sovjetska intervencija izazvala bi Treći svetski rat

Nakon pada Berlinskog zida, Nemačka se ujedinila sledeće godine.

"Pad Berlinskog zida označio je kraj Hladnog rata. To je omogućilo period jedinstva, pravde i slobode u Nemačkoj i celoj Evropi. Zbog toga će 9. novembar zauvek biti veliki, radostan dan za sve nas", ukazala je kancelarka Angela Merkel na 20. godišnjicu ovih događaja.

I Vladimir Putin je pre pet godina, kao ruski premijer, istakao da je to bio "epohalni događaj".

Vladimir Putin

Vladimir Putin

"Pad Berlinskog zida je verovatno jedna od najvidljivijih manifestacija promena u svetu. Za nemački narod to je istorijski datum, kojim je povučena linija između tužne prošlosti, postavši prekretnica za ujedinjenje Evrope", rekao je Putin.

Ipak, deo građana Rusije smatra da je tadašnji Sovjetski Savez olako prepustio istočnu Evropu, kriveći za to Mihaila Gorbačov.

Istovremeno, Gorbačov je pre pet godina odbacio ove kvalifikacije.

"Mnogi ljudi u Rusiji govore da sam prepustio teritorije pod kontrolom tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Međutim, čega sam se ja odrekao i šta sam dao? Poljsku, Poljacima, Čehoslovačku - Česima i Slovacima. To je istovremeno olakšalo i život našoj zemlji. Zamislite da je skoro pola miliona elitnih i dobro naoružanih sovjetskih vojnika, koji su tada bili razmešteni u Istočnoj Evropi, intervenisalo i sprečilo tamošnje narode da slobodno biraju. To bi bez sumnje izazvalo Treći svetski rat", konstatovao je Mihail Gorbačov u intervjuu za RSE.

(Fotogalerija: Berlinska Željezna zavesa)


U bivšim komunističkim zemljama pokrenute su reforme koje su omogućile njihovu demokratizaciju. Međutim, ova društva se suočavaju sa mnogim izazovima, pre svega korupcijom, produbljivanjem nejednakosti, pa su mnogi građani nezadovoljni.

Takođe, sve su vidljivije razne forme autoritarne demokratije kao takmaca liberalnoj, pa ima još društava čiji su građani neslobodni.

"I danas ima onih koji žive unutar zidova tiranije - kojima su uskraćena osnovna ljudska prava koja sada slavimo. Zbog toga se ovaj dan posvećen i njima, isto koliko i nama - onima koji veruje da će, bez obzira što se suočavaju sa represijom, ti zidovi biti srušeni", upozorio je 2009. američki predsednik Barak Obama.

Jugoslavija pogrešno shvatila pad Berlinskog zida

I u bivšoj Jugoslaviji, koja je u vreme pada Berlinskog zida bila u velikim političkim previranjima, i dalje je živo sećanje na taj događaj.

Raif Dizdarević, koji je dužnost ministra spoljnih poslova SFRJ obavljao do 1987., seća se u razgovoru sa Gordanom Sandić Hadžihasanović pada Berlinskog zida i perioda kada su se pojavili prvi znaci otopljavanja odnosa među velikim silama.

"Po poslovima koje sam radio, bio sam neposredniji savremenik onih procesa koji su počeli i odvijali se nekoliko godina prije pada Berlinskog zida. To su godine, kada je počelo da se menja stanje u kome je prevladavala konfrontacija i zarobljenosti mira strahom od rata. Nastupilo je vrijeme u kome je, umjesto prevage konfrontacije, počeo proces pregovaranja", kaže Dizdarević.

Dizdarević se priseća prvog sastanka Gorbačova i Regana, u Ženevi.

"Mislim da je to bilo 1987., kada su konstatovali da je trka u naoružanju dostigla nivo u kome su je akumulirano ogromno nuklearno naoružanje pa se postavilo pitanje njegove sudbine. Od trke u naoružavanju, došllo se do jedne tačke - kako krenuti u traženju puteva njenog zaustavljanja i početi razoružanje. Postignuti su neki prvi, ali ohrabrujući koraci, koji će onda padom Berlinskog zida dovesti do ozbiljnih dogovora onih koji su se do juče konfrontirali i bili nosioci te trke, koja je bila strašan dio hladnog rata", ističe on.

Šef jugoslovenske diplomatije, u vreme rušenja Berlinskog zida, Budimir Lončar, pojašnjava u razgovoru sa Enisom Zebićem da je ovaj događaj simboličan čin, do koga su doveli višegodišnji dublji procesi.

Budimir Lončar

Budimir Lončar

"Berlinski zid je bio simbol Hladnog rata i Gvozdene zavjese i to opipljive, materijalno izražene. Rušenje Zida je, istovremeno, bio simbol napuštanja hladnog rata. On je simbolično, psihološki, bio ta prelomna točka. Nije Berlinski zid sam po sebi ništa značio, bez onoga što ga je okruživalo, proizvelo i srušilo. Nije ga srušila spontana masa, već razvitak, a prije svega evolucija u Sovjetskom Savezu i pravovremena orijentacija Njemačke. Oni su tu odigrali veliku i značajnu ulogu. Treći faktor je bila Amerika, koja je prihvatila otvaranje Sovjetskog Saveza i kooperirala u završetku hladnog rata", navodi Budimir Lončar.

Lončar se priseća priznanja koje je dobio od nemačkih vlasti zbog politike za koju se zalagao:

"Bio sam ministar vanjskih poslova Jugoslavije. Ona je uvijek bila angažirana i aktivna na prevazilaženju Hladnog rata. Prvo u njegovom neširenju, a onda u jačanju komponenti kojima se ublažavao, a na kraju i završio Hladni rat. Bio sam u Njemačkoj ambasador i takvu politiku sam tamo provodio. Našao sam komplementarnost s njihovom politikom i bio sam na neki način jako eksponiran u ime politike koju sam tamo predstavljao. Zbog toga sam dobio uokvireni mali dio Berlinskog zida. Kada je srušen, nekim svetskim državnicima i diplomatima, ne baš brojnim, dat je jedan uokviren komadić. Ja sam dobio od Genšera jedan takav uokvireni komadić kao znak priznanja da sam se borio za njegovo rušenje od početka", reči su Lončara.

Tadašnji politički disident sa Kosova Adem Demaći kazao je Amri Zejneli da ga je vest o rušenju Berlinskog zida zatekla je u zatvoru u Staroj Gradiški, gde je izdržavao zatvorsku kaznu.

"Mi smo to pratili vrlo živo jer ljudi u zatvoru prate sve što se dešava zato što nemaju šta drugo da rade. Doživeli smo to kao početak. Verovali smo da će stvari u svetu da dođu na svoje mesto. Mi smo verovali da će se jednog dana dogoditi ujedinjenje Nemačke, ali ne na tako miran način, da se neće usprotiviti neke sile koje nisu to želele. Pale su sve barijere i smetnje, koje smo predviđali i kojih smo se bojali. Mi smo to doživeli kao početak otvaranja perspektive i za neke druge, manje narode, da i oni jednog dana ostvare svoj san i želju da se ujedine", smatra Demaći.

(Fotogalerija: Plišana revolucija 1989.)


Nadežda Čačinović, profesorka na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, podseća da je komunistički svet, uključujući i Jugoslaviju, bio zahvaćen promenema još od Titove smrti.

"Povijesno gledano, to nije bio jedini presudan događaj jer mu je prethodio niz promjena, ne samo što se tiče Perestrojke i Gorbačova, već su tada u proljeće vođeni razgovori u Poljskoj za okruglim stolom. Stvari su se promijenile, a da ne govorimo o onom što se ovdje događalo. Imali smo jednu vrstu dramatičnoga osjećaja već godinama. U Jugoslaviji, od Titove smrti, takva vrsta promjene je bila stalno otvorena. Mi smo imali osjećaj da se i drugdje nešto mijenja i na neki način je to potvrđivalo naše pokušaje da nešto napravimo. Ipak, nisam vjerovala da će se čitava konstrukcija realnog socijalizma tako brzo urušiti. Sam trenutak rušenja Berlinskog zida je ipak bio veseo događaj. Niko nije mogao ostati ravnodušan. Sjećam se da je bilo lijepo gledati kako se prave rupe u zidu", konstatuje Čačinović.

Profesor Univerziteta u Banja Luci, Miodrag Živanović, ukazuje na dvostruke posledice pada Berlisnkog zida na sadašnje odnose u Evropi.

Miodrag Živanović

Miodrag Živanović

"Taj potez ili strategija rušenja zida je donijela neke dobre stvari, ali, kako biva u politici, i nekoliko loših. Prije svega, došlo je do ujedinjenja Njemačka, pa su ideološki Istok i Zapad dobili neke nove predznake i konotacije. Danas Njemačka preuzima u Evropi ulogu hegemona, a nekoliko članica EU, koje su prve postale članice, ponašaju se kao su tvorci svega toga, dok sve druge nemaju takvu ulogu, posebno ne one koje su u posljednje vrijeme ušle u Uniju. To nije dobro jer, po mom sudu, to može izazvati i međusobne konflikte ili različite stavove članica Unije o najvažnijim pitanjima koja su pred njima. U svakom slučaju, mislim da je rušenje Berlinskog zida donijelo više pozitivnih predznaka, negoli negativnih. Istorija je nepredvidiva i vidjet ćemo da li će se to stavljati u prvi plan ili će možda ovi konflikti i sve drugo što opterećuje Uniju, biti na tom putu", tvrdi Živanović.

Nacionalizam umesto demokratskih reformi

I u Jugoslaviji su, kao i u istočnoj Evropi, bila velika očekivanja od promena, naglašava Branko Caratan, profesor politologije na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije Dag Hammarskjoeld.

"Na događaje u Hrvatskoj i Jugoslaviji utjecali su događaji u Istočnoj Evropi i Sovjetskom Savezu, ne neposredno, ali posredno, kao znak da je počelo vrijeme dubokih i velikih sveobuhvatnih promjena. To se osjećalo u zraku, ali pozornost u Hrvatskoj bila je na sukobu sa politikom Slobodana Miloševića. Sve drugo su bile izvedenice iz tog sukoba. Mogli bi reći da je ta politika, koja je bila agresivna i utjecala kao katalizator na one procese koji su unutar zemlje, ili šire, unutra komunističkog poretka u svijetu, bila već sazrela. Ti su procesi, pod prijetnjom da će doći do reduciranja prava unutar federacije, čak i u najgorem slučaju, do dominacije Slobodana Miloševića u svim republikama, izazivali strahoviti otpor", kaže Carata, te ističe da se ubrzavao i proces demokratizacije ali i disolucije Jugoslavije.

"Berlinski zid je izgledao kao vanjska potvrda činjenice da, ne samo da će doći do promjena u bivšoj jugoslavenskoj federaciji, u Hrvatskoj, nego da dolazi do promjena u bivšoj Istočnoj Evropi i da ona zapravo tapka za nama. Kasnije će se pokazati da je zbog rata u bivšoj Jugoslaviji, ta Evropa nas pretrčala i prije nas otišla u EU i NATO."

Profesor Univerziteta u Mostaru, Mile Lasić, povlači paralelu između onog što se desilo u Belinu i što se spremalo za tadašnju Jugoslaviju.

Mile Lasić

Mile Lasić

"Spremao sam se ići za Njemačku na diplomatsku službu u korist pokojne SFRJ - tolika je bila moja iluzija o SFRJ i malo znanja o tome što se sprema. Doista se radilo o epohalnom i važnom događaju za čitav niz zemalja i za cijeli svijet. Apsurd je u tome što se najslobodnija zemlja, takozvanog komunističkog svijeta jugoistočne Evrope, odlučila na krv i na rat i istrebljenje, dok su zemlje, koje su živjele u okruženju diktature i staljinizma, našle mudrosti da probleme rješavaju mirnim putem i da ne završe u građanskom i drugim vrstama ratova, kao što je bivša Jugoslavija. Moja prva asocijacija je da se takozvani pad Željezne zavjese i Berlinskog zida mnogim narodima i zemljama posrećio, a da je nas uveo u veliku nesreću, iz koje koš uvijek ne umijemo izaći", navodi Lasić.

Istoričar iz Podgorice, Šerbo Rastoder, kaže u razgovoru sa Predragom Tomovićem da su lideri na Balkanu pogrešno protumačili poruku i značaj pada Berlinskog zida.

Šerbo Rastoder

Šerbo Rastoder

"Mi tada, na žalost, nismo shvatili da je to bio kraj jedne istorijske paradigme. I da je samo rušenje zida, ili one scene demonstracija, samo virtualni iskaz nečega što je globalna promjena političkih odnosa. Ta šifra, koja je poslata iz Berlina, ovdje je pogrešno pročitana. Dakle, signal je bio da se mijenja sistem. Ovdje su uglavnom političke elite prepoznale taj signal, kao mijenjanje granica. Mislim da je sa stanovišta raspada Jugoslavije, Berlinski zid bio tektonski poremećaj ukupne svjetske ravnoteže", objašnjava Rastoder i ukazuje na Hobsbaumovu misao da se Drugi svetski rat završio 1989. godine:

"Drugi aspekt problema, o kojem mogu govoriti kao istoričar, jeste podsjećanje na velikog britanskog istoričara Hobsbauma koji je rekao da je II svjetski rat trajao od 1939. do 1989. Ne slučajno je pad Berlinskog zida uzeo kao završnicu II svjetskog rata, imajući na umu daje Berlinski zid posljedica tog rata. Svi zidovi su bili barijera od upada, jedino je Berlinski zid bio barijera da se ne pobjegne odatle. To je jedna istorijska nevjerovatna metafora da se zidom ograđuje jedna ideologija i jedan ideološki sistem od ostatka svijeta."

I bivši šef crnogorske diplomatije, Branko Lukovac, tvrdi da bivša Jugoslavija nije na pravi način shvatila tadašnje procese.

Branko Lukovac

Branko Lukovac

"U svemu ovome, Jugoslavije je veoma loše prošla. Mi nismo iskoristili to vrijeme, pošto smo bili na neki način van blokova, da ojačamo svoj model, da ojačamo demokratizaciju, pa i da modernizujemo federaciju, već je kod nas došlo do suprotnog procesa, do jačanja nacionalističkih, hegemonističkih snaga i težnji da se ona preuredi na konceptu najvećeg naroda i države, što je bio recept za rat. Još uvijek nismo stigli do onog nivoa kakav smo imali prije raspada zajedničke države", smatra Lukovac.

Nadu u tadašnjoj Jugoslaviji je ubrzo potisnula strepnja, mišljenja je analitičar iz Prištine, Beljulj Bećaj.

"Umesto onoga što smo očekivali i nade da će biti pozitivnih promena, na žalost je taj oblik komunizma, koji je bio prisutan dekadama, pogotovo u nekadašnjoj Jugoslaviji - preokrenuo se u tok nacionalizma. Nada je postala strepnja i strah da ne dođe do goreg od onoga što smo preživeli. Na žalost mi smo svi učesnici, neki su posmatrači, a neki su doživeli sve te teskobe i mučnine koje donose rat i konflikti", smatra Bećaj.

Novi Berlinski zidovi

Iako je otvaranje granica bilo očekivano, Berlinski zid bio je toliko ukorenjen simbol da je njegov pad bio pomalo fantastičan događaj, kaže beogradski reditelj, Lazar Stojanović u razgovoru sa Ivom Martinović.

Lazar Stojanović

Lazar Stojanović

"To je kao kada vam se dogodi neka prirodna pojava za koju znate da je moguća i realna, ali da je potpuno neobična. Posle toga se videlo da taj Berlinski zid u glavama ljudi nije svugde pao i nije pao podjednako, da ima potpuno različite reference. Naročito dobro se to videlo u Srbiji, gde se i danas pitam da li prihvatamo da je Berlinski zid pao. Zanimljivo je da, kada razgovaram sa ljudima iz Rusije, oni doživljavaju to često pomalo emotivno, govoreći o tome da je to strašno oslabilo i dovelo do raspada Sovjetski Savez, ili, ako hoćete obrnuto, da je raspad Sovjetskog Saveza doveo do pada Berlinskog zida. Kod nas to ima još jedno dodatno značenje a to je propast komunizma i jedne svetske sile, na koju smo se mi decenijama kladili, koja je nosila u sebi neku pridanu vrednost revolucije. Onda odjednom taj konj izgubi trku. To je veliko razočaranje, pa je onda najlakše ne priznati da smo izgubili trku", rekao je Stojanović.

On ukazuje na sklonost mnogih u Srbiji da na "detinjasti" način tvrde da se poraz nije dogodio.

"Mi ni u ratovima na Balkanu ne priznajemo da se poraz dogodio. Što se odnosa Zapada i Istoka tiče, u koji je pad Berlinskog zida uneo ogromnu promenu, klatno se vratilo u svoj početni položaj, tako da sada Berlinski zid nije u Nemačkoj, nego u istočnoj Ukrajini. Moglo bi se reći da je iskustvo nekadašnjeg Berlinskog zida i hladnog rata veoma važno i veoma poučno za razumevanje ovih današnjih haldno-ratovskih situacija", ističe Lazar Stojanović.

Na anketno pitanje preko Facebooka "Šta se promenilo u vašim životima posle pada Zida", između ostalog odgovorili ste:

Saša Caja Anđelković: Američke trupe su i dalje stacionirane u Nemačkoj, a Hitlera odavno nema među živima. Slave okupaciju.

Bolko Antycz: Iz današnje perspektive, građani Jugoslavije. Što da Vam kažem, dva gelera u nozi, i šarafi u kostima, i jedan veliki geler u leđima.

Jelena Stamatović: Elem, evo kratkog sastava na zadatu temu... Od pada Berlinskog zida neki su se dosetili da marljivo skupe cigle i druge materijale, pa su, čim se ukazala prilika koju su priredili za mentole balkanske, od toga polako napravili sedam manjih zidova na teritoriji bivše Jugoslavije tako da budale ne bi mogle slobodno da se kreću... Od preostalih cevi, napravili su male tunele u zidovima kako bi njihovi pacovi mogli tuda i dalje nesmetano da prolaze i bave se "biznisom" na račun budala... Onda je došao onaj mrmot, zamotao čokoladu i dok se okrenuo, neki su opet srušili zidove i postavili ooogrooomne tople cevi u kojima su se pacovi iz nepoznatih razloga ugušili, na šta su se budale zapanjile i nastavile da budalaju sve grejući ruke na ovim duguljastim takoreći gasnim komorama, što je kasnije iskorišćeno kao dokazni materijal (otisci prstiju) na suđenju za toplotne zločine iz ne-hata. Međutim, ovaj sud ubrzo je ukinut zbog nezapamćenih poplava u zemljama lala i marihuane, te je nešto docnije cunami nagnao marihuanu sve do Balkana, a budale, k'o budale, ponovo propušiše punim plućima i živeše srećno do kraja sveta i nazad.

Sandra Hamzić Josipović: Draga moja Slobodna Evropa, šta se u mom životu promijenilo od pada Berlinskog zida? Promjenilo se sve u mom životu. Promijenilo se sve oko mene. Moj život se okrenuo naglavačke. Pad Berlinskog zida označava početak nestanka moje rođene zemlje, pčetak nestanka mog pravnog identiteta - nestanak Jugoslavije. Nestanak jednog društvenog (humanog) poretka zvanog komunizam, izbijanje nacionalizma, nacizma, fašizma i početak novog društvenog poretka koji ima za cilj zaštitu interesa krupnog kapitala kao najveće vrijednosti u društvu na račun prava radnika. Pad Berlinskog zida je početak izjednačavanja fašizma i socijalizma i na toj osnovi pripremanje terena za normalizaciju kapitalizma. Pad Berlinskog zida je početak ujedinjenja Njemačke i razbijanja SFR Jugoslavije. Početak krvavog rata u mojoj zemlji. Kraj mog bezbrižnog i sigurnog života i početak novog - nesigurnog i tužnog. Prije pada Berlinskog zida bila sam ponosna na svoju zemlju i svoje mješovito jugoslovensko porijeklo. Poslije pada Zida sve se okrenulo naglavačke. Došlo je vrijeme kad je budala progovorila, a pametan zašutio. Sve ljepote i vrijednosti zamijenio je haos i beznađe. Moja voljena zemlja je nestala u vihoru bratoubilačkog rata, a time i moj identitet. Od jugoslovenskog postao je danski. Od žene sa juga postala sam žena sa sjevera. Od sretne i otvorene osobe - sjetna i nepovjerljiva. Sve se promijenilo u mom životu od pada Berlinskog zida...

Miodrag Živanović ukazuje na zidove u Bosni i Hercegovini, podignutim nakon rata poslednjih ratova 1990-ih godina.

"Naši su zidovi u našim glavama. Nisu fizički, poput Berlinskog, ali imaju nevjerovatnu snagu da nas ovde dijele. Nedavno su održani izbori, gdje se pokazalo da smo se vratili tačno u 1990. godinu. Ne znam šta nam je dalje činiti, da li opet iz te pozicije pokušati nešto mijenjati. Ali, mi ćemo biti taoci te 1990. To je možda teže nego Berlinski zid. Na toj, isključivo etničkoj matrici, vjerovatno ćemo živjeti i ovaj naš budući život kao taoci takve politike. To nije dobro. Samo se pregovora ko će dobiti koju fotelju. To je politički autizam koji ne omogućava da bilo ko razgovara sa ljudima, da ih pita za njihove potrebe. Možda je čak novi šef Evropske komisije Junker i u pravu kada kaže da na pet godina treba blokirati prijem novih članica", tvrdi Živanović.

Branko Lukovac ističe da se obnavljaju hladno-ratovske podele:

"Ipak je došlo do jačanja djelovanja SAD-a i nekih zemalja - vjerovatno motivisanih i onim što se dešavalo nakon toga, kroz terorizam u pojedinim dijelovima svijeta - bez dogovora u UN, koje su trebale da jačaju i budu činilac mira i razvoja. Raniji sukobi su nastavljeni i nisu rješavani. Novi problemi su stvarani, što je izazvalo nove zabrinutosti jer nije došlo do radikalnije transformacije međunarodnih odnosa, do demokratizacije, rješavanja problema siromaštva, gladi, bolesti, velike zaduženosti, otklanjanja trke u naoružavanju. Čak se može reći da se danas nalazimo u vremenu kada se jasno vidi da, i NATO članice i Rusija, ulažu značajna sredstva u naoružavanje, da nije završena proliferizacija nuklearnoga oružja. Imamo čak i neke nagovještaje obnavljanja hladno-ratovske atmosfere. Mi živimo u jednom u post-hladnoratovskom periodu, ali još ne znamo kakvo je ovo vrijeme i čemu teži", ocenjuje Lukovac.

I Raif Dizdarević upozorava na nove "berlinske zidove" ali i jedan stari, koji ne pokazuje znake skorog ukidanja.

"Zaboravlja se da postoje i neki fizički zidovi. Nikada nije, onaj zid koji dijeli korejsko poluostrvo, ni načet, ali se zato grade novi zidovi. Izrael gradi zid kojim se osvajaju palestinske teritorije, što je dio konstantno agresivne politike. Sada nastaje jedno veliko žarište usred same Evrope, mislim na Ukrajinu. Kao da su oživeli neki zli duhovi hladnog rata bude, na neki način drugačiji od onoga hladnog rata što smo ga preživjeli, ali sa nekim opasnim sadržajima i sa nekim neizvejsnostima u šta se to sve može izroditi. Govorim o slučaju Ukrajina, o nečemu što se dešava u srcu Evrope, u kojoj se odvijao hladni rat, u kojoj je pao Berlinski zid, u kojoj se pregovaralo i sarađivalo, gdje je nastala i Organizacija za evropsku saradnju i sigurnost. Tu sada dolazi do jednog žarišta sa krajnje neizvjesnim opasnostima, uz odsustvo razumnog procjenjivanja u šta sve to vodi", ističe Dizdarević.

Nekada tovariš, sada gospodin Staljin

Mnogi građani nisu mogli da se naviknu na neizvesnost koju donosi demokratija.

Adem Demaći

Adem Demaći

"Bilo je i malo razočarenja. Imao sam dobru prijateljicu iz Istočne Nemačke, sa kojoj sam se sreo nekoliko godina posle izlaska iz zatvora. Rekao sam joj da su sretni jer su se ujedinili. Ona mi je odgovorila - da smo znali kako će da ispadne, ne bi smo se lako u to upustili. Pitao sam je kako to? Kaže – mi smo navikli na jedan način života, sigurna plata, posao, a sada o svemu moramo da vodimo računa, sve se menja, a mi nismo navikli na taj način života pa nam je malo teško. I ove zemlje koje su izašle iz komunističkog režima, nisu mogle lako da se uklope u demokratiju i jaku konkurenciju. Mislim da je demokratija lepa, ali se u njoj nije lako snaći jer treba biti vrlo spreman i stručan", Adem Demaći.

Promene, čiji je simbolički početak označio pad Berlinskog zida, nisu u potpunosti pozitivne.

"Koliko god bilo očito da se radi o velikoj promjeni, u kojoj je dobro sudjelovati, pa makar i uz televizijski ekran, kao što smo mi ovdašnji to radili, nekako me hvata tjeskoba. Sjećam se da sam osjećao da će i kod nas desiti nešto slično, nešto opasno. Dogodila se promjena Evropa, daleko od onoga što smo mi, koji smo je zamišljali drugačije Evropu, htjeli. Promjena se dogodila, ali u lošem smislu", kaže Borivoj Radaković, književnik i prevodilac iz Zagreba.

On precizira da je to značilo nestanak Sovjetskog Saveza i socijalističkog tipa društvene organizacije i, istovremeno, pobedu kapitalizma, sa svim što je to nosilo, uključujući i negativne trendove.

"Nekada sam bio pobornik revolucija, ali ne mogu se ne sjetiti tog gađenja nad svetinom, koja je bila u stanju napraviti bilo što, koja je bilo daleko od neke misije da se sada treba napraviti nešto dobro i novo. Svetina je išla samo rušiti. To mi je malo izazivalo strah. Kada danas svodim te račune, u svoji sjećanjima, promjena je trebala, ali svakako ne takva", pojašnjava Borivoj Radaković.

U svetu postoji još mnogo izazova, upozorava oskarovac, filmski producent, Branko Lustig u razgovoru sa Zvjezdanom Živkovićem, podsećajući na vic o tovarišu i gospodinu Staljinu.

Branko Lustig

Branko Lustig

"Neonacista ima još uvek u Nemačkoj i to mladih i to više na istoku, nego na zapadu. Evropa se promenila, što se tiče Rusa i utjecaja koji je bio u vreme kada je postojao zid. To više nije takva Evropa. To je jedna druga Evropa, ali se nije bitno promenilo u odnosima među ljudima. Još uvek vladaju neki strahovi, ali ovoga puta to nisu strahovi od Rusa, već od neonacizma, koji se jako širi u Evropi. Ljudi idu do (Berlinskog) Zida da ga gledaju kao kuriozitet. Nema više straha od njega. To me podseća na onaj vic, sa jednog seminara na kojem su bili predstavnici gradova, gdje su rođeni Hitler, Musolini i Staljin. Neko je postavio pitanje - kakva je razlika između nekada i sada u Staljinovom muzeju u Gorkom. Kažu nikakav, ljudi su prije govorili tovariš, a sada gospodin Staljin. To je razlika između Evrope. Ona se nije ništa promenila. Ima još uvek antisemitizma, protiv koga se treba boriti i iskoreniti ga, a što je vrlo teško", kaže Branko Lustig.

  • 16x9 Image

    Dragan Štavljanin

    Dragan Štavljanin radi za RSE od 1994. Magistrirao je na problemu balkanizacije (Prag/London), doktorirao na fenomenu “informacione mećave“ – višak informacija/manjak smisla (Beograd). Autor je knjiga „Hladni mir: Kavkaz i Kosovo“ i „’Balkanizacija’ Interneta i smrt novinara“.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG