Dostupni linkovi

logo-print

Priča o Nađi Šerić: Povratak u grad u kojem je pretrpjela ratne traume


Kuća Nađe Šerić u Doboju

Kuća Nađe Šerić u Doboju

Bivša radnica policije u Doboju Nađa Šerić tokom rata u BiH bila je zatvorena u Okružnom zatvoru gdje je brutalno pretučena. Na zatvorsku kaznu osuđena je zbog navodnog posjedovanja radio stanice i oružja, za koje kaže da ih nikad nije imala. Nakon što su srpske snage zauzele Doboj u maju 1992. godine iz skloništa je izveden i ubijen njen suprug. Dvadeset tri godine poslije tih događaja ova žena, kao penzionerka, priprema se za povratak u Doboj.

Građevinski radovi na kući Nađe Šerić u Doboju privode se kraju. Materijal za obnovu dobila je od Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH. Radnici su imali dosta posla jer je Nađina kuća bila opljačkana i devastirana do te mjere da su iz zidova bile počupane i elektro i vodoinstalacije. Majstori su se borili i da izađu na kraj sa doniranim građevinskim materijalom.

„Par redova crepova morala sam ostaviti. Grede nisu bile određene dužine koje su trebale da budu. Bile su kraće. Ja sad ne znam ni hoće li mi faliti laminata kad ga budem stavljala ili ću ga morati dokupiti. Recimo, pločica sam morala dokupiti“, priča o donaciji Nađa Šerić.

Na ovoj adresi Nađa Šerić je živjela do početka maja 1992. godine kada su srpske vojne i paravojne formacije zauzele Doboj. Nađin suprug Faik je tada ubijen u blizini njihove kuće u kojoj su živjeli sa dvoje maloljetne djece. Pripadnici srpskih snaga izveli su ga iz prostorije u koju su se sklonili zbog granatiranja, priča Nađa.

„Četvrtog maja je bio ubijen negdje oko dva sata popodne. Izveden. Držao je dijete u krilu od dvije i po godine i samo kad su ga prozvali meni ga je predao, ustao i otišao. Nenaoružan civil, izveden iz podruma, koji je držao dijete u krilu“, kaže ova žena.

Uviđaj nakon ovog ubistva nije obavljen. Za ubistvo Faika Šerića do danas niko nije odgovarao. Do početka rata Nađa je radila u odsjeku za administrativne poslove CJB Doboj. Nekoliko dana poslije ubistva supruga i saznanja da je policija traži otišla je u zgradu u kojoj je bila zaposlena.

„Ja sam se sama prijavila iz razloga da ne bi upali u taj stan gdje smo bili, pa našli me i počeli udarati, a tu mama i djeca da zaplaču ili ne daj Bože njih ubiju. Onda sam ja odlučila i sama se prijavila. Mislim da je to jedinstven slučaj i da se niko nije prijavio. Otišla sam tamo i rekla – tražite me. Moje bivše kolege kažu meni – ne tražimo te mi nego Nacionalna bezbjednost. Šta je to sad – upitala sam ih, jer sam ja do prije deset dana u taj SUP ulazila i nije bilo te Nacionalne bezbjednosti. I odmah su tu došli. Otkucao je neko potvrdu. Više ni ne znam ko je. Odveli su me kroz kruga SUP-a u zatvor i smjestili u ćeliju“, prisjeća se Šerić.

U Okružnom zatvoru poslije 3. maja 1992. bile su zatvorene desetine civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. To je utvrđeno i na suđenjima za ratne zločine pred Okružnim sudom u Doboju. Zatvorenici u prenatrpanim ćelijama bez dovoljno hrane i vode takođe su premlaćivani u čemu su se, prema riječima svjedoka u dosadašnjim sudskim postupcima, posebno isticali pripadnici Crvenih beretki, jedinice Državne bezbjednosti Srbije. Nađa Šerić je u zatvoru bila pet mjeseci. U samici je provela polovinu tog vremena.

„Recimo ja sam jednom bila pretučena da danima nisam mogla da ustanem Ustanem, padnem u nesvijest. Bila je jedna grupa i ti sad ne znaš ko te udara. Sa svih strana te udaraju. I pendrek i kundak i bejzbol palica i noga i šaka i bokser i šamar, sve je to bilo upotrijebljeno da mene pretuku.“

Pred Sudom u Doboju 1992. godine naša sagovornica osuđena je na zatvorsku kaznu od 10 mjeseci zbog navodnog posjedovanja oružja i radio stanice u kući. Izašla je poslije pet mjeseci. Kaže da nije imala ništa od navedenog u optužnici.

„Sve su to bile neke nebuloze. Podignuta je optužnica i suđeno mi je ono pravo. Mladen Ružojčić je bio sudija. Branio me Lazić Dragan. Osuđena sam na 10 mjeseci. Prvostepena osuda je bila 10 mjeseci, pa je se moj advokat žalio, tužilac valjda nije, pa sam onda na pet i poslije pet mjeseci sam izašla.“

Nakon izlaska iz zatvora na jednoj od tadašnjih razmjena ljudi sa područja pod kontrolom VRS i Armije BiH Nađa Šerić je napustila Doboj. U posljednje 23 godine živjela je u okolini Gračanice, dok je penziju stekla kao radnica policije u susjednoj opštini Doboj Istok. U svoj predratni dom ova žena namjerava da se vrati do kraja novembra. U kući pored Nađine, u dobojskom Starom gradu, u septembru 1993. godine, iz vatrenog oružja ubijena su dva njena rođaka sa suprugama. Ni za ta ubistva civila još niko nije odgovarao.

  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG