Ove sedmice obilježen je Međunarodni dan na žrtve holokausta u kojem je više od šest miliona Jevreja izgubilo život. Među njima su i hiljade Bosanaca i Hercegovaca. Sjećanje na nevino ubijene, nažalost, nisu bili nauk, pa se genocid ponovio u BiH, Ruandi i Kambodži.
Sarajka Greta Ferušić jedina je iz BiH preživjela torture Auschwitza. Kao dvadesetogodišnjakinja, iz Novog Sada je 1944. godine, zajedno sa porodicom, odvedena u zloglasni nacistički logor. Njeno zvanično ime bilo je broj 5245. I pored stahota koje je preživjela u zloglasnom logoru, Greta nikada nije krivila sve pripadnike njemačkog naroda. Zbog starosti ove godine nije prisustvovala komemoraciji, ali je prije nekoliko godina za RSE izjavila:
„Ja sam bila 1954. u Nemačkoj. Imam broj. Leto je bilo - svi su mogli videti broj. Zašto? Nije on kriv, pogotovo što su to već nove generacije. A drugo – nikad nisam smatrala da je stopostotno nemački narod kriv. Onda je Mejr rekla da nije mogla da veruje kako su ljudi koji su preživeli Auschwitz imali snage da stvore porodicu, da stvore karijeru. I onda je na kraju rekla - zato što su survivers, što su preživeli.“
Greta je oslobođenje je dočekala početkom 1945. godine kada je ruska Crvena armija ušla u Auschwitz - Birkenau. Sudbina je Gretu dovela u Sarajevo, gdje je radila na sarajevskom Arhitektonskom fakultetu. Tu je upoznala muža Seada Ferušića, što je odredilo da najveći dio svog života provede u Sarajevu. I tu je doživjela novi rat:
„Za vreme rata ovde prvo nismo shvaćali uopšte šta se to dešava, onda smo počeli da uviđamo da je to ipak jedan narod protiv drugoga - jedan se brani, a jedan napada, a treći je između. I sada tumačenja svega toga - nastalo je svako ima svoje gledište. Svako je oštećen, niko nije u pravu, a svako nešto svoje traži. Žrtve koje su nastale su stravične s obzirom na ono što se u Srebrenici dogodilo. To je gore nego što je čak i kod Nemaca bilo, jer ja kažem tamo je radila tehnologija, a ovde je radio primitivizam.“
U Drugom svjetskom ratu stradala je trećina jevrejskog stanovništva, više od šest miliona. A među njima i gotovo 12 hiljada Bosanca i Hercegovaca. 1945. godine, kada je je pobijeđen nacizam, rečeno je - Nikada više. No genocid se ponovio.
„Mi smo bili vrlo loši đaci kada je u pitanju holokaust i obrazovanje o holokaustu - jer, naime, na ovim prostorima dogodio se genocid. U Drugom svjetskom ratu od 39.500 Jevreja na području tadašnje NDH, 30.000 ih je istrijebljeno, protjerano, ostalo ih je 9.500 na području današnje dvije republike“, kaže Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja.
I nakon gotovo sedam decenija od kada je oslobođen najzloglasniji logor smrti, svijetu nedostaje znanja kako prepoznati i zaustaviti zločin.
„Nažalost, o holokaustu se u našoj školi, i osnovnoj i srednjoj, premalo uči i to je ono što sigurno nedostaje - jer oni koji ne uči i ne poptuju svoju prošlost, teško da imaju svoju budućnost. Upravo ono što nam sad treba je da se najmanje dva časa godišnje u školama govori o holokaustu kako se takva nesreća više nikada i nikome ne bi ponovila“, ističe predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.
Pokazalo se da su u holokaustu ili genocidu u BiH ili Ruandi bili angažovani najveći intelektualci. Zato je istraživanje zločina najvažniji zadatak akademske zajednice, kaže Smail Čekić, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava:
„Naš je sveti zadatak da govorimo u ime nevino ubijenih žrtava, da podsjećamo na njihove patnje i boli i da uvijek potiskujemo strah od zaborava, koji je, nažalost, prisutan.“
Sarajka Greta Ferušić jedina je iz BiH preživjela torture Auschwitza. Kao dvadesetogodišnjakinja, iz Novog Sada je 1944. godine, zajedno sa porodicom, odvedena u zloglasni nacistički logor. Njeno zvanično ime bilo je broj 5245. I pored stahota koje je preživjela u zloglasnom logoru, Greta nikada nije krivila sve pripadnike njemačkog naroda. Zbog starosti ove godine nije prisustvovala komemoraciji, ali je prije nekoliko godina za RSE izjavila:
„Ja sam bila 1954. u Nemačkoj. Imam broj. Leto je bilo - svi su mogli videti broj. Zašto? Nije on kriv, pogotovo što su to već nove generacije. A drugo – nikad nisam smatrala da je stopostotno nemački narod kriv. Onda je Mejr rekla da nije mogla da veruje kako su ljudi koji su preživeli Auschwitz imali snage da stvore porodicu, da stvore karijeru. I onda je na kraju rekla - zato što su survivers, što su preživeli.“
Greta je oslobođenje je dočekala početkom 1945. godine kada je ruska Crvena armija ušla u Auschwitz - Birkenau. Sudbina je Gretu dovela u Sarajevo, gdje je radila na sarajevskom Arhitektonskom fakultetu. Tu je upoznala muža Seada Ferušića, što je odredilo da najveći dio svog života provede u Sarajevu. I tu je doživjela novi rat:
„Za vreme rata ovde prvo nismo shvaćali uopšte šta se to dešava, onda smo počeli da uviđamo da je to ipak jedan narod protiv drugoga - jedan se brani, a jedan napada, a treći je između. I sada tumačenja svega toga - nastalo je svako ima svoje gledište. Svako je oštećen, niko nije u pravu, a svako nešto svoje traži. Žrtve koje su nastale su stravične s obzirom na ono što se u Srebrenici dogodilo. To je gore nego što je čak i kod Nemaca bilo, jer ja kažem tamo je radila tehnologija, a ovde je radio primitivizam.“
U Drugom svjetskom ratu stradala je trećina jevrejskog stanovništva, više od šest miliona. A među njima i gotovo 12 hiljada Bosanca i Hercegovaca. 1945. godine, kada je je pobijeđen nacizam, rečeno je - Nikada više. No genocid se ponovio.
„Mi smo bili vrlo loši đaci kada je u pitanju holokaust i obrazovanje o holokaustu - jer, naime, na ovim prostorima dogodio se genocid. U Drugom svjetskom ratu od 39.500 Jevreja na području tadašnje NDH, 30.000 ih je istrijebljeno, protjerano, ostalo ih je 9.500 na području današnje dvije republike“, kaže Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja.
I nakon gotovo sedam decenija od kada je oslobođen najzloglasniji logor smrti, svijetu nedostaje znanja kako prepoznati i zaustaviti zločin.
„Nažalost, o holokaustu se u našoj školi, i osnovnoj i srednjoj, premalo uči i to je ono što sigurno nedostaje - jer oni koji ne uči i ne poptuju svoju prošlost, teško da imaju svoju budućnost. Upravo ono što nam sad treba je da se najmanje dva časa godišnje u školama govori o holokaustu kako se takva nesreća više nikada i nikome ne bi ponovila“, ističe predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci.
Pokazalo se da su u holokaustu ili genocidu u BiH ili Ruandi bili angažovani najveći intelektualci. Zato je istraživanje zločina najvažniji zadatak akademske zajednice, kaže Smail Čekić, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava:
„Naš je sveti zadatak da govorimo u ime nevino ubijenih žrtava, da podsjećamo na njihove patnje i boli i da uvijek potiskujemo strah od zaborava, koji je, nažalost, prisutan.“