Dostupni linkovi

logo-print

Žalbena rasprava o odgovornosti Karadžića za genocid 1992.godine


Radovan Karadžić

Radovan Karadžić

Na Haškom sudu se protekli tjedan održala žalbena rasprava u vezi sa oslobađanjem bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića - za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992.godine. Haško tužiteljstvo je pritom zatražilo od žalbenih sudaca da poništi tu prošlogodišnju odluku na polovici suđenja, te vrati i tu točku u optužnicu za proces koji je u tijeku. S druge strane, optuženi Karadžić je ponovio kako genocida nije bilo, kao ni rata, osim tamo - gdje ga je htjela druga strana.

Haško tužiteljstvo je podsjetilo žalbene suce na brojna svjedočenja o pokoljima koji su uslijedili u općinama gdje su vlasti bosanskih Srba, predvođene čelnicima Srpske demokratske stranke, preuzele vlast. Kao ogledni primjer genocida spomenuta je općina Prijedor u kojoj je 1992. godine odmah ubijeno oko 5.000 ljudi, većinom Bošnjaka, dok su preostali odvedeni u logore. U Omarskoj su srpski tamničari posebno bili usmjereni na istaknute članove kako bi se nesrpskim nacionalnim zajednicama što više naštetilo, naveo je tužitelj Alan Tieger (riječima sudske prevoditeljice):

„Posebno se jezivo postupa prema rukovodiocima u muslimanskoj i hrvatskoj zajednici. Njih odvode u jednu posebnu zgradu u logoru kako bi ih izlagali zlostavljanju. Veoma mali broj među njima uopšte uspijeva da preživi.“

Tužitelj Tieger je istaknuo kako se genocidna namjera Karadžića, koju je kasnije ostvario - mogla vidjeti i u njegovim prethodnim prijetnjama u Skupštini Bosne i Hercegovine 1991. godine, tijekom rasprave o proglašenju nezavisnosti od bivše Jugoslavije:

„Ovo je put na koji vi hoćete da izvedete BiH, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak – jer muslimanski narod ne može da se odbrani kao bude rat ovdje.“

Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson je s druge strane istaknuo da nezamisliva zvjerstva koja su se dogodila i eventualno postojanje genocidne namjere - nisu dovoljni da se izvede zaključak da je genocid doista i počinjen:

„Samo ako postoje dokazi o aktusu reosu i mens reo odvojeni, ne znači da postoji genocid, mora da postoji i rezultata na terenu. Sam čin, sama radnja mora da bude posljedica mens reo, odnosno postojeće namjere. Ako vi imate s jedne strane parče hljeba, a s druge strane parče šunke, ne znači da imate sendvič sa šunkom. Mora da postoji spoj ova dva različita elementa kako bi postojao genocid.“

Na kraju žalbene rasprave žalbenim sucima se obratio i optuženi Karadžić, također odbacujući optužbe za planiranje i počinjenje genocida 1992. godine ističući kako se trudio zaustaviti zločine, kao i spriječiti rat:

Nema genocida, ekselencije, nigde nije bilo genocida. A zločina je bilo, ali ih je država zabranjivala i gonila - i to je i veće sudeće imalo priliku da vidi, a verujem da će sve ovo što je kažem vreme samo povrđivati.“

Nakon rasprave, žalbeni suci su se povukli kako bi donijeli odluku - treba li se točka za genocid u Bosni i Hercegovini 1992. godine vratiti u optužnicu. Odnosno treba li se Karadžić braniti i od toga tijekom izvođenja dokaza obrane, koju trenutno zastupa sam. Prema dosadašnjoj praksi, odluka se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

*********************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG