Dostupni linkovi

logo-print

Mladi BiH: Svaki dan trebamo raditi na pomirenju


Na planini Igman od 21. do 26. kolovoza održava se 12. Međunarodni mirovini omladinski kamp. Kamp je okupio 150 mladih iz više od 20 gradova BiH. Mladi kroz okrugle stolove, radionice, izlete i druženja žele razbiti predrasude kako u BiH nije moguće zajedno živijeti, te žele na ovaj način utjecati na proces pomirenja. Jedna od aktivnosti kampa je i posjeta mjesta stradanja civilnih žrtava rata.

Omladinski mirovni kamp i ove godine privukao je velik broj mladih iz cijele BiH, koji su dio svog ljetnog rasputa, umjesto na moru, odlučili provesti na planini. Mnogi od njih na kamp dolaze nekoliko godina zaredom, jer kažu da tu osjećaju pozitivnu energiju i zajedništvo. Samija Hadžmejlić je iz Visokog i ovo joj je treće učešće na kampu:

„Realno na ovom kampu nema nikakvih predrasuda. Nas ne zanima da li je neko Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Mi smo svi kao braća i sestre. Slažemo se, super nam je. Svi se družimo, bez obzira na to kako se ko zove. Uglavnom bude odlično. Ima nas raznih nacionalnosti, čak i iz drugih država. Nikada nije bio nikakav problem. Ovo je mirovni kamp. Ovdje se stvaraju dugoročna prijateljstva, npr. ja se već godinama družim sa nekima, čak im idem u posjetu, oni dolaze meni u moj grad", kaže Samija Hadžmejlić.

U petodnevnom programu kampa organizirano je niz aktivnosti kao što su okrugli stolovi, radionice, ekološke akcije čišćenja okoline, posjete mjestima stradnja civilnih žrtava rata. Mladi kažu da su okoline iz kojih dolaze pune predrasuda o tome kako u BiH narodi ne mogu zajedno živjeti. Josip Paradžik iz Ljubuškog mišljenja je da te stavove treba mijenjati:

„To je veliki problem. Ja nemam predrasuda i zato sam tu. Ali masa ljudi ima, i šta ja tu mogu. Ja ne mogu natjerati nekoga drugačije da razmišlja, mogu jedino sebe u biti mijenjati", navodi Josip Paradžik.

Senad Salihagić iz Bihaća pet godina redovito sudjeluje na kampu. Kaže da je on koristan iz više razloga:

„Još uvijek postoje one teme kao: ako je Srbin, ako je Hrvat, mi se nećemo družužiti, mi smo ratovali itd. Ali mi smo jedna zamelja, treba da se u budućnosti družimo svi zajedno, baš kao na ovom mirovnom kampu", mišljenja je Senad Salihagić.

„Mi nemamo svakodnevno mogućnost da se družimo češće, tako da je ovo jedan dobar način da se više družimo, više upoznajemo, razmjenjujemoi stičemo nova iskustva - i jednostavno tako mijenjamo svijest i shvatimo da možemo da funkcionišemo zajedno, da smo svi razumni ljudi i da nije sve tako crno, da imamo i bijele tačke, koje ljudi potiskuju, a ne bi trebali", kaže Darija Subotić iz Banjaluke, jedna od učesnica kampa.

„Što se tiče nas, doprinosi, ali koliko će doprinijeti nekim drugim ljudima koji nisu ovdje, to je već duža priča. Poruka kampa je da smo isti. Nema razlika, svi se družimo, zezamo - može se. Nije nemoguće", smatra Filip Ivanović, učesnik kampa iz Trnova.

Kristina Čuturuć iz Fojnice prvi put je na kampu. Kaže da je puna pozitivnih dojmova, pa će se vjerovatno prijaviti i iduće godine:

„Često kažemo da na mladima svijet ostaje i upravo je zbog toga bitno da svijet ostaje na temeljima koji su pomireni, bez predrasuda, bez mržnje koja bi se prenosila dalje na djecu koja, dajem primjer, nemaju pojma o ratu, rođena su 2002. godine, a već u sebi imaju usađenu tu neku netrpeljivost", kaže Kristina Čuturuć.

„Da bi to utjecalo na smanjenje tenzija, trebali bi doći ljudi koji imaju predrasude, ali većinom dolaze open mind ljudi koji ionako nemaju nikakvih predrasuda da se druže. Da bi to donijelo promjene, trebao bi doći neko ko ima predrasude prema ljudima druge vjere i druge nacionalnosti, a atkvih je malo ovdje. Tako da ne mislim da ovo doprinosi puno, ali opet je korak ka nečemu", navodi Aleksandar Radivojević, učesnik kampa iz Prnjavora.

Proces na kojem se radi svaki dan

Međunarodni karakter kampu dali su i mladi iz Njemačke, koji su se putem
komapnije THW pobrinuli za infrastruktru samog kampa. Rene Schmetz o sovjim dojmovima kaže:

„Moje mišljenje je kako je ovo veoma važan kamp. Ovdje su pristuni mladi različitih etničkih skupina. Mislim da je to super. Osjećamo se kao da smo jedna velika porodica. Uživamo u različtim kulturama, religijama. Svi smo jedno.“

Organizator kampa je Udruženje za psihosocijalnu podršku i bolju budućnost Progres iz Sarajeva. Osnovni cilj kampa je i proces pomirenja, o čemu je, kaže predsjednik Udruženja Elivir Čaušević, nekad nezahvalno govoriti:

„To je proces na kojem treba da radimo svaki dan – i kad je u pitanju proces pomirenja, i kad je u pitanju osvještavanju i osmišljavanju alternativnih obrazaca ponašanja. Prije svega treba da radimo sami na sebi, a onda kroz ovakve aktivnosti da doprinosimo mobilizaciji resursa kod mladih ljudi koji će pomoći da revidiraju neka svoja razmišljanja, da kroz intenzivnu razmjenu u ovih pet dana mišljenja, iskustava, kroz neposredne kontakte rade na tome da se stvara jedan ambijent u kojem se može govoriti o pomirenju koje će biti istinsko, na način da će ljudi poštovati svoje, ali isto tako i ljude koji pripadaju drugim grupama - etničkim, religijskim itd", navodi Elivir Čaušević.

Organizatori se trude da program kampa učine boljim i atraktivnijim budući da interes mladih za kamp iz godine u godinu raste.

********************************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

XS
SM
MD
LG