Dostupni linkovi

logo-print

Ubistvo majke dvije decenije bez sudskog epiloga


Sud u Doboju

Sud u Doboju

Ramajana Hidić Demirović imala je 17 godina kada su 28. juna 1992. godine u ranim jutarnjim satima u njen stan u Ćuprijskoj ulici, koja se nalazi blizu centra Doboja, upali naoružani pripadnici Vojske RS. Jedan od vojnika je tada zaklao njenu majku Sajdu Hidić, dok je Ramajanu i njenog dvije godine mlađeg brata Medalisa spasio komšija srpske nacionalnosti. Ramajana Hidić Demirović danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama i na Univerzitetu u Indijani predaje evropsku i svjetsku istoriju. U razgovoru za RSE prisjetila se scena koje su se prije 21 godinu odigrale pred očima dvoje tinejdžera:

„Dvojica naoružanih srpskih vojnika su provalili u naš stan, ubacili su mamu, brata i mene u jednu od spavaćih soba i tukli su nas kundacima i nogama. Jedan od njih je mamu, kojoj je tad bilo 38 godina, izvukao u hodnik i tu je ubio nožem. Nakon toga tim istim, krvavim nožem se vratio u sobu gdje smo bili brat i ja i stavio taj isti nož meni pod vrat. Ja sam se istrgnula i počela bježati niz stepenice. Prije toga je na vrata našeg stana, ispred kojih je stajao treći vojnik, došao samo jedan komšija srpske nacionalnosti, a njih je bilo otprilike 15-ak u našem ulazu, i taj jedan je meni i mom bratu pomogao da se spasimo.“

Komšija koji je pomogao Ramajani i njenom bratu Medalisu sjeća se da je tog dana u svom stanu oko četiri sata ujutro čuo buku i vrisku. Pristao je da govori o tim događajima uz zahtjev da ne objavljujemo njegovo ime:

„Čuo sam neku galamu, a zatim vrisku. Tada sam skočio u atletskoj majici i gaćicama onako i otišao pravo gore. Kad sam ja vrata otvorio rukom, pošto je ovaj bio visok ovako kao vi, ne da on, mala je skočila odmah i mali odmah za njom. Ko zna šta bi bilo sa njima da ja nisam uletio, da nisam ustvari onako postupio? Ja neko uletim tamo i uđem na vrata i ženu podigao malo, ona hrče, vidim zaklana. Onaj sa krvavim nožem sa četvrtog sprata ovdje me je dotjerao. Krvava ja sav. Kroz bakon sam gledao - odoše kolima crvenim, onako trula višnja.“

Ramajani i Medalisu komšija je kasnije pomogao da stignu do Svjetliče, dobojskog sela, preko kojeg su 1992. godine građani nesrpske nacionalnosti bježali na stranu pod kontrolom Armije RBiH. Nakon toga otišli su u inostranstvo. Ubistvo njihove majke Sajde Hidić Okružno tužilaštvo u Doboju okvalifikovalo je kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema Krivičnom zakonu bivše Jugoslavije:

„Predmet ubistva Sajde Hidić tokom 1992. godine u Doboju u nadležnosti je Okružnog tužilaštva Doboj i po istom se preduzimaju sve potrebne mjere i radnje u cilju otkrivanja nepoznatog izvršioca ili izvršilaca ovog krivičnog djela. S obzirom da se radi o predmetu koji je okvalifikovan kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, po članu 142, stav 1, KZ SFRJ, više informacija o istom ne možemo dati, a u skladu sa ranije datim uputstvom Tužilaštva BiH prema kojem se informacije iz istraga ili optužnica za ratne zločine neće iznositi u javnost prije nego nadležni sud potvrdi optužnicu.“

Uprokos višegodišnjem neprocesuiranju ovog predmeta ratnog zločina, Ramajana Hidić Demirović kaže da i dalje vjeruje u pravdu. Ali u slučaju da se ne osude ubice njene majke, smatra da će izgubiti vjeru u pravdu, koja je prioritet čovječanstva i koju ona još uvijek ima, a o čemu predaje i svojim studentima u Sjedinjenim Državama:

„Procesuiranje zločina je jedan od način da se zločinci dovedu pred lice pravde, da se svjedocima i ubijenim da neki spokoj, a ostalima budućnost koja nije ispunjena nacionalizmom i sjećanjima na zločine kao podvig – jer sada se tako gledaju ti zločini. Treba da se prihvate i da se gledaju onako kao što i jeste – da su zločini prema drugim ljudskim bićima.“

I Ramajanin brat Medalis, koji takođe živi u Americi gdje radi kao agent za nekretnine, nada se da će odgovorni za ubistvo njegove majke za svoja nedjela odgovarati pred sudom:

„Sramota je da se može desiti da se nikad takvi zločinci ne stave pred sud da bi se osudili za takve postupke.“

Ubistvom Sajde Hidić bavilo se i Tužilaštvo BiH, koje je ovaj predmet u novembru 2008. godine proslijedilo Okružnom tužilaštvu u Doboju na dalje postupanje, ali se istraga nije pomakla sa mrtve tačke.

*******************************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. godine. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

XS
SM
MD
LG