Dostupni linkovi

logo-print

Stigmatizacija ratnih žrtava silovanja na svim nivoima


Konferencija u Sarajevu

Konferencija u Sarajevu

Bosna i Hercegovina ima rok da do 2015. godine provede preporuke UN-ovog Komiteta za eliminaciju diskriminacije nad ženama (CEDAW). Preporuke se odnose na žene čija su prava povrijeđena, a naročito na one koje su preživjele ratna silovanja. Državi predstoji mnogo posla jer, kako ocjenjuje Komitet, BiH sporo rješava probleme ovih žena. S tim u vezi u Sarajevu je nedavno održana konferencija, u organizaciji Švajcarske asocijacije protiv nekažnjivosti TRIAL, na kojoj je utvrđen operativni plan provedbe preporuka Komiteta Ujedinjenih nacija.

Udruženje „Naš glas“ iz Tuzle okuplja 30 članica. Namjera je pružiti pomoć seksualno zlostavljanim ženama. Iako je od rata prošlo 18 godina, većina ovih žena i danas je stigmatizovana u bh. društvu.

„Dosta žena ne može da progovori o tome. I meni je dugo trebalo vremena. Progovorila sam kada sam počela ponovo da sanjam i kada sam te traume počela da prenosim na svoju djecu. Onda sam podigla i mlađu sestru da i ona da izjavu. Dosta žena ne smije, sram ih. Pošto nas država nije tada zaštitila, mi čekamo bar da nas sada zašititi, Ali - ništa“, kaže za Radio Slobodna Evropa sekretarka Udruženja Mirsada Tursunović.

Pored traume koju su ove žene preživjele, i nikakve podrške društva poslije rata, za mnoge od njih je bolnije to što počinioci zločina i dalje slobodno hodaju bh. gradovima.

„Moj počinitelj je iz Šekovića. Nisam ga prije rata poznavala, prepoznala sam ga na slikama. U to vrijeme znala sam samo ja, počinitelj - i dragi Bog. A sada zna država i svi znaju, ali niko ništa ne poduzima. I zato mi je mnogo teže. Čeka se još uvijek najmanje tri izjave da se daju, pa da se počinilac privede“, pojašnjava Tursunović.

Da bi Bosna i Hercegovina čim prije usvojila preporuke Komiteta za eliminaciju diskriminacije nad ženama, u Sarajevu je održana konferencija u organizaciji Švajcarske asocijacije protiv nekažnjivosti TRIAL, na kojoj su učestvovali predstavnici vladinih i nevladinih institucija, porodica žrtava i udruženja. Oni su sačinili smjernice bh. vlastima u nadi da će država provesti preporuke Komiteta UN-a do zadatog roka - 2015. godine.

„Potrebno je osigurati bazu podataka o predmetima ratnih zločina. Govorili smo o sprječavanju nepotrebnog, višestrukog uzimanja izjava od oštećenih kroz zakonske izmjene, o ujednačavanju stepena zaštite na svim nivoima gdje se procesuiraju predmeti ratnih zločina, o tome da treba raditi na senzibilizaciji sudija i tužilaca da u postojećim procesima uključuju zahtjeve za odštetu žrtvama, o potrebi da se osigura i koordiniraju radni sastanci tužilaca i sudija koji se bave procesuiranjem ratnih zločina u cilju harmonizacije sudske prakse i razmjene informacija o tekućim predmetima“, navodi savjetnica za ljudska prava TRIAL-a Selma Korjenić.

Zahtijeva se i donošenje efikasnijih zakona u rješavanju problema žrtava ratnih zločina, izmjena krivičnih zakona u definiciji ratnih zločina, kao i omogućavanje sigurnog prostora preživjelima u namjeri demistifikovanja pojma ratno silovanje.

Nela Porobić Isaković

Nela Porobić Isaković

„U medijima najčešće prostor imaju počinioci, a žrtve vrlo malo imaju prostora da ispričaju svoju priču, ne samo o onome što im se desilo već i na koje probleme danas nailaze. Smatrali smo da se to može riješiti, između ostalog, kroz edukaciju medijskih profesionalaca, i još više kroz traženje od javnih RTV servisa da obezbijede specijalizovane emisije koje će se baviti ovim temama. Također, smatramo da obrazovne institucije trebaju omogućiti prostor za edukativne radionice i slične stvari gdje bi se o ovim temama pričalo sa djecom, kroz neke kontrolisane diskusije i slično. Govorili smo da se uspostavi jedna vrsta muzeja ili prostora za sjećanje koja će omogućiti čuvanje sjećanja na ono šta se desilo i omogućiti cjelokupnom društvu da na jednom prostoru diskutuje o dešavanjima“, kaže moderatorka Konferencije Nela Porobić Isaković iz Ženske međunarodne lige za mir i slobodu (WILPF).

Grube procjene govore o 20.000 žena žrtava ratnog silovanja. Prema nekim podacima, njih samo 707 uspjelo je ostvariti svoja prava.

„Opet se vraćamo na tu stigmatizaciju i na pristup pravdi. Teško je očekivati da će neko poslije 20 godina ćutnje progovoriti ako je stigmatizovana ona koja je već ostvarila pravo. Potreban je jedan ozbiljan pristup ovom problemu da bi se dobio pokazatelj koji će biti definitivno upozorenje da nasilje nad ženama ne može biti nekažnjivo. Jer, onda se ono prenese u mirnodopsko nasilje, pa imate silovanje koje nije dokazano, nije procesuirano, pa dodatnu stigmatizaciju svih žrtava silovanja, i ratnog i mirnodopskog. To je jedan kontinuitet u nasilju nad ženama“, ističe predsjednica „Foruma Žena“ iz Bratunca Stanojka Tešić.

Podrška ženama koje su preživjele silovanja u ratu treba da bude sveobuhvatna.

Naša ljudska i profesionalna obaveza je da omogućimo ženama koje su preživjele torture da žive i dožive svoje puno dostojanstvo u društvu i da iskoristimo njihov puni potencijal, da im pošaljemo poruku da su one vrijedne članice ovog društva i da mi njih itekako trebamo i da one daju doprinos ovom društvu. Imamo enormnu obavezu da i kao organizacija i kao pojedinci radimo na tome“, zaključuje projektna koordinatorka organizacije UN Women Maja Marjanović.
  • 16x9 Image

    Zvjezdan Živković

    Magistar komunikologije. Izvještava o kulturi, socijalnim temama i eurointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje portal Balkanskog servisa RSE.

XS
SM
MD
LG