Dostupni linkovi

logo-print
U Tuzli se završava kamp mladih iz BiH, Srbije i Hrvatske „Odmor od rata - izgradnja mira“. Projekat “Odmor od rata” traje već 20 godina, a cilj je izgradnja mira, razumijevanja i tolerancije, ali i očuvanje prijateljstava između mladih iz susjednih država, koji se na prostoru bivše Jugoslavije susreću već 20 godina.

Ispričali su nam svoja iskustva iz kampa, te s nama podijelili razmišljanja o ratu i tome kako u svojim sredinama doprinose izgradnji mira. Inače, ovaj kamp organizira Udruženje “Prijateljice” iz Tuzle u suradnji sa Komitetom za osnovna prava i demokraciju iz Njemačke.

Tijana Borić iz Sombora prvi je put u kamp “Odmor od rata” došla kao djevojčica, a danas je voditeljica kampova u kojima mladima govori o toleranciji i tome koliko je važan suživot među ljudima kako se rat na prostorima bivše zajedničke države ne bi više nikada dogodio.

„Ovi kampovi, kako kažu sama deca, ne mogu se rečima opisati nego se moraju proživeti. Svi se vratimo promenjeni - sa drukčijom prespektivom, drukčijim pričama, željni da nastavimo da se družimo, željni da nastavimo da radimo, da širimo priču, da širimo mir, da se aktiviramo mnogo više. Projekat daje krila i deci i vodičima i priča se širi u koncentričnim krugovima“, kaže Borić.

Tijanin kolega Nikola Piljar, također iz Sombora, ispričao nam je da, iako Sombor nije zahvaćen ratnim dejstvima, ljudi ne prihvaćaju tako lako one koji su drugih nacionalnosti. Zato im je cilj što više mladih od tamo uključiti u ove kampove:

„Somborci imaju puno predrasuda, nemaju toliko puno dugara koji su drugačije vere ili nacije. Kad dođu ovde, te granice nestanu - koje je ko vere, nacije, apsolutno nema problema. Mi nismo svesni koliko smo svi isti i koliko nemamo razlika međusobno, samo treba da se družimo i mladima prenesemo to.“

Građani Vukovara, grada koji iza sebe ima veoma tešku priču iz proteklog rata, a posebice njegovi mladi ljudi svaki put uspiju pobijediti predrasude kod drugih. Ranka Kojačinović kaže:

„Posljednjih godina može se reći da je uočen veliki napredak u vezi s tim pitanjem, a u mlađim generacijama pogotovo. Mlađe generacije koje dolaze zapravo znaju manje šta se dogodilo i sve manje ih to zanima - odnosno ne u smislu da ih ne zanima, nego ne gledaju na to na način na koji bi to gledali moji vršnjaci, ili iz neke starije generacije koji su možda bili deca u tom ratu i osetili to više. Ove mlađe generacije puno lakše prelaze preko toga i stvarno se lako druže, nema forsiranja, nema onoga da ih mi guramo, ’hajdete ovako, hajdete onako’, nego oni se već i sami sprijatelje.“

A baš nedavno mladi iz različitih dijelova Europe, pa i iz Srbije, bili su na kampu u Vukovaru - upravo zbog činjenice da mladi u sredinama koje su teško pogođene ratom sami trebaju doznati istinu i bez bilo kakvih predrasuda stvarati svoju sliku o onome što se tu događalo. Vukovarac Andrej Lazić ističe:

„Potrebno je i dalje doprinositi suživotu - i suživot je prilično dobar. Družimo se svi međusobno, ali, znate, neki od kuće donose totalno drugačiju ideologiju i totalno su drugačije odgojeni. Mislim da bi zbog njih trebalo da se i dalje pridonosi tome svemu - jer oni najjači i najveći, oni na vlasti ipak znaju to zakuvati jer njima ne odgovara da budemo svi zajedno. Trebalo bi poraditi još na tome, mada mogu reći da je dosta popravljeno i u usporedbi od pre pet ili 10 godina vidi se veliki pomak - da nas razlike spajaju ili da granice nisu bitne, da zajedno možemo sve.“

Naučiti o drugim vjerama nacijama i pobijediti predrasude

A na stavove da su svi ljudi isti i da granice nisu bitne još će dugo sigurno pričekati neke bh. sredine, poput Gornjeg Vakufa u kojem su djeca još uvijek podijeljena čak i u školskim klupama. Zajedničkih druženja među mladima različitih nacionalnosti nema. Dženita Ribić kaže nam da su tamo ljudi doslovce podijeljeni. Točno se zna gdje je čija granica:

„Baš je razlika među nama.“

RSE: Što ti misliš koliko je važno doći na ove kampove? Koliko je i tebi to pomoglo?

Ribić: Jako je važno zato što možeš naučiti o drugim vjerama, o drugim nacijama, riješiš se nekih predrasuda o njima. Već sam rekla da živimo u podijeljenoj zajednici gdje ne možemo imati konktakte sa drugima, sa Hrvatima, nema šanse da imamo neki konkretan odnos osim u Omladinskom centru u kojem nas spajaju.

RSE: Koliko vam lokalne vlasti žele pomoći?

Ribić: Teško. Vlasti su ujedinile samo općinu i dom zdravlja, a škole su ostale podijeljene i to je najveća razlika.

Na kampu sudjeluju i brojni mladi ljudi iz Tuzle, grada u kojem konflikta među nacijama nikada nije bilo. Uloga mladih iz Tuzle je samo prenositi svoja iskustva o životu u kakvom su odrastali i načinu na koji su odgajani.

„Ove druge sredine se čude kako je ovdje sve to organizovano, kako ljudi ne obraćaju pažnju na neke stvari, kao što su nacionalnost, religija i druge. Oni treba da shvate da su to stvari različite i tako treba da ostanu, ali da nas različitosti spajaju - i treba da obrate više pažnju na prijateljstva i povezivanje sa drugim ljudima", naglašava Semir Sailović.

Kamp koji se do prije godinu dana zvao samo “Odmor od rata”, a danas nosi i naziv “Izgradnja mira” traje već 20 godina. Kroz njega je prošlo na stotine mladih iz zemalja bivše Jugoslavije. Svi su nakon kampa pronašli razumijevanja za druge ljude bez obzira na nacionalnost. Svi ovi mladi ljudi, zapravo, danas su graditelji mira.

*******************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG