Dostupni linkovi

logo-print

Počeci svemirskih putovanja: Daj šapu i osvoji kosmos!


Pas Lajka pre polijetanja u svemir, 1957.

Pas Lajka pre polijetanja u svemir, 1957.

Sjedi! Daj šapu! Uobičajene su komande koje većina vlasnika pasa svakodnevno izdaje svojim ljubimcima. Osvoji kosmos!, naredba je koju su Sovjeti izdali pedestih godina prošloga stoljeća desetinama pasa da bi utrli ljudima put do “zvijezda”.

Prvi su ruski “kosmonauti” pohvatani na moskovskim ulicama, ali obučeni u svemirska odijela užasnuli su Sjedinjene Američke Države.

Sovjetski savez je od 1951-1961 u svemir ukupno poslao 48 pasa, uglavnom ženki zbog pitomijeg karaktera. Dvadeset ih nije preživjelo eksperiment. Naučnici su razvili odijela koja podnose pritisak, stavili su im na glavu staklene kacige i trenirli pse da se naviknu na usku kapsulu u kojoj će boraviti. Čak su ih podvrgavali i testovima ubrzanja kako bi znali što se osjeća kad im se tjelesna težina poveća za pet puta.

Oleg Gasenko, saradnik Ruske akademije nauka tvrdi da naučnici te pse nisu u to vrijeme doživljavali kao životinje, nego kao kolege na istom radnom zadatku. Čak i kao prijatelje.

Sve je počelo 1950. godine gotovo nadrealnom slikom vojnika koji su naoružani hrenovkama mamili pse po moskovskim ulicama i u kavezima ih nečujno odvlačili. Jedini preduvjet je bio da psi budu mali, da bi stali u kapsulu svemirske rakete.

Na tajnom poligonu u južnoj ruskoj stepi kod Tjuratama, kasnije Bajkonura, životinje su pripremane za putovanje u svemir: liječnici su im implantirali senzore pod kožu, kako bi sa Zemlje mogli pratiti rad srca, puls i tjelesnu temperaturu. Elemnti važni za izvlačenje zaključaka o utjecajima na čovjeka kojeg bi trebalo poslati u svemir.

Kobasica za heroja

22. jula 1951.godine u 4 sata, netom prije izlaska sunca dva su uličara: Desik i Cigan počeli pisati sovjetsku istoriju osvajanja svemira. Četveronošci su smješteni u usku kabinu u vrhu rakete koja je poletjela na visinu od 110 kilometara - u pogranično područje gdje, prema dogovorenoj definiciji, počinje kosmos.
Slika Lajke na poštanskoj markici

Slika Lajke na poštanskoj markici


Naučnici su uživo gledali slike iz kabine gdje su se, snimani iz ptičje perspektive, mogle vidjeti dvije glavice pahuljasto bijelog krzna koje su se tako tresle da su više podsjećale na lutke klimavih glava. Desik i Cigan jedva su od silnog ubrzanja, mogli držati glave uspravnim, a njihov puls povećan je 4 puta, na 250 otkucaja u minuti.

Nakon što su dostigli planiranu visinu, i raketa se razdvojila, kapsula se krenula vraćati ka Zemlji. Na 7 kilometara nadmorske visine otvorio se padobran i dvojica “kosmonauta” sigurno su prizemljili. Liječnici su otvorili kapsulu i vidjeli dva prestrašena, ali zdrava psa koji su se brzo utješili kobasicom i vodom.

U međuvremenu, Sergej Korolev naporno radi na poboljšanju rakete, odijela koja odolijevaju pritisku i savršenijim kacigama. On opravdano sumnja da i Amerikanci ubrzano rade na svemirskom programu i zna da ga samo nešto spektakularno može izbaciti u vrh. Kako kod partijskih vrhova, tako i u svijetu.

U to ime, on gotovo mjesečno katapultira, jednog za drugim, ulične pse u visine. Bars, Lisička, Piholka, Muška - sve su to zaboravljene heroine komunizma koje su umrle u službi nauke.

U svijetu najpoznatiji pas čija je smrt unaprijed planirana bila je Lajka. Nakon što su Sputnjikom 1, koji je tri sedmice iz svemira odašiljao samo “pip, pip, pip” signale, Amerima dokazali da su rame uz rame s njihovim svemirskim istraživanjem, Sovjeti su htjeli još jednom šokirati svijet.

Opijen uspjehom Nikita Hruščov si je zacrtao da će na 40-tu godišnjicu Oktobarske revolucije u svemir poslati prvo živo biće. Kujica Lajka stavljena je u, na brzinu sklepani, Sputnjik 2, poslana u orbitu iako raketa nije imala aparaturu za povratak. Unaprijed se znalo da se neće vratiti, ali Hruščov je mogao mahati “još jednim istprijskim događajem”.

Društva za zaštitu životinja pisala su dugačka pisma o tome kako se “Lajka nalazi sama u mraku svemira i s tugom gleda na udaljeni dom”. Ustvari, priznao je nedavno biolog koji je učestvovao u eksperimentu, sirota kujica nije živjela duže od nekoliko sati, od lansiranja. Tehnički nesavršeni modul se zagrijavao na preko 45 stepeni Celzija, Lajka je nešto pojela, zalajala, a potom je srce prestalo raditi. Sputnjik 2 je još 162 dana obilazio Zemlju, ukupno 2570 puta, s psećim lešom u sebi. Sve dok ga zemaljska atmosfera nije spalila.

Lajka je ostala sovjetska mučenica, po kojoj su šezdesetih bile nazvane cigarete. Tek 2008. godine napravljen joj je spomenik.

Super-zvijezde

19. augusta 1960. godine uslijedio je epohalni svemirski let. Bjelka i Strelka prva su živa bića koja su bila u kosmosu na mnogo savremenijem Sputnjiku 5. I što je važnije, žive su se vratile na Zemlju.
Preparirana Strelka u muzeju

Preparirana Strelka u muzeju


Da bi se kandidovale za taj let i Bjelka i Strelka podvrgnute su, osim treninga, rigoroznoj selekciji. Morale su biti teške do 6 kilograma, visine do 35 cm, svijetlog krzna i umiljatog izgleda. Očigledno da je image bio važan čak i tada, čak i u svemirskim istraživanjima. Vjerojatno zboh Press konferencije koja je održana tri dana poslije povratka.

Nakon uspješno obavljene misije, dvije su kujice postale u Sovjetskom savezu super-zvijezde. Snimale su filmove, o njima su pisane knjige. Nakon smrti su preparirane i izložene u Muzeju kosmonautike u Moskvi.

Strelka i Bjelka otvorile su put za novog heroja: čovjeka. 12.aprila 1961.godine Jurij Gagarin izbačen je u svemir, i sretno se vratio na Zemlju. Amerika je morala priznati da je izgubila utrku za slanje prvog čovjeka u kosmos.

Kao znak pomirenja ili kao utješnu nagradu, Nikita Hruščov, na vrhuncu Hladnog rata, šalje prvoj dami Amerike, Jackie Kennedy - Pušinku - kćerku čuvene Strelke, uspješne astronautice. Bilo joj je osam mjeseci kada je započela vrlo važnu diplomatsku misiju, a najviše se družila s Carolinom, predsjednikovom kćerkom.

Brzo nakon dolaska u Bijelu kuću, nakon što je prošla detaljnu pretragu za skrivenim mikrofonima i drugom špijunskom opremom (jer ipak je stigla iz Kremlja), Pušinka je započela romansu s Charlijem. Terijer koji je od ranije živio kod Kennedyjevih i mala ruska mješanka su tako, godinama prije svih ostalih, u Washingtonu mirno živjeli. A u duhu međunarodnog razumijevanja ostavili su iza sebe i mnogo potomaka.

U prvom leglu bili su Butterfly, White Tips, Blackie i Streaker. John Kennedy u šali je male psiće zvao pupnjiks, kovanicom koja proizilazi iz engleske riječi Puppy (štene) i ruske Sputnjik.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG