Dostupni linkovi

logo-print

Mine u BiH i dalje vrebaju na svakom koraku


Plakati iz jedne od akcija povodom Međunarodnog dana borbe protiv mina, foto iz arhive: Midhat Poturović

Plakati iz jedne od akcija povodom Međunarodnog dana borbe protiv mina, foto iz arhive: Midhat Poturović

Gotovo 17 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, preko 200.000 mina i drugih ubojitih sredstava još uvijek se nalazi širom zemlje. Isto toliko je i potencijalnih žrtava. Mine su još raspoređene na čak 1.340 kvadratnih kilometara.

Bez obzira što se smatra da su minska polja danas obilježena i pod kontrolom, u Centru za uklanjanje mina Bosne i Hercegovine kažu da brojka od 10.000 sumnjivih lokacija nije konačna.

„Centar za uklanjanje mina svaki dan dolazi do novih informacija. Većina minskih polja u BiH tokom rata nije uredno dokumentovana, ne postoje minski zapisnici. Razlog je što mine u BiH nisu postavljane od strane ovlaštenih lica, nego od strane nestručnih lica. U pitanju su minska polja nepravilnog rasporeda, ne postoje minski zapisnici. Dolazimo do informacija da su minska polja i tamo gdje je apsolutno nemoguće da tu bude minsko polje postavljeno, ali ipak na tim područjima ima mina“, kaže predstavnica Centra za uklanjanje mina Svjetlana Luledžija.

Poslije rata dogodilo se 1.670 nesreća od zaostalih mina. 580 ljudi je smrtno stradalo. Teško je i pretpostaviti koliko je osoba u BiH u ratu stradalo od mina.

Na stalne opasnosti upozoravaju i u udruženju Inicijativa preživjelih od mina Bosne i Hercegovine. To udruženje danas djeluje na najugroženijim područjima u državi - dobojskoj, bijeljinskoj, tuzlanskoj regiji, te na područjima Bihaća i Bugojna.

Izvršna koordinatorka udruženja Amira Kavgić kaže da ta organizacija nastoji djelovati i na međunarodnom planu u borbi za zabranu mina ukazujući na stanje u Bosni i Hercegovini:

„Mi smo samo u nekoliko prethodnih mjeseci na regiji Doboja imali devet novih žrtava, tri smrtna slučaja. Mine, nažalost, odnose još uvijek jako veliki broj ljudskih života, one i dalje predstavljaju jako veliki problem za BiH. Mi smo zemlja koje je minama najugroženija u Evropi. Deminiranje još uvijek nije sadržano u strategiji razvoja BiH, a ono je defintivno jedan od problema koji priječi razvoj ove zemlje. Sama činjenica da ono nije od strane naših državnih struktura stavljeno u rauvojnu strategiji govori vam o tome da ono za našu državu ne predstavlja toliki prioritet da bi se on trebao rješavati unutar razvoja.“

Zemlja bez mina do 2019.

Minska polja, osim što i dalje ugrožava živote građana, utiče i na lošu sliku u svijetu o Bosni i Hercegovini, što nepovoljno djeluje na one koji bi došli u posjetu bilo kao turisti ili kao privredni ulagači.

„Stranci prilikom plana za ulazak, i kao turisti i kao strateški partneri, dobiju sliku i predstavu o BiH, i to je jedan od ključnih podataka koje njihova diplomatska predstavništva, odnosno ambasade u BiH prezentiraju, tako da je to jedan od ključnih momenata odustajanja od dolaska u BiH. Imali smo Ilustracija

Ilustracija

primjedbi u Vanjskotrgovinskoj komori vezano za ulaganja kada je u pitanju pogotovo područje istočne Bosne, Goražda da se nisu odlučili za ulaganje prvenstveno zbog ovog problema“, navodi ekspert spoljnotrgovinske komore BiH Dujko Hasić.

Prema strategiji protivminskog djelovanja, vizija je da Bosna i Hercegovina bude zemlja bez mina od 2019. godine. Od 2015. godine domaće institucije bi trebale same, bez međunarodne pomoći, da rade na deminiranju.

No stvari ne teku planiranim tokom. Na raščišćavanju minskih polja angažovana je tek trećina od oko 3.000 raspoloživih deminera, kaže Svjetlana Luledžija:

„U BiH ima dovoljno i deminera i mašina za deminiranje i pasa i detektora. Prema raspoloživim kapacitetima mi bismo godišnje mogli da čistimo negdje od 35 do 40 kvadratnih kilometara minski sumnjivih lokacija. Međutim, u ovom trenutku se čisti samo negdje oko 12 do 15 kvadratnih kilometara, a najveći razlog je nedostatak finansijskih sredstava.“

Najviše unesrćenih od mina je na područjima kojima se građani BiH najviše ponose - u šumama i oko rijeka, kaže Željko Volaš, presjednik Udruženja amputiraca Republike Srpske (UDAS), i sam žrtva nagazne mine. Problem je i odnos države prema žrtvama mina, navodi Volaš:

„Stalno strada stanovništvo i životinja. Na tim mjestima gdje se nalaze minska polja više se ne kreću ljudi. Sami taj osjećaj, pritisak stalnog ograničavanja kretanja po našim prirodnim resursima je problem svima nama.“

Za svaku godinu do 2019. godine za čišćenje od mina trebalo bi izdvojiti 80 miliona maraka. Trenutno se izdvaja oko 50 miliona, od čega institucije BiH učestvuju tek sa 40 posto, dok se većina sredstava i dalje dobija od stranih donatora. Sudeći po iznesenim činjenicama, 2019. godina ostaje neostvarena vizija za Bosnu i Hercegovinu da postane zemlja bez mina.

*********
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Bosanska Posavina: Žrtve u pravnom vakuumu čekaju pravdu
Tužbe Livnjaka: Koliko košta dan u logoru
Mine u BiH i dalje vrebaju na svakom koraku
Goraždanska ljudska priča Meme i Nedeljka
Suđenje Stanišiću i Simatoviću: Svjedočenje o operaciji 'Pauk'


*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

XS
SM
MD
LG