Dostupni linkovi

logo-print

Poplavljeni vrtići: Kako djeci vratiti osmijeh


Djeca ispred maglajskog vrtića

Djeca ispred maglajskog vrtića

Majske poplave koje su zadesile BiH nisu zaobišle ni dječije vrtiće. Na desetine ih je potpuno uništeno, a već tri mjeseca u nekoć najveselijim prostorijama ne čuju se dječiji smijeh i graja. Pored vrtića, klizišta uzrokovana poplavama odnijela su dječija igrališta i parkove. Međutim, osim brojnih obećanja za pomoć u sanaciji, jako malo je konkretnih pomaka na terenu.

Ispred prostorija vrtića u Maglaju, u dvorištu iz kojeg je vodena bujica odnijela tobogane i ljuljačke, a umjesto pijeska ostavila mulj i blato, opet se igraju djeca. S nestrpljenjem čekaju da majstori poprave njihov vrtić, koji je potpuno uništen u majskim poplavama.

Među brojnim roditeljima sa djecom, jedna majka sa sinom odlučuje popričati s nama:

„Tako je, dušo, sve nam je poplavila. Sad nemamo ništa, ali imaćemo nove tobogane, i nove ljulje da se možemo ljuljati, i pijesak - sve ćemo imat“, kaže.

Tri mjeseca od poplava, vrtić još uvijek nije u funkciji. Sanaciju rade svi, od vaspitačica, spremačica, do roditelja. Direktorica vrtića “Maglaj” Džeraldina Delić s nestrpljenjem čeka da se vrata ponovo otvore za sve maglajske mališane:

„Sreća je što je sezona godišnjih odmora, tako da mnogi roditelji rješavaju problem jer su sa svojom djecom, ili su tu uključeni članovi porodice koji pomažu u cijeloj ovoj situaciji. Djeca kao djeca nisu svjesna šta se dešava, a ja pretpostavljam da im nedostaje vrtić, željni su društva, igre sa svojim vršnjacima“, navodi direktorica ovog vrtića.

Razorne poplave nisu poštedile ni prostorije centralnog gradskog obdaništa u Doboju. Nakon povlačenja vode najgori dio posla, izbacivanje mulja, blata i uništenog namještaja, i u ovom vrtiću uradile su vaspitačice i spremačice. Jedna od njih Mira Nikolić:

„Radimo koliko možemo, gulimo zidove trenutno da bi se mogli dovesti u red. I podovi su oštećeni. Stolarija je totalno oštećena pošto je drvena. Nadamo se da ćemo uspjeti renovirati“, kaže Mira Nikolić.

A da je sve uništeno u dobojskom vrtiću svjedoči direktorica Javne ustanove “Majka Jugovića” iz Doboja Slavica Živković:

„Objekat je primao ukupno ok 150-oro djece. Nakon poplave radi se maltene o totalnoj šteti. Otišla je stolarija, otišli su podovi, sav unutrašnji inventar – znači sve iznova treba raditi, počev od podnih glazura, podnih prevlaka, vađenja stolarije, elektro i vodo instalacija...“, pojašnjava Živković.

Nestalo igralište

Iako im je vodena bujica odnijela prostore i predmete za igru, djeca nisu svjesna razmjera katastrofe koja ih je zadesila, tvrdi psihologinja Sabina Zijadić Husić:

„Djeca su, zapravo, svjesna velike količine straha u kojem su se našli i to je ono što može ostaviti najveće posljedice. Ali, djeca imaju još uvijek tu odlično razvijenu mogućnost fantaziranja i to je dobar način da kroz fantaziju, kroz maštu prebrode situacije u kojima su se nalazila“, tumači psihologinja.

Poplave su u BiH prouzrokovale na stotine klizišta, te odnijele gotovo kompletna naselja. Nekadašnje igralište u Željeznom Polju potpuno je nestalo. Naziru se samo vrhovi stativa jednog gola, te table sa košem.

Količine zemlje koje su se sručile na igralište su ogromne. No djeca iz Željeznog Polja, prepoznaju mjesto na kojem su se igrala:

Strah od klizanja zemlje osjetila su i djeca iz Vareša. Jedna od njih po imenu Džejna nam je ispričala kako je ona doživjela prirodnu katastrofu:

„Moji roditelji su se prepali da i mi ne bismo morali izaći iz stana i onda smo nazvali jednog čovjeka da vidimo možemo li njemu kako doći ako budemo trebali. I on je rekao da dođemo. Mene je bilo strah i ja sam se baš brinula i prepala sam se – kako ćemo mi otići, hoćemo li se ikada više vratiti.“

Sa željom da što prije pomogne najugroženijima, društvo je skoro u potpunosti zapostavilo djecu. Kako su oni doživjeli poplave i klizišta, te da li će to ostaviti posljedice u njihovom odrastanju pitanja su o kojima se nije puno govorilo.

Djeca u Željeznom Polju

Djeca u Željeznom Polju

U okviru Ad Hoc Aktivizma i Gerila kina, grupa Sarajlija počela je obilaziti ustanove predškolskog i školskog odgoja s ciljem rada s djecom koja su bila pogođena poplavama. Direktor Udruženja za kulturnu i medijsku dekontaminaciju Slađan Vujić kaže kako samo žele vratiti dječiji osmijeh:

„Krenuli smo praviti crtane filomve - jer se djeci najlakše približiti preko njih. Napravili smo pet crtanih filmova šta treba djeca da znaju i šta treba da rade u situaciji elementarne nepogode, ovaj put poplave. I onda smo krenuli obilaziti mjesta po BiH koja su najviše pretrpjela. Niko tu djecu nije aktivirao na bilo koji način. Djeca se sama igraju, dok roditelji popravljaju i obnavljaju domove, dok čiste škole i sve ostalo. Djecai ne treba mnogo - dovoljno je malo pažnje da bi od djeteta dobio osmijeh“, naglašava Vujić.

Sa partnerima, eFM studentskim radijom i UNICEF-om u BiH, ova ekipa održala je mnogobrojne radionice sa mališanima u poplavljenim gradovima. Iskustva su predivna, jer kako kaže novinar ovog radija Mirza Ajnadžić, djeci jako malo treba da budu sretna:

„Najveća frustracija dolazi nakon radionice je što shvatite da i to malo koje je potrebno djetetu ono ne dobiva. Ne dobiva ni od sistema, ni od društva, ni od škola u koje ide. Ja mislim da je to meni lično najveća frustracija“, konstatuje Ajnadžić.

Ono sa čime već mjesecima žive ljudi u poplavljenim područjima širom BiH jeste neizvjesnost. I mala kiša izaziva nervozu kod njih. S očima uperenim u nebo nadaju se da će prije hladnih zimsskih dana uspjeti obnoviti uništene domove, te da neće dočekati zimu pod vedrim nebom.

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

XS
SM
MD
LG