Dostupni linkovi

logo-print

Polovina crnogorske populacije živi u siromaštvu


Ilustracija, foto: cdm.me

Ilustracija, foto: cdm.me

Svakodnevno rast, već nepodnošljivo visokih cijena, neprestano povećanje postojećih i uvođenje novih taksi i poreza, niske plate onih koji rade i veliki broj onih koji su bez posla - sve ovo je doprinijelo da siromaštvo u Crnoj Gori postane opšte mjesto. Mali procenat onih koji se nalaze „sa druge strane“, takozvanih pobjednika tranzicije, tu činjenicu samo čini još upadljivijom. Najugroženije su stare osobe.

Tačan broj siromašnih u Crnoj Gori nije poznat, a jedini raspoloživi podaci su oni kojima raspolaže državni Zavod za statistiku - Monstat - iz 2011. godine, prema kojima je apsolutna linija siromaštva iznosila 175 eura po osobi, a koji pokazuju da je siromaštvo u porastu jer je 2008. godine stopa apsolutnog siromaštva iznosila 4,9 procenata, a 2011. skoro dvostruko više - 9,3 procenata.

U NVO Banka hrane kažu da skoro 330.000 građana, što je polovina ukupne populacije Crne Gore, živi u zoni siromaštva, a da samo jedna osmina prima socijalnu pomoć u mjesečnom iznosu od 60 eura. U Crnoj Gori živi veliki broj djece pogođene siromaštvom, a manje od 10.000 prima dječiji dodatak u iznosu 18-30 eura.

Glad je najteži vid siromaštva, a u Banci hrane kažu da je situacija još gora od onoga što pokazuje statistika.

Koordinatorka Banke hrane, Sanja Šćepović je na čelu projekta ove NVO koja je za 11 mjeseci posjetila 48 porodica koje je snabdjela zalihama hrane.

„Suočavali smo se sa svim i svačim, pogotovo na sjeveru Crne Gore. Uslovi života su takvi da mi ovdje u urbanim sredinama ne možemo ni da pomislimo da ljudi u XXI vijeku tako žive. Ljudi žive, ne samo u lošim stambenim uslovima, bez struje, bez vode, bez kupatila. Ljudi su bukvalno gladni. U jednoj mnogočlanoj porodici, zatekli smo djecu oko jednog metalnog tanjira da jedu zrna grožđa. Pitali smo ih šta oni rade, da li se to igraju. Rekli su nam da oni doručkuju", priča Sanja Šćepović.

Skoro 6.000 starih ljudi na selu prima po 40 eura mjesečno, a 1.500 crnogorskih penzionera prima penziju ispod 100 eura, što je daleko ispod linije siromaštva koja iznosi 163 eura - kažu u Banci hrane.

Koordinatorka ove NVO, Sanja Šćepović, naglašava da su u naročito teškoj situaciji stari ljudi, koji su u samom vrhu liste društvenih grupa koje su najugroženije siromaštvom:

„Stari ljudi su izuzetno ugroženi. Oni su, sem te neke materijalne ugroženosti, posebno ugroženi samoćom, tako da njima sve to mnogo teže pada. Oni su ti koji ne mogu ništa da doprinesu da smanje to svoje siromaštvo i da poboljšaju način života.“

Predsjednik Udruženja za zaštitu penzionera Vojo Vuletić kaže da je upravo siromaštvo najteži problem najstarijih žitelja Crne Gore:

„Poniženi, obespravljeni i gladni. O njima se malo ko brine. Samo povodom nekih jubileja naprave neke performase, ali oni nisu u funkciju zbrinjavanja starih i penzionera", navodi Vuletić.

Baš povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, postavljena dva specijalna kontejnera za prikupljanje polovne odjeće.

„Ovo su prva dva kontejnera koja su postavljena u našem gradu. Nadamo se da će akcija biti uspješna i da ćemo ih po ovom modelu postavljati još u nekim drugim dijelovima grada", kaže pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Snežana Mijušković.

Da li zbog stida ili ogorčenosti prema sistemu i društvu, koji su ih ostavili na cjedilu, ljudi za koje se kaže da su ekstremno siromašni nisu htjeli da javno govore. Međutim, siromaštvo je vidljivo bilo gdje na ulici:

„Teško. Nema se. Pola malo prima. Pola je na birou i ništa ne prima. Ja sam primao 20 eura a sada ne primam ništa, ni ja, ni žena.“

„Pokušavamo da rasporedimo šta imamo. Štedi se, prije svega na struji, na hrani, mada je na hrani manje moguće uštedjeti.“

„Ja nemam. Teško je.“

Penzije, bar za sada, ne kasne, ali su male:

„Što može da se kupi i uradi ako primiš penziju od 120 ili 130 eura? Možeš bijedno da preživiš, ali to ti je tako.“

„Penzioneri nisu poštovani, onoliko koliko bi trebali.“


Koliko se osiromašilo, jasno se vidi i na pijaci na kojoj se trguje mnogo manje nego prije:

„Slabo se trguje, nema narod para. Kupe po dvije šargarepe i glavicu luka.“

„Za vikend je malčice bolje, ali radnim danima je nenormalno loše, da nemamo ni pet eura zarade.“


Priča jednog od pijačnih trgovaca govori o dimenzijama siromaštva koje ljude tjera na silazak ispod granice za koju ni sami nijesu vjerovali da će je ikad preći:

„Ružno je reći, ali ima dosta starijih koji ukradu ponešto. Žalosno.“
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG