Dostupni linkovi

logo-print

Kršenje prava učestalo, pravda skoro nedostupna


Jedna od sudnica u BiH

Jedna od sudnica u BiH

Osim nepovjerenja među bh. narodima, posljedica rata u Bosni i Hercegovini su i kršenja ljudskih prava. Pravosuđe koje bi trebalo rješavati ova pitanja, bez obzira na reforme, sporo je i nedostupno mnogim građanima, a pravda je, kako ističu naši sagovornici, nedostupna ljudima lošeg imovinskog stanja.

Među prvim povratnicima u Kozarac bila je Bahra Kahrimanović, sa tada trogodišnjim djetetom i majkom. Nakon više od petnaest godina, Bahra je nezadovoljna, jer ne može ostvariti prava koja je sljeduju.

„Moje ljudsko pravo je ugroženo. Ja sam, kao civilna žrtva rata, sve do prije dvije godine pokušavala da ostvarim svoj status i nisam mogla, nikako. Rekli su: 'Ti treba da dokažeš da su postojali logori',“ kaže Bahra.

Ljudska prava se krše na svakom koraku. A pravosuđe u BiH, bez obzira na reforme, i dalje je neefikasno, sporo, ali i nedostupno mnogim građanima Bosne i Hercegovine, kaže Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava.

„Pravda je ovdje skupa, dostupna je bogatim. Pravda je ovdje politički obojena. Mislim da smo do sada prošli kroz niz reformi koje u biti nisu ni izdaleka polučile rezultate koje su trebale polučiti kada se radi o nezavisnom i efikasnom sudstvu, sudstvu koje je u funkciji izgradnje pravne države, sudstvu u funkciji zaštite pojedinca i njegovih ljudskih prava“, ocjenjuje Dizdarević.

Zbog neusvajanja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći na nivou BiH, pravda je nedostupna ljudima lošeg imovinskog stanja. Povratnica Bahra Kahrimanović zbog toga se nije usudila boriti za svoja prava.

„Jesam imala problema pred Centrom za socijalni rad iz Sanskog Mosta, jer sam ja tamo primala nekih 90 maraka svoje invalidnine, međutim, socijalna radnica me toliko maltretirala, da sam i sa Bihaćem i sa sudom imala problema – a zato što živim u Republici Srpskoj, a primam tu neku svoju invalidninu. A ja nemam novaca da se s njima borim“, naglašava Bahra Kahrimanović.

Princip pružanja besplatne pravne pomoći nije ravnomjerno zastupljen, pa građani slabog materijalnog stanja u nekim slučajevima ne mogu pokrenuti parnice, kaže analitičarka Asocijacije za demokratske inicijative ADI Elma Demir.

„Ono što je interesantno i što smo primijetili jeste da postoje određeni mehanizmi da građani mogu dobiti pravnu pomoć i kod krivičnih predmeta, međutim, žrtve i oštećena lica u krivičnim postupcima nemaju pravo na pravnu pomoć, dok optuženi, s druge strane, imaju. Imamo jedan sistem u kojem su optuženi dobro zaštićeni, a žrtve uopšte nisu“, tvrdi Elma Demir.

Jaz između teorije i prakse

Zakon o zabrani diskriminacije donesen je još prije četiri godine, ali je praksa pokazala da sudovi u velikom broju slučajeva ne poznaju odredbe tog Zakona, kaže Emir Prcanović, direktor udruženja Vaša prava, organizacije koja ima dugogodišnju praksu pružanja pravne pomoći.

„To gotovo da ne funkcioniše u realnosti. Praktično, sudovi dan-danas sude u skladu s utvrđenim načinom djelovanja, to je onaj standardni način utvrđen u Zakonu o parničnom postupku – za ono što tvrdite trebate priložiti dokaze. To se u ovoj situaciji kada se radi o žrtvama diskriminacije u principu i ne može očekivati, posebno da žrtva diskriminacije dokazuje da je ona diskriminisana“, naglašava Prcanović.

„Generalno, Zakon o zabrani diskriminacije još uvijek je u dobrom procentu nepoznat građanima da uopšte postoji. Drugo, i za one građane koji znaju da postoji Zakon o zabrani diskriminacije i da postoji zaštita od diskriminacije, još uvijek nisu 'zreli' društveni klimatski uslovi da se ljudi odmah opredijele za tu zaštitu – zbog straha od viktimizacije, zbog straha od određenih drugih posljedica koje su prisutne, jer još uvijek nisu u uvjerenju da ih institucije i organi koji se bave primjenom ovog zakona i zaštitom mogu zaštititi u svakom pogledu i da se, kao građani, za sva druga prava, pa i za prava koja su ugrožena diskriminacijom može zaštititi“, kaže
ombudsman za ljudska prava Ljubomir Sandić.

U Bosni i Hercegovini se vodi računa o ljudskim pravima, i to ne samo deklarativno, mišljenje je Saše Madackog iz Centra za ljudska prava Sarajevo, međutim problem nastaje kada tokom reforme pravosuđa stručno pitanje postane političko.

„Mi živimo u jednoj izmaglici kad su ljudska prava u pitanju, s jednim velikim jazom između teorije i prakse. U našim zakonima postoje odredbe koje jako super zvuče, ali se nažalost na terenu ne provode, tako da je pitanje jednakog pristupa pravdi za sve zapravo još uvijek neriješeno pitanje“, kaže Madacki.

Analitičarka nevladine organizacije ADI Elma Demir kaže da se tokom reforme pravosuđa problemi građana ne stavljaju u prvi plan.

„Već tri godine pratimo procese implementacije ovih preporuka u oblasti ljudskih prava koje se odnose na sektor pravde. Primijetili smo da su reforme iznimno spore, da se procesi ponavljaju, čak da postoje određena nazadovanja, da su česti napadi na pravosudne institucije od strane zakonodavne i izvršne vlasti i ne postoji fokus na korisnika tih usluga – jer u biti pravosuđe je vrsta pravnih usluga koje pružaju institucije vlasti prema građanima“, zaključuje Elma Demir.

*********************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG